Nakon još malo igranja, moj utisak se promjenio. Da li je ovo najbolja i najnaprednija souls igra dosad? Definitivno. No subjektivnog sam mišlljenja da je kec ipak i dalje najbolja igra. Nisu uspjeli da pogode smisao, logiku, povezanost svijeta, misteriju i atmosferu jedinice. Evo dvije stvari koje su me razočarale zasad. Ne kažem da ovo kvari igru, nego je meni lično razočaravajuće.
- Dark Souls kec je imao atmosferu misterije, mitova i legendi. Sve što saznate o svijetu je sakriveno jako duboko, konstantno vlada osjećaj depresije i vidi da se da je svijet umro prije par hiljada godina. Takav dojam sve ostavlja. Kada se govori o kraljevima, bossovima itd, baš imate osjećaj da više niko nije ni siguran da oni postoje. Da ne govorim o povezanosti bossova i stvarima poput Artoriasa, leptira onog, Sifa, Gwyna itd itd. Cijeli jedan atmosferičan i izgrađen svijet. Kao da istražujete neku mitologiju. U trojci je odmah sve jasno. Opa, evo još jednog vatrenog. Vidiš ovih 5 tronova? Četiri su prazna i bilo bi cool kad bi ih popunio nazad. Odi tamo, dole, lijevo i gore pa pobij šta ima i vrni se nazad. Tako mi to sve djeluje. Svi NPC koji su bitni su odmah tu, zna se jasno šta treba da se uradi i to je to. Nema više mistike. Svi ti govore direktno gdje i šta.
- Moj drugi razlog je logičke prirode. Po kojem osnovu naš karakter se teleportira do jebenog high wall of lothric? Kako on zna za to mjesto. Koji je razlog da ode tamo. Odakle mu ta mogučnost, jer nema tamo bonfire. Kako, zašto? Da me ubiješ ne mogu da vidim logički kako i zašto. Dosad je uvijek logike bilo u DS igrama. Da bi negdje došli moramo da putujemo kroz vrijeme. da preletimo ili da kročimo nogom da bi otključali. Naš lik je mrtav ladan sjeo na vatru i teleportovo se na mjesto koje nikad ranije vidio because.....?
Eto to su moji problemi. Atmosferične su prirode.