Postali smo toksični komandosi u novoj igri koja je neobičan spoj Left 4 Deada i Mudrunnera

---

Jeste li ikada igrali Left 4 Dead, Back 4 Blood, World War Z ili bilo koju sličnu igru i pomislili: “Ova bi pucačina bila bolja da ima detaljnu vožnju i mehanike vuče vozila!”. Vjerojatno niste. No, razvojni studio Saber Interactive, zaslužan za World War Z te Mudrunner odlučio je spojiti ta dva radikalno drugačija tipa igre u jednu cjelinu. Taj spoj zove se John Carpenter’s Toxic Commando i začudo – funkcionira kao igra.

Premisa je jednostavna: ljudi su u pokušaju kopanja Zemljine jezgre oslobodili kozmički užas koji ih pretvara u zombije te uništava okoliš. Vaši likovi su toksični komandosi poslani u zonu opasnosti da riješe stvar. Budimo iskreni, ovdje nećete naći nekakvu duboku kritiku kapitalizma niti studiju karaktera oko koje ćete raspravljati s drugima na pijankama. Priča ovdje služi samo kako bi postojao razlog da idete na različita mjesta i ubijate zombije.

Zanimljiviji likovi i dublja radnja bili bi lijep dodatak, ali rijetko će tko mariti za priču. Igrivi likovi su svi prilično dosadni, izgledom i ponašanjem, tako da sumnjam da ćete imati nekog favorita. Čak su mi se u Back 4 Bloodu svidjeli neki likovi, ali ovdje to nije bio slučaj.

Toxic Commando razvijen je u suradnji s Johnom Carpenterom, slavnim američkim redateljem horor remek-djela kao što su The Thing i Halloween. Kao netko tko je duboko istražio njegovu cijelu filmografiju, ne mogu reći da sam vidio išta u igri što bi bio njegov autorski izraz, osim možda glazbe. Koliko god je Carpenter bio utjecajan u 70-ima i 80-ima, sumnjam da njegovo ime nosi toliku vrijednost da će netko kupiti igru zbog njega, a mlađa publika vjerojatno ni neće znati za njega. Ipak, nadam se da je donio nekakav kreativni doprinos igri, jer je taj majstor horora ujedno i strastveni gamer.

Kod kooperativnih je pucačina presudna kvaliteta gameplaya, a ostalo nije previše bitno. Ako se uspijete dogovoriti i okupiti troje prijatelja za zajedničku sesiju, važno je da to iskustvo bude vrijedno vašeg vremena. Doduše, i gledanje boje kako se suši može biti zabavno u dobrom društvu, ali od jedne igre se ipak očekuje nešto više. Prvo i najbitnije, pucanje je u Toxic Commando vrlo zadovoljavajuće. Horde zombija će trčati prema vama, paljba će im trgati udove, glave će im se pretvarati u crvenu prašinu, a okoliš i likovi će postati ofarbani krvlju. Oružja zvuče izvrsno i daju dojam da vam je u rukama nešto moćno. Kako ih koristite tako otključavate razne lasere, svjetiljke, prigušivače, nišane i sve te lijepe dodatke. Zvuk pucanja je sjajan, a isto se može reći i za animacije.

Prvo i najbitnije, pucanje je u Toxic Commando vrlo zadovoljavajuće.

Radnja Toxic Commandoa podijeljena je u zasebne misije. Za razliku od ostalih igara ovoga tipa, ove misije nisu linearne i sadrže mnogo sporednih zadataka. Možete ignorirati sve osim glavne misije i brzinski riješiti zadatak, ali će vam biti značajno teže jer vam sporedne misije daju razne prednosti, poput vrijednih rezervnih dijelova za popravak obrambenih naprava.

Dobili smo priliku isprobati četiri mape, a svaka je uglavnom zahtijevala korištenje vozila. Kako su mape prilično velike, korištenje vozila je preporučeno i skoro pa obavezno. Možete naići na obične, dosadne aute ili na prave mrcine, oklopljene bodljikavom žicom te naoružane strojnicom. Naišli smo čak i na auto s pričvršćenim bacačem plamena. Isprva zvuči sjajno, no ubrzo smo saznali da je plamen opasniji za nas nego za zombije. Vozni model je kvalitetan te vožnja ima zadovoljavajući osjećaj težine. Ako ne pazite, možete zapeti u blatu, a da se oslobodite potrebno vam je vitlo, koje je prisutno samo na nekim autima.

Kako su mape prilično velike, korištenje vozila je preporučeno i skoro pa obavezno.

Misije koje smo imali priliku isprobati nisu bile nešto pretjerano raznovrsne. Uglavnom ćete doći negdje, postaviti eksploziv ili napraviti neki drugi jednostavan zadatak, te zatim doći do kraja misije gdje ćete braniti neku građevinu od zombija. Iako smo isprobali samo četiri misije, već sam dobio dojam monotonije. Nekoliko kreativnijih zadataka ili zanimljivije lokacije dobro bi došle te bi smanjile osjećaj repeticije. No, kada svi zajedno branite jednu lokaciju, a na vas nasrće ogromna gomila zombija, teško je ne osjetiti napetost i adrenalinsko uzbuđenje.

Najbolji dijelovi igre su upravo te kaotične situacije, gdje je od silnog broja neprijatelja teško razaznati što se događa. Eksplozije, leteći dijelovi tijela te vrištanje zombija i zvukovi pucnjave pridonose osjećaju napetosti. Ovakve situacije su vrlo pamtljive i ujedno najbolji dijelovi Toxic Commandoa.

Po završetku misije bit ćete nagrađeni s novcem i iskustvenim bodovima. Novac možete koristiti za poboljšavanje oružja ili klase lika. Postoje tri različite valute koje dobivate igrajući na različitim težinama. U igri su zasad samo tri težine, što mislim da je sasvim dovoljno. Kada su u pitanju klase, imate četiri opcije. Strike, koji puca razne vatrene kugle, Medic, koji liječi suborce, Operator, čiji dron puca na zombije te Defender, koji može koristiti razne energetske štitove za obranu.

Što više koristite određenu klasu, to brže otključavate nove sposobnosti i pasivna poboljšanja. Uglavnom je cijeli sustav progresije vrlo jednostavan, što mi se svidjelo. Igre znaju komplicirati ovakve stvari, a nekad je jednostavni pristup zapravo najbolji.

Ako odlučite igrati solo, dobit ćete tri relativno priglupa AI suborca.

Ako odlučite igrati solo, dobit ćete tri relativno priglupa AI suborca. Teško je povjerovati da su Left 4 Dead 1 i 2 i dalje jedine igre ove vrste s dobro izvedenim AI suborcima. U svim onim situacijama kada ne uspijete okupiti ekipu, a ne želite se nositi s manjkavim AI-jem, dostupan vam je i matchmaking.

O grafici još ne mogu stvoriti konačni dojam. Verzija koju smo igrali nije imala podesive grafičke opcije, tako da smo zapeli na srednjim grafičkim postavkama. Unatoč tome, neki su detalji zaista impresivni. Deformacija blata izgleda odlično, vegetacija je interaktivna, krv na okolišu, likovima i vozilima traