Vjere su nazalost samo utjeha da poslje smrti postoji jos nesto, da nema nistavila. Ali surova
stvarnost nam nazalost govori da je nasa svijest nista drugo nego skup kemijskih
reakcija i elektriciteta u organskoj tvari zvanoj mozak. Strasna je pomisao da mi ostaje jos
2/3 zivota (ako i toliko) i nakon toga nistavilo. Jos je strasnije da me se za 100 godina
nitko nece sjecati kao da nisam ni postojala, kao ni osoba koje volim i do kojih mi je
stalo. Sve su nazalost fizika i kemija; ljubav, radost, tuga, zivot, sve. I zato zavidim
svima koji u nesto vjeruju i u tome imaju utjehu i olaksanje.
A i vrijeme prebrzo prolazi

Necemo se ni okrenuti, a vec ce doci 30e, 40e...