Ne nego nešto u što je netko stavio djelić sebe, takve stvari se osjete inače. Ko i kod glazbe, filmova, knjiga itd. Velika je razlika između nečeg rađenog za publiku i nečeg s dušom. Nešto što ima dušu ne mora nužno biti dobro,

dapače, ali FF je uvijek, do ere PS2, imao odliku igre s dušom. Ovo kasnije...predviđeno je za moderne tinejdžere.
Što je ok jer su oni uvijek bili target group. Samo što su ovi današnji površniji nego ikad. Tako da vjerujem da ću dobiti hladan tuš ko i sa FF XII.
Grafika nema veze s tim, to je ionako nebitan segment igara ovog tipa.