kako intenzivno SPAVANJE sam danas imao.

vau. nez.
Uglavnom prvo se "probudim" u 9 ujutro paraliziran. bio sam u svojoj sobi ali imao sam komp kraj glave i tipkovnicu nekako. mogao sam micat glavu tipa 4 cm gore dolje, poslje jedne točke više ne, al mogao sam npr vidit monitor. Također sam mogo pisat po tipkovnici al sve ostalo je bilo paralizirano. Nisam počeo paničarit al nisam ni bio siguran jel sanjam. uglavnom je bilo jako vividno. Nisam se mogo sjetit kak da dokažem da sanjam pa sam otišo na hcl forum i pogledao topike

bili su neki užasno šabanski, tipa GMAN novi topic, prastara sranja, sve čudno. skužio da sanjam i probudio se.
opet zaspem, ovaj put smo karlo, zvone, vanja i ja mislim iva ali nisam siguran kod nekog doma. U svakom slučaju neka cura. gledamo filmove i svi piju energetska pića, ali ja ne želim jer sam kao na djeti. (u jednom trenu toliko krejvam energetska pića da se sjetim nekog starog BURNA koji sam sakrio pod krevet

uzmem ga al je prestar tipa godinama prije je otišo datum.

) Uglavnom u nekim brdima smo. i završi film i odemo na balkon, i odjednom vidimo neki OBJEKT kako leti okolo, zeleni tanjur. sjebano. Objekt krene prema Empire State Buildingu koji se naravno nalazi 300 metara ispred nas. Scena iz dana nezavisnosti, ESB eksplodira u dosta jadnoj eksploziji al opet eksplodirao je i elijen napad započinje. Međutim tanjur stane na nebu i smiri se zasad. S vi paničarima osim karla i vanje koji onako "ha, napad elijena. bilo je za očekivati" a na karla čak nasrnem u jednom trenutku zbog tog KULNESA
I zove mene stara da di sam i da će doć dida po mene. JA reko nazvat ću ga. I krenem ga zvat al nemogu pogodit brojeve na htcu.

ono, zovem ga tipa pola sata i nemogu pogodit nijednu brojku točno. I nekako se sjetim da u snovima digitalne brojke i ta sranja su uvijek scramblana i uvijek kad pogledaš je drukčije. I skrenem pogled i ponovo pogledam i ono skroz scramblano. Tu sam posto svjestan da je san. Inače bi uvijek počeo jebat ko kreten u tim situacijama

al ne sad zanimljivo. Uglavnom pokušao sam svima dokazat da je ovo san, al onako kežualno, tipa gle mi ti sad sanjamo, kuiš. Mislim,, bio sam svjestan da sanjam, al opet kao da nisam bio svjestan da mogu šta oću nego sam eto samo nastavio. Na kraju sam uspio Ivu uvjerit da sanjamo, a Zvone se nikako nije dao. Na kraju je ivi dopizdilo i nokautirala je vanju jer joj je dopizdilo njegovo NEVJEROVANJE. onda dok je on bio na podu je uzela hrpu jagoda i počela mu to gurat u usta.

NEZ. to je bilo to.
