e, naša sam pismu koju sam napisa prije nekih godinu dana. zove se fanki manki

FANKI MANKI
fanki fanki,viču cure iza leđa,jeeeeeaaa
ti si baš ka manki,a mozak ti je tjelesni mišić 2x
dok ležim sa posranim gaćama u krevetu
ne mogu zaspat ko pas koji laje usrid noći
i samo sere po drugim živinama
a ja u mislima lutam krivinama
krivinama autoputa iz suprotnog kuta
želim biti lik
koji ništa ne želi,al sad je već kasno
jer već nešto sad želim
ipak,sve je to prekul,za lika poput mene
slušajte me sad kad po svemu krenem
srati sranje
nevjerojatno,da sranje,prejebena riječ
bacam rep sranje ka da sam pravi keč-er
koji mlati druge kečere
ko vodu posli večere
ali voda se pije,pa mi usporedba ne valja
al neka nema veze, jer ja sam fanki manki tata
koji nikad nije probao kokose
sad slušaj,što mi kuje govore
fanki fanki,viču cure iza leđa,jeeeeeaaa
ti si baš ka manki,a mozak ti je tjelesni mišić 2x
tjelesni mišič mi ustvari nije zakmo
to sam stavija u refren da mi refren ne bude ka neko
tragično sranje s maloumnim bitom
i antitalentskim tekstom,što te ubije ko michael keaton
ili još dublje,ko majkl dudikoff
koji ubije na sceni ka super motokros
jeeeeeeeeeeeeeeeaaa
da,to je tako,istina boli
sada idi dolje i ležerno se pomoli
da ne dobiješ taj poznati
fanki manki udarac
fanki manki,da da
hohohohoooooooooooooooooooooooooooooooooo
fanki fanki,viču cure iza leđa,jeeeeeaaa
ti si baš ka manki,a mozak ti je tjelesni mišić 2x