Đuka u snijegu

[[proGABBEing] SmaugX]

JEL SLUŠA KO NOVI X STATIC ALBUM

JA SAM HTIO ALI NISAM IMAO VREMENA RADI SLUŠANJA OVOG FANTASTIČNOG STARCA

[progabbeing-ixy]

Kanye West - 808s and Heartbreak

Izgleda da nisam komentirao ovaj album ovdje. Ili je komentar izgubljen.
Kanyea se hejta puno previše.
Ovaj album je... ha, ne znam ni sam.
Nakon Graduationa, svašta se očekivalo od njega. Ali teško da je itko očekivao ovo.

Fraeru je umrla mama i prekinuo je zaruke u istoj godini. I eto albuma.
Minimalistički pop hip hop s potpuno formiranom estetikom. Noćni je album nekako. I depresivan.
Omraženi auto tune ovdje je korišten na sve strane, ali savršeno paše.
Nitko od njega ionako ne očekuje pjevanje, a i estetski i tematski se uklapa u album - Kanye je nesiguran, distanciran, RANJIV ČAK, prihvaća svoje mane i ograničenja te se oslanja na pomoć.
Naravno, svi ćete bacati smiješne šale i smajliće i reći da je ovo što sam rekao gej, ali ima savršenog smisla.
A kao što rekoh, album ima definiranu estetiku. Ako išta, Kanye ima osjećaj za estetiku.

I produkciju. Kombiniranje hladne elektronike, egzotične PLEMENSKE perkusije i organične orkestracije također je pun pogodak.
Baš daje fin, fokusiran i specifičan zvuk albumu. Ne sjećam se ni jednog hip hop albuma koji je zvučao približno ovako.

Pa u čemu je onda problem?
Sve ovo što sam lepo pohvalio vrijedi samo za prvih 5 pjesama. I RoboCop, ae.
Ostale pjesme nešto su lošije. Album ne zadržava tempo.
Šteta, jer da je uspio održati jako visoku kvalitetu prve polovice, bez problema bih svrstao album u top 10 hip hop albuma ikad.
A možda i veći problem su gostovanja. Jedino je Kid Cudi podnošljiv, a realno, moglo je i bez toga.
Idealno, trebao je ostati potpuno sam na ovom albumu.
Zašto je zvao drljavce poput YOUNG JEEZYJA nije mi jasno. 
Skoro je upropastio Amazing. Ali to je nemoguće. 

Svaki put kad slušam album živcira me kad pomislim koliko je dobar mogao biti. ;(

Krenite s hejtom. 

[Đester]

 

[progabbeing-ixy]

Kate Bush - 50 Words For Snow

Pedesettrogodišnjakinja, koja je vrh popularnosti doživjela u osamdesetima, izdaje svoj deseti album šest godina nakon prošlog (ovogodišnji Director's Cut je ionako bio samo re-recording starog albuma, što ne brojim), koji je izdan nakon 12-godišnje pauze.

Na papiru zvuči kao da ima nula potencijala. Iskreno, očekivao sam dosadan album koji ne pokušava ništa novo, već živi na imenu.
Reći da sam ugodno iznenađen bi bio understatement.
Predivan zimski album. Dugačak, polagan, intiman, melankoličan album, gdje svaka pjesma priča svoju priču.
Sedam pjesama, 65 minuta; najkraća pjesma traje 6:48. To dovoljno govori o tempu albuma.

No za razliku od albuma sa sličnim karakteristikama (ovogodišnja Lulu, recimo), ovaj album nema pretenzija.
Ne pokušava biti epičan i velik. Ne pokušava biti bitan ili utjecajan.
Zvuči kao da je snimljen u potpunosti bez napora i pritiska. Ne za marketing i tržište, već čisto za svoju dušu.
Stvara dobru atmosferu i nudi prekrasnu glazbu.

Lijepo je povremeno u moru albuma mladih bendova koji se previše trude vidjeti i ovakvo zrelo djelo koje zvuči osvježavajuće već samo zato što je iskreno.
Album će vjerojatno biti uvršten u liste top albuma godine od strane velikog broja medija, ali će biti nepravedno zanemaren i u sjeni puno razvikanijih izdanja.

Snowflake


Očekujem podjednaku dozu ignoriranja i hejta od vas. 
Ne znam zašto sam počeo pisati ovako dugačke osvrte. Nije namjerno. Jednostavno želim toliko toga reći. 
Možda netko i čita sve to. 
Mogao bih još puno reći o svakom albumu, ali i ovo je previše. 

[progabbeing-jadran]

ja čitam <3
al naravno da ne komentiram jer neznam muziku 

[duksy]

+1

Piši i dalje. 

[duksy]

Dječaci - Istina
Napisah već svoje mišljenje u onoj raspravi. Domaći album godine realno. Slažem se jedino da se moglo izbacit par stvari slobodno.


Florence + the Machine - Ceremonials
Men' dobro to. What the water gave me sjela na prvu i još uvijek najdraža.


M83 - Hurry up we're dreaming
Nisam imao pojma šta očekivat uopće, pozitivno me iznenadilo. Prvih nekoliko stvari mi je baš jebeno, intro i midnight city su mi epske sasvim, al pada mi kvaliteta kasnije, drugi CD mi dosadan lagano.



Nisam kul u opisima ko Ixy, al ono, jebiga

[prijatelj]

Ima li išta tužnije od činjenice da su dječaci izdali domaći album godine? 

[duksy]

Domaći album godine realno.

Dobro, okej, nakon ovoga

[poison_ivy]

poklonila sam ga starom pa sad fraer sluša kozomaru dok je na gajeti :3

[Wildboy]

odlićna recenzija ixy

[progabbeing-jadran]

 

[Pajko]

Enivejz, nakon što sam za rođendan dobio MP4 stavio tonu muzike na njega, dvije diskografije i u biti na njima živim mjesec i po.

Pa krenimo redom:


Arcade Fire - Neon Bible

Okej, poslušao sam cijelu njihovu diskografiju ( i ona popratna sranja i EPove) i ovaj album mi je ostao u srcu. IMHO za nijansu bolji od Predgrađa. Pjesme su odlične, od lyricsa do melodije, baš sve sve rula. <3


The National - High Violet

Također poslušao cijelu diskografiju, i ovaj album mi je najbolji. Ima neke sumorne i nostalgično-depresive (???) tonove, no u globalu rula. Pogotovo redoslijed pjesmi, baš nekako tempira ozračje tijekom slušanja u jedan ujutro.


Beastie Boys - Hot Sauce Committee Part Two

Album bisti bojsa u 2011. Jej. Inače rula. Nije na razini starijih albuma, no odličan odabir između razmaka pjesma radi da album nikad ne postaje dosadan. A i album ako takav ima jedno 4-5 hitova, iako ima skoro pa sve slušljive pjesme (ukupno je 17 pjesama na albumu). Preporuka.


Tom Waits - Bad As Me

Najbolji album godine. Točka. Melodije i tekst su zarazni, a pjesme nikad ne postaju dosadne. Ima ih za svako moguće raspoloženje poput sumornijih kao Face To The Highway, onih brzog tempa poput ovdnog Chicaga itd. Nema konkurenta u albumu godine. Za mene.

[sajo]

Nickelback - Here and Now



možda blago razočaran, definitivno najbolja pjesma When We Stand Together

[nije_zvone]

mislim da je ovdje i zadnji bastion hajpanja saje pao. Nickelback.