Retardiran sam dosta. Sutra (danas) mi je nećakinji ročkas i imamo brzdej party na bundeku, jučer radio popodnevnu i danas isto trebao no zamjenio se da mogu prisustvovat fešti i radim u jutro jel od 6 bi trebao radit. Trebam se dignut u pola pet, ali hej meni se ne spava ni minute.
Vrtim se od 23 sata u krevetu. Zujim malo po netu, pa po mobu, pa sve ugasim i bacim što dalje od sebe, pa mi se pecto misli vrti u glavi.
Nezz zašto to.
Najbolje je da se ustanem i bar korisne stvari neke napravim jel.
Slučaj A probat ću se vrtit još iduća sat-dva i morat svejedno ustat sav razjeban, slučaj B radit nešto "korisno" odradit smjenu i bit trul ostatak dana na rođendanu.
Užasno se osjećam u oba slučaja.
Što je najgore znaju česti bit ovakvi dani.
Radim noćne smjene, tj u tri smjene već 6 godina i bojim se pomislit kako bi to bilo još radit iduće 34+ godine.
