Mašta.
To je siguran sam, daleko najbolja stvar koja postoji i koju čovjek može posjedovati. Reklo mi da sam autističan danas.

Zato jer brojim polja dok hodam i u koja moram stati neparan broj puta. Peta je jedan, prsti su jedan pa onda kombiniram dok hodam. Nešto ko mini OCD, al traje otkad znam za sebe. Nesvjesno već u biti u sebi brojim stalno dok hodam.
Mada mislim da svi imaju manje više neki takav k.
Zato ne volim kičaste prostore, zbunim se u njima jer ne znam di stati nogom. Haha. Humor. Ne ozbiljno, teško mi je hodati po tim glupavim sitnim pločicama ili išaranim tepisima.
