dobro jutro
šema je bila da se radilo o jednoj obitelji, fokusirano na oca. tip je imao ženu i nisam više sigurna jel jednu ili dvije kćeri (zbunjuje me sada to šta sam na mahove ja bila interpretirana kako zdrava kćer, a onda opet kao ja/neka prijateljica tog oca koja pomaže), al mlađa kćer je imala neku bolest težu ka. i počinje sve kod tog jednog doktora u ogromnoj klinici koja je imala neki fakultetski filing, znači ogromna zgrada sva u kamenu, mramoru, čemu već.
taj tip i njegova žena su dakle doveli to svoje bolesno dijete na pregled kod tog doktora, a bila je neka fora u tome da je otac valjda ranije razgovarao već s tim doktorom i informirao se o svim detaljima te bolesti i mogućim rezultatima nalaza i njihovim značenjima, pod uvjetom da unaprijed plati tom doktoru. tako da je praktički otac mogao kao znati ako ih doktor mulja il štaveć (jedan od onih "kompliciranih" zapleta koji zapravo nemaju smisla kad se probudiš, al u snu je to bilo krajnje logično). i dobro, obavio se pregled i nalazmo se svi u njegovom uredu i on nam kaže rezultate il nešto. no to je nebitno jer naime, ovdje otac uključuje mene nakon završetka razgovora s doktorom i kaže mi da ostanem iza njih u tom uredu i uzmem doktoru mobitel. NEŠTO JE SMJERAO.
iziđu oni iz ureda, i ja učinim kako mi rekao. sad mi tu fali komad sna ali sjećam se da je na kraju ispalo da je otac htio prevariti doktora ako on prevari njih lažući o rezultatima, i istodobno zaštititi svoju ženu od istine da je dijete neizlječivo bolesno. na neku foru (u koju je bio uključen i taj mobitel kojeg sam ja bila uzela) otac je zapravo došao do onih uplatnica što je bio platio doktoru ranije da sazna sve o bolesti, ne znam
i dobro, mi se nekako domognemo tih uplatnica, i ko za fol sve okej, odlazimo iz te kliniike. još smo pri odlazu kao dali nekakve duguljaste šarene novogodišnje čestitke koje su se trebale odrezati da se pročitaju, i to ga je valjda trebalo zabaviti dok mi nismo bili daleko i na sigurnom.
ALI NE! taman smo sjeli u auto i laganini krenuli, i točno se sjećam scene kad smo svi bili tolko napeti da otac, koji je vozio auto, se od adrenalina skoro par puta zabio u auto u suprotnom smjeru dok smo išli nekim makadamom koji je vodio iz klinike. i onda je doktor izjurio iz klinike urlajući nešto i sjedajući u svoj auto, i naravno ;_; krenuo je za nama. LUDA POTJERA AUTIMA GRADOM!
na neki foru smo mu se par puta sakrili u nekim dvorištima di je bilo više auta, al uvijek bi došao njuškati tuda pa smo opet morali krenuti dalje. na kraju smo se sakrili na jednom raskrižju (ekšli je pravo raskrižje u rovinju), malo sa strane na jednu livadu. i super je bilo to što je on dolazio nama s leđa, a njemu u suprotnom smjeru je išao jedan policajac. da, pješke. koji naravno ništa ne bi posumnjao da doktor nije, onako u jurnjavi u potrazi za nama, refleksno nagazio sekundu na kočnicu kad je vidio policiju. i točno u tom trenu kad je policajac primijetio lagano kočenje, skužio je i nas u tom autu odmah uz cestu, iskužio u čemu je fora. naravno, u tom trenu je i doktor skužio di smo.
i tu sad mali preokret. jer odjednom naš auto i otac sa starijom kćeri se projicira u taj auto di je prije bio doktor (majku smo ja mislim izgubili tijekom lude jurnjave, u jednom od skrivanja je bila izašla iz auta i ostavili smo ju
). i ja sad gledam scenu kako taj doktor pješke dolazi do auta oca s pištoljem i nešto im govori, te ih na kraju propuca, djevojčicu u trbuh jedanput, a otac dobije dva metka u ruku il tako nešto. onda policajac ubije doktora. i tu je sad krenuo neki strah kod mene, jer otac je onda izašao iz auta, s tim uplatnicama u rukama, i nešto mi je govorio samo se sad ne sjećam više što, al imalo je veze s nekim njegovim planom. luđački je tip izgledao, kao da ga je virus neki zarazio kroz te rane (možebit virus te kćerine bolesti il nešto). i sjećam se da je imao dva žileta, zaobljena tako da ih je mogao nositi oko dva prsta. mislim da mi je bio rekao da se sakrijem, ili da otiđem. uglavnom, podivljao je. i sakrila sam se u to neko grmlje u blizini, al se on luđački dosjetio da bi me sada mogao tražiti. tresla sam se od straha, lud je bio ko šlapa. tu sam se natjerala da se probudim.
da, znam, blok teksta, bu-hu.
užasno je probudit se nakon takvog sna. zapisivanje sna mi pomaže da to prebrodim. <3
