Ja sam ovaj 'bioritam' uhvatio prošle godine, nekako se ustoličilo i prešlo u naviku. Prije sam normalnije spavao.
Uglavnom klasika, nabijem si posla doma, zaostajem i onda valja to pozavršavati kako znam i umijem. Mada zadnjih par mjeseci nisam imao ništa o glavu, svejedno mi ostala navika da idem jako kasno leći i dizati se prije 9.
U principu je odlično, jer imam više vremena. Bude nekad sjebano preko dana jer me uhvati umor, ali imam osjećaj da više stvari stižem otkad noću obavljam ono što mogu.
Povrh svega, noću jako loše spavam, stalno se budim, intervali sna su max 3 sata i ono, zna se desiti da se probudim i bauljam po kući. Ili još bolje, kad entuzijastično idem leći u 22 h i onda se dignem u 3 i ne mogu spavati više.
Al recimo ne mogu filmove gledati noću više baš. Ne paše mi nekako. Do 23, ponoć ajde, ali poslije nikako, Počne mi se spavati ful. O čitanju da ne govorim.