I ovaj mjesec ne propustite novi uzbudljivi 'post' koji vas vodi u potpuno nove kanadske avanture wooo ludo!
Noćni život u Torontu i van njega!
Sexy lezbe genijalke!
Štrajk super heroja!
Zašto su Europljani čudni!
I još mnogo, mnogo toga!
Za ugođaj -
Heroin and Your Veins - Romantic Dreams, Perverted DreamsDa, mjuza je malo kontra uvoda al eto. Bla.
Uglavnom, skoro 3 mjeseca ovdje. Zadnji mjesec sam proveo na treningu na toj telki u Control Roomu kao režiser, iliti TV Director. Telka je van Toronta i do tamo putujem uru i po javnim prijevozom, i treninzi su naravno, noću od ponoći do pet ujutro jer im je tijekom dana live pa se nema kad trenirati lol. Dobra stvar je što mi je sve plaćeno ko da radim, samo što ne radim svaki dan i upitno je što će se dogoditi krajem mjeseca. Tlaka su ta noćna putovanja subwayem i busom, kao i povratak ujutro u 6. A ono, nagledaš se svega u subwayu u 11 navečer.
Vozio sam se sa sotonistima (hail Crimson Lord, Beelzebub i te sheme), luđacima (koji urlaju na jadne ljude i govore im da su alieni i sotonini sluge (hm vidi opet sotona)), frajerima koji psima bojaju nokte u plavo (da, jedan čovjek, više pasa, nokti u plavom). Mislim nije sad ništa UUU STRAŠNO, zapravo je zanimljivo, i grad definitivno ima drugačije lice nego danju.
Enivej ta telka. Radi se o tome da svake godine pripreme dva dodatna crewa i onda ide o tom potom što se posla tiče. Neki ostanu, neki ne. Ima nas preko 30. Ukratko, neisvjesno je, konkurencija je jaka i volio bi da upali i da ne moram više tražiti posao jer mi je to užasno smarajuće.
Director u Control Roomu za live program je prilično stresan i zahtjevan posao. U RH sam to radio ali nikad live, što je ono, nebo i zemlja.
Došao je trening kad smo imali tu probu, 2 kamere u studiju, jedan robocam kojim ja upravljam i jedan skycam, također ja, host, guest, 2 modela, 2 asistenta, 2 stagera, producent, audio i switcher (svi na komunikaciji). Prilično zahtjevnije nego sam navikao u RH, ali hej, reko ja idem i sjeo na mjesto režisera.
Bum - blokada. Hrpa riječi na hrvatskom je u biti žargonska tipa 'švenk', ili 'izravnaj' ili što god već. Ovdje sam skužio koliko sam spor na engleskom, jbg treba brzo reagirati i prilično je multitaskativno. Izgriješio sam masu, užasno izrežirao s nula kontrole emisije, autoriteta ili ičeg drugoga. Ono, hladan tuš, došlo mi je da počnem vrištati i samo napustim zgradu od srama. Bio sam prilično sjeban zbog toga jer ono - nas je na tom treningu 30-ak, od kojih će opstati samo oni izvrsni jel. Da ne govorim da se svi dijele u dvije skupine:
- studenti koji su završili Broadcast/Film fakultete
- ekipa sa 10,15 i 20 (!) godina iskustva. Par ovih se predstavilo jednostavno ono; ako ste ikad gledali televiziju, gledali ste nešto na čemu sam ja radio/la. Super.
Uzevši u obzir takvu konkurenciju i moj divan start, naravno, zapitaš se wtf ja radim ovdje.
To su sve profići u punom smislu te riječi, školovani i naviknuti na njihovu terminologiju, kulturu rada i što sve već ne. Bonus je što dolazim iz PAL zemlje u NTSC čime je hrpa stvari drukčija.
No, na sljedećem treningu stvari su se promijenile. Naravno, tih par dana nisam samo očajavao već učio žargon, vježbao pred monitorom i svladao dosta njihovih izraza. Kad je došlo vrijeme malo sam bio prenabrijan, ali sam odrežirao sve sa svim elementima, dobio aplauz i hrpu hand shakeova, što mi od ljudi koji godinama to rade znači prilično puno. Nakon toga sam još više ovladao svime i rekoše mi da su jako zadovoljni sa mnom. Ništa to ne znači ofc, ali eto, još sam tamo, vladam jezikom, crew me sluša, uspostavljam autoritet i mislim da bi mogao live odraditi bez greške nakon još jednog ili dva treninga. Da ne govorim da stičem kanadsko radno iskustvo u 'struci' - ok nije film ali ovaj posao ima niz prednosti za rad na filmu jednog dana, ponajprije što se tiče vođenja ljudi.
Ulijenio sam se s ostalim poslovima jer eto, ne znam što će biti s ovim a i biserje s oglasima me jednostavno deprimira. Budem vidio kako ide kroz sljedećih mjesec dana, ako me ovi prime na konju sam, ako ne, bar sam financijski pokrio mjesec dana života.
Idući mjesec bi trebao, nadam se, taj kratki animirani što radim, tj., trailer biti gotov. Modeli likova su pri kraju, mjuza se radi i imamo super voice over artiste. Što se tiče onog dugometražnog, evo, pišem ga, imam još mjesec dana 'deadlinea' iako nema Boga da u tom roku završim i super je što ekipa koja ga radi ima jako dobre planove za distribuciju i marketing. Ako sve bude štimalo, mislim da će sve biti snimljeno do kraja ljeta,. Neke scene će biti u Kaliforniji pa se prijavljujem za vizu jer bi htio otić tamo.
To i nije toliko nemoguće jer je iz Kanade za Ameriku vizu prilično lako dobiti. Curi mi je ovdje inače super, radi u kazalištu, radi sa životinjama i dobila je priliku da radi tu jednu predstavu u New Yorku. U New Yorku! Nije Broadway, ali opet, nije ni loše za rendom imigranta. Enivej zatražila je vizu za Ameriku na 5 dana i dali su joj vizu na 10 jebenih godina. Poanta je da ne smiješ biti unutra duže od 9 mjeseci, ali većina ljudi tako i živi tamo neko vrijeme i onda zatraže državljanstvo. Tako da iduće godine, ili pak ove, definitivno tražim vizu za SAD, i kad skupim nešto novaca ili napravim nešto iole dobro selim u L.A. instantno.
Inače ne pamtim kad sam bio ovako opušten. Kroz 3 mjeseca ćemo se morati ili seliti ili tražiti nove cimere - oboje je stresna i sjebana opcija pogotovo uzevši u obzir da ja ne radim i ono, jedva brejkam na nulu i seljenje je priličan stres koji mi stvarno sad ne treba. Novaca je sve manje i ne mogu uopće vjerovati da se ne uzbuđujem baš oko toga. Mislim nisam oblivious, ali ono, jednostavno imam osjećaj da će sve biti dobro. Ne znam, bezbrižan sam nekako, ĆUDNO JE.
Bio sam Toronto ZOO, doduše tu se nema što za nadodati. Zoo ko Zoo, samo ovaj je krcat ljudima, ulaz im je ko na autocesti doslovno s onim crvenim i zelenim svjetlima i imaju dosta egzotičnih životinja. Tapir recimo, bijeli lavovi, te neke zmije i ptice iz Indonezije koje jako čudno izgledaju, dosta divljih mačaka, medvjeda, vukova i bla. U biti je veći nego zg, ali kavezi su tako tako. Neki su jako veliki, tipa kavezi za gorile ili za pingivne bazeni, ili livade za žirafe i slonove, ali terariji su slični... ništa posebno.
Došlo je mrtvo proljeće i sad je teže obući se nego ikad prije. Čudan je taj Toronto, stalno nešto puše, sunce čas grije čas je oblačno, vrijeme je ful nepredvidljivo. Bio sam u Kensington marketu koji je kao nekakav kvart alternativnih i svakojakih dućana svega i svačega. Malo mi se smučilo od količine alternativnosti, ima svega ali je baš nekako naporno. Možda je meni bio takav dan, ali ta gomila hipija/alternativaca/hipstera/rokera/funky dancera/indijskih plesačica/pušača marihuane i kurca/nez. Počela me umarati ta pusta raznolikost, al mislim da je to više do mene.
U! Bio sam u tom dućanu ne znam kako se zove, ali je genijalan, GENIJALAN. U stilu sve kupujemo, sve prodajemo. Dakle svi mogući komadi hardvera, od starih Macova do novih, PC-a, dijelova elektromotora raznih, milijun kablova, vijaka, glava od lutaka, Vectorscop monitora, self-made strojeva koji ne znam čemu služe ali se vrte i izgledaju kul i svašta još. Ono miris brušenog metala sa bojom i sprejom i bakrom - milina.
U zadnje vrijeme sve više gay i lezbo ljudi viđam po ulici kako sretno i kežualno šetaju ruku pod ruku. U i otkrio sam frozen yogurt dućane, to je prilično perverzno. Dakle sam uzmeš cup i onda doziraš okuse ko oni stari sladoledi koji cure iz stroja. Ima hrpa okusa i topinga, sam biraš i trpaš koliko god čega hoćeš, poanta je da naplaćuju po težini.
Vidio sam i dosta ovih Psychic readera, ono tarot, palm i bla reading. Zbilja ne želim znati kakva mi je budućnost ali me jako zanima njihova tehnika rada općenito. Možda odem, iako su jako skupi (tarot 80$, palm 70$, crystal ball 70$ itd).
Eh da, EUROPLJANI SU ČUDNI. Par sitnih razlika u kulturi koje sam i prije spomenuo postaju sve vidljivije... s kim god da pričam odavde, redovito se počnu smijati ili kao: ''That's rude, you shouldn't be telling that.'' Zbilja nije ništa rude ni neuobičajeno, nego njih ta njihova politička korektnost tjera u to neko ekstremno pristojno ponašanje, koje potiče da pričaš o sebi. Ozbiljno. Koga god da upoznam, van posla oni ne postavljaju pitanja. Jednostavno melju, prepričavaju svaku jebenu sitnicu kroz dan ko da je NE ZNAM ŠTO, i to ono ljudi koje uopće ne znaš. Naravno, ti si onda mysterious jer ne prepričavaš kako si like, think like I was going to, and then I was like i ino. Ma ono. Znaju biti naporni.
I možda je to samo moj dojam, ali generalno su nekako plitki. Ne znam kako to opisati... prepričao sam ovom jednom frajeru da sam iz zemlje u kojoj je bio rat, i ono, WOW. Njima je to nepojmljivo. Svi žive u tom balonu i imaju te first world problems. Al baš su first world problems, oni toliko melju o ničemu i pridaju tome ogromnu važnost. Ne znam, nije tako u Hrvatskoj. Baš nije. Problemi s kojima se naši ljudi susreću su mi puno bliže pravim problemima.
Ima i razlika u samoj organizaciji posla, što je logično samo po sebi. Tipa konobar. U RH u većini objekata u kojima sam bio imaš konobara koji te posluži, uzme narudžbu, donese hranu, odnese, naplati itd.
Ovdje:
- hostesa - koja ti kaže dobar dan i uputi te na koji ćeš stol sjesti
- server - koji uzme tvoju narudžbu i kasnije naplati
- food runner - koji ti donese to što si naručio
- food nešto (zaboravio) - koji pokupi prazne čaše/tanjure štogod
Dakle 4 funkcije koje kod nas obavlja jedan čovjek. Razumljivo je jer ovdje ima puno više prometa, veća je frekvencija ljudi i jedan čovjek ne bi teoretski mogao to pokriti.
Hoću reći, ovako je u svakoj grani za koju sam dosad čuo. Djeluje strukturanije, posloženije.
Zanimljiv im je i zakon gdje je zabranjeno piti alkohol vani, igdje. Tipa u parku na klupici, ako imaš pivu odma dolaze. Svi se toga jako pridržavaju, i ono nisam sad neki pivopija ali ljeti na plažu otići ili u parkić mi je nekako pod normalno. S druge strane, marihuana je kao ilegalna ali ako te uhvate s manje od 5 grama puste te i dobiješ ticket. Kaznu koju moraš platiti jel. Ima brdo dućana s trava stvarima, bongovima, nargilama i trava jako često smrdi posvuda na ulici. Al ono, često. Dosta ležerno ljudi ovdje to prihvaćaju.
Inače ako itko bude htio ići u Kanadu iz nekog razloga, nek pm-a i pita štogod. Ima toliko stvari koje bi drugačije napravio i znao ranije da sam bio spremniji. Nije tragično, ali opet, izgubio sam vremena i na traženju posla s krivim resumeom, traženju stanova, traženju nekih bitnih informacija itd.
Naredni mjesec ću saznati moram li se seliti ili ne. Vidjeti što je s ovom telkom. Biti gotov s animacijom i posvetiti se filmu. Možda odem na CN Tower Walk - to ako odem linkam, nabrijano je. I kako dolazi toplije vrijeme volio bi vidjeti malo prirode van Toronta. U RH sam imao tu naviku da barem jednom mjesečno odemo đir po Medvednici, ili do Samobora, Kraljičin zdenac, bilo što. Ono, nisam neki nature activist, ali par sati pješačiti među stablima mi je super. To mi baš fali. Imaju taj park koji je nešto ala Maksimir, i vjeverice su jako pitome. Dođu ful do tebe i komične su. Volim vjeverice.
Uglavnom ide - polako - ali ne stagnira. Nije savršeno, nije ni užasno. Čini mi se da sam na dobrom putu.
