Mario Kart World je na samom startu dobio teško breme. Prva je ekskluziva za Switch 2, te samim time i igra koja ima zadaću demonstrirati što je moguće izvesti na novoj konzoli. Također je i jedina igra koju u paketu možete kupiti s konzolom, što je vjerojatno iskoristiti i oni koji inače nisu zagrijani za karting žanr. Pogotovo kad je Mario Kart World u paketu s konzolom cjenovno povoljniji u odnosu na famoznih 90 eura za fizičko izdanje ili 80 eura za digitalnu kopiju ove igre.

Teško ga je breme zapalo i kroz neizvježne usporedbe s prethodnikom, kojemu je Nintendo pumpao sadržaje skoro deset godina. Vrti li se Mario Kart World vrti bolje od osmice? Izgleda li ljepše? Ima li nove mehanike, više sadržaja, šašavije likove? I je li fizička kasetica jednako lošeg ukusa kao i kod predstavnika? Rekao sam vam, dosta je to zahtjevan posao za jednu igru i očekivanja su visoka. Pa bacimo se onda na analizu, pokušajmo objektivno i subjektivno staviti sve na virtualnu vagu i na kraju objediniti neki zaključak. Koji vam vjerojatno neće biti presudan jer ste ovu igru ionako kupili u paketu sa Switchem 2, zar ne?

Krenimo od samog starta. Već u glavnom meniju odmah sam dobio uvid na koje sve načine mogu zaigrati ovu igru: bilo da se želim samostalno utrkivati, lokalno ganjati s do četiri osobe na jednoj konzoli, imati bežične srazove između nekoliko konzola te mrežno utrkivati protiv ostalih igrača na kugli zemaljskoj. Moram napomenuti da sam najveći dio vremena proveo samostalno za volanom, što u single-player ili online dijelu. Imao sam tek nekoliko seansi lokalnog deranja, smijanja i buđenja susjeda u trio izvedbi. Ne zato jer nemam više od dva prijatelja, nego zato što nemam više od tri kontrolera za igru. I to je jedina istina!

Pored četiri glavna načina igranja u meniju sam odmah vidio i tri manje ikone. Jedna je vezana uz naljepnice koje igraju neku ulogu trofeja / achievementa te ih možete prikvačiti uz svoj profil. Čisto da netko vidi koliko ste kilometara prošli ili koji kup ste osvojili. Tu je i ikona za upute, oko kojih odmah moram baciti kritiku. Jedini način kako dobiti neke osnovne informacije oko mehanika u igri je zapravo niz uputa na ovom ekranu. Kraći video sa strane, bazično objašnjenje mehanika i to je to. Bez neke mogućnosti da klikneš i isprobaš sam. Bez nekog tutoriala gdje sam sustav ti može dati palac gore ili dolje radiš li neku od novih mogućnosti kako treba. Evo ti upute i čitaj!

Upute o igranju dobivate isključivo iz glavnog menija.

E znaš što, Mario Karte Worlde! Pročitat ću. Nevoljko, jer želim biti najbolji recenzent i ponuditi našim čitateljima puno iskustvo recenzije. Ali nije ti ovo nimalo cool, pa nisi ti From Software igra da kroz čitanje upoznajem mehanike!

Treća ikona otvara kartu svijeta. Vidite, World u nazivu ima nekog smisla, nije tu samo da evocira lijepa sjećanja Super Mario Worlda. Na toj karti vidimo veliku otvorenu mapu koju možemo istraživati. Nema zaključanih sekcija ili dijelova koje morate posjetiti da se možete teleportirati na taj dio mape. Jednostavno odaberete jedan dio i u sljedećoj sekundi nalazite se na tom dijelu mape.

Meni možda i zabavniji način pristupa otvorenoj mapi skriva se u donjem desnom uglu početnog ekrana s malim znakom plus te natpisom Free Roam. Jer na glavnom meniju vidjet ćete u pozadini zadnjeg lika s kojim ste se vozili, nevezano u kojem modu ste bili, kako lagano kruži po jednom dijelu staze. I uz jedan magični pritisak tipke samo bi nestali elementi početnog ekrana i preuzeo bih ulogu tog lika na tom dijelu staze. Mali detalj, ali jako dobro dočarava mehaniku “uskoči u svoj svijet”.

Kad smo već kod otvorenog svijeta, moram priznati da sam imao veća očekivanja od njega. Ima tu nekih fora stvari za odraditi, poput skupljanja Peach novčića na teško dostupnim mjestima, pronalazak panela s famoznim Mario upitnikom kojim možete otključati nove naljepnice te otključati zrcaljenje staze i opet poznate plave P prekidače kojima ćete pokrenuti misiju na tom dijelu svijeta. Zadatci u tim misijama mogu biti od prolaska manjih sekcija u zadanom vremenskom roku, savršeno izvođenje neke od mehanike, skupljanje novčića po mapi i slično. Navedenih misija ima skoro 400, pa ako kompletirate igre 100%, imate dosta materijala za odraditi.

Čitavo vrijeme imao sam osjećaj da se segment otvorene mape mogao puno bolje iskoristiti.

Međutim, čitavo vrijeme imao sam osjećaj da se segment otvorene mape mogao puno bolje iskoristiti. Nema tu fora da s mape startaš single-player utrku. Ili da otkrivaš sekcije mape kojima otključavaš novi sadržaj. Nema upada drugih mrežnih igrača na tvoju mapu i spontanog utrkivanja. Koliko god se često šalimo s Ubisoftovim tornjevima i otkrivanju mape, mislim da Nintendo ima još dosta toga za naučiti upravo od Ubisoftove formule utrkivanja u otvorenom svijetu.

Vratimo se na samu esenciju svakog Mario Karta, a to su utrke. Veteranima serijala većina modova će biti poznata na prvu, iako su pojedini dobili osvježen načina izvođenja. Uzmimo za primjer Grand Prix, glavni mod koji je prisutan u Mario Kartu od samog starta. Oduvijek su u pitanju bile četiri utrke Grand Prixa, te bi nakon svake utrke dobili bodove u odnosu na poziciju. Naravno, na kraju Grand Prixa osoba s najviše bodova je pobjednik te u odjavnoj špici se može naslađivati nad svojim prijateljima dok njegov lik slavodobitno podiže pobjednički pehar.

E sad, sigurno se pitate koja je razlika u Worldu? Umjesto da se utrkujemo na četiri odvojene mape, u Mario Kart Worldu nakon prve utrke treba se dovesti do druge staze, a tek onda slijedi ponavljanje krugova. I tako isto i između svake sljedeće utrke. Moram priznati da mi je to u početku bilo malo kaotično, no onda sam shvatio da je kaotičnost u Mario Kartu ono što svi vole, pogotovo kada igramo lokalno s drugim igračima.

Od ostalih poznatih modova vraćaju se time trial utrke u kojima se utrkuješ sam s vremenom, usput prateći druge igrače u ghost obliku. Zapravo, ovaj mod mi je možda i najviše pomogao da pohvatam sve ludosti i nove mehanike od drugih igrača te otkrijem najbolje nove prečace. Tu su i standardne borbe balona gdje je cilj uništiti što više balona od protivničkih vozača usput ne gubeći sve svoje, nadmetanje u lovu na novčiće te utrke s vlastitim pravilima.

Potpuno novi mod je Knockout Tour i iskreno, jedan je od najvećih pogodaka Mario Kart Worlda.

Potpuno novi mod je Knockout Tour i iskreno, jedan je od najvećih pogodaka Mario Kart Worlda. Znate onaj osjećaj kada ste pred kraj utrke i molite se svim silama nebeskim da netko na vas ne pošalje oklop kornjače prije ulaska u cilj? E zamislite sada šest neprekinutih utrka, jednu iza druge, bez stanke, s tim da na kraju svake utrke otpada četiri igrača. I konstantan strah pred novi checkpoint da upravo ti ne budeš eliminiran. Rekao bih da je ovaj mod totalni pogodak, drastično podiže tenzije, razinu adrenalina te visinu decibela u prostoriji.

Ako ste na ti s matematikom, iz zadnjeg paragrafa ste jednostavnom računicom mogli saznati da je broj protivnika na stazi povećan s 12 na 24 igrača. I tu ne pričamo samo o Knockout Touru. U svim modovima, igrali vi lokalno ili mrežno, sada se utrkujete s 23 druga lika na stazi, a više je u ovome slučaju i bolje. Jer sada je oko mene letjelo duplo više predmeta, a sami start utrke izgledao je poput scena Pobjesnjelog Maxa. Kad smo već kod likova, samo da napomenem da se u igri nalazi ukupno 50 različitih vozača iz Mario univerzuma. Tu su i alternativni kostimi za likove, iako isti nažalost nisu dostupni za sve likove, već samo za najveće face. Jadni moj Gomba, ni šešir ne može dobiti…

U svim modovima, igrali vi lokalno ili mrežno, sada se utrkujete s 23 druga lika na stazi, a više je u ovome slučaju i bolje.

