Calvin & Hobbs.
Prekul.
Frajer je napravio strip po dječjim maštarijama koje su svi imali ali ih ono, pozaboravljaju kako odrastaju. Poistovjećivanje s raznoraznim likovima iz filmova, stripova i crtića, izmišljanje igara itd. itd.
Čitam to i sjetim se hrpe stvari onak. :/
Primjerice, oko pola godine sam bio uvjeren da sam Terminator. Ono, da ne osjećam bol i nemam osjećaja n šit. Bilo je zakon, ne znam kad sam se tukao toliko puta ko tad.
Nitko mi ništa nije mogao.
Uvijek su ih micali od mene jer ja nisam osjećao bol jer sam jebeni terminator. Čak sam se čudio kako mi ožiljci i masnice zacijeljuju na mojoj kibernetskoj koži.
Znam da sam si spalio i malo kože na ruci upaljačem kad im dokazivao da sam robot. Oni su maknuli vatru, ja bi ostavio još.
Sjećam se i kad smo frend i ja izmislili (zapravo 'otkrili' gledajući rendom dokumentarac o AIDS-u) bolest originalnog naziva ''Otrov'' (
), koji se opako širi svijetom. Onda bi ne znam, našli par rendom ljudi koji šire Otrov na tipa 3 metra ili ako su jači prijenosnici 5 metara pa bi put do doma iz škole trajao bekonačno dugo.
Ono, kretao bi se rubovima ulice i izbjegavao ljude, rendom bi se skrivali itd.
U školi sam čak izbjegavao ravnatelja i jednu profesoricu jer sam bio uvjeren da imaju Otrov. Od Otrova se umire nakon mjesec dana, u međuvremenu ga širiš, zrakom naravno. Par puta sam doma ful kasno navečer došao (ne mogu vjerovati da sam to zaboravio
) jer sam se skrivao po putu do doma na toj i toj udaljenosti od Otrova.
...
Nije fer.
