U najvećim šikarama imali smo kućice - bilo nas je 4 ili 6, zavisi kako kad.
Naravno, svaki je branil svoju i vodil se je žestoki rat.
Bilo je tu prilično tučnjave.
Pa smo onda jedno vrijeme frend, njegova sestra i ja glumili ninđe kad smo kod njega stalno gledali jedan te isti film s nekim ninđama.
Ja sam bil crni ninđa - dobro se sjećam skupljanja svih vrsta crne odjeće i tkanine i rezanje istog.
Također, nenadjebio mi je bilo doba lukomanije, tj. pravljenja luka i strijela.
U tome smo bili moglo bi se reći - eksperti.
"Stari" ljudi su nas naučili kak to treba napraviti i s vremenom smo imali sve bolje indijansko naoružanje.
Luk naravno od svibe i posebne vrste špage - sve fino omotano izolir trakom tak da bolje izgleda, strijela od trstike, koja je rasla i sad raste samo na 2 mjesta u cijelom mojem kraju, na vrhu odrezani čavao omotan onom sitnom špagom.
Te strijele išle su i po 150-200m u daljinu...
Od pravih igrački tu su bili renđersi, moćni max pa nekakvi ne znam ni sam kaj, neka čudovišta...
Ali zakon su bile vojske figurica - kauboji i indijanci.
Auti su služili za staro željezo i eksperimente izdržljivosti