Od novih načina vožnje najviše vrijedi istaknuti “klizanje” po uskim površinama, kao u najboljim danima Tonyja Hawka. Kada god sam vidio užu površinu staze, bilo da je u pitanju naponski kabel, zaštitna ograda ili zidić pokraj zgrade, mogao sam skočiti na nju i voziti po istoj. Tu je i skok uz zid, koji je totalno otvorio nove načine pristupanja svim mapama. Dovoljno je baciti pogled na neke speedrunove na internetu i vidjet ćete kako je ekipa kreativno počela koristiti svaki mali komadić zida na putu. Zadnja bitna promjena je oko vožnje po vodenim površinama. U prethodnim dijelovima Mario Karta bolid bi zaronio ispod površine, dok smo u Worldu dobili mogućnost vožnje po samim tekućim površinama.

Za kraj sam ostavio vizualni dio te izvođenje igre. Znam, podmuklo od mene, no treba vas nekako zadržati uz recenziju! Prethodni Mario Kart 8 stvarno je izgledao prekrasno na starom Wii U te Switchu, stoga je ljestvica bila postavljena dosta visoko. I premda se na prvu ne vidi baš toliki skok u grafici, kada sam malo zagrebao po usporedbama na internetu, vidljivo je koliko se ova igra poboljšala u brojnim aspektima. A gledajući da je sada sve jedna velika otvorena mapa, stvarno je za pohvalu brzina učitavanja udaljenog sadržaja na mapi te dosta neprimjetan efekt iskakanja objekata u daljini.

Stvarno je za pohvalu brzina učitavanja udaljenog sadržaja na mapi te dosta neprimjetan efekt iskakanja objekata u daljini.

I samo osvjetljenje izgleda značajno bolje, pogotovo ako uzmemo u obzir da World ima i smjenu dana i noći. Nije to neki napredni sustav sa suncem te sjenama u odnosu na isto, ali je i dalje dobrodošla promjena u serijalu. U Nintendu su se za vizualni stil, ali i same animacije, odlučili su se za više cartoony stil. Sami bolidi su dosta ekspresniji prilikom sudara, stvarajući efekt pudinga poput animacija u crtićima.

Uz sva ta poboljšanja, igra se vrti u stabilnih 60 sličica po sekundi, bez obzira na mapu, količinu projektila te igrate li spojeni na dock ili handheld. Dok igrate odvojeni od postolja, igra se vrti u 1080p rezoluciji, a jednom kada konzolu priključite na TV, rezolucije se podiže na 1440p. Do izražaja posebno dolazi i HDR podrška. Ne možda toliko na samoj konzoli i njenom LCD zaslonu, koliko na TV-u. Nintendove igre oduvijek su se mogle pohvaliti bogatim i šarenim bojama, a HDR to podiže na višu razinu.

I sada se, naravno, postavlja pitanje opravdava li Mario Kart World svoju cijenu. Sadržajno je ovo dosta bogatije iskustvo u odnosu na Mario Kart 8, pogotovo ako uzmemo u obzir čitav aspekt otvorene mape. No, nekako sam osjećaja da su ipak mogli napraviti malo više po pitanju “World” segmenta.  Kao da mi fali još ta jedna iskra, taj dodatni motiv da stisnem onu tipku plus na početnom ekranu i bacim se na istraživanje nečeg posebnog. A zapravo sam na kraju od otvorenog segmenta dobio samo malo zabavnije ostale modove utrkivanja, poput Knockout moda.

Unatoč tome, ovo jest igra koju vrijedi zaigrati ako nabavljate Switch 2. I dalje je Mario Kart jedna od najboljih igara za društvo, kao i najbolja karting igra u cjelokupnoj ponudi. Iako Nintendo nije odradio svoju rutinu da nam odmah u startu jasno pokaže zašto se ova igra može izvoditi samo na Switchu 2, napravili su taman toliko da serijal pomaknu naprijed i usputno pruže dugoročnu zabavu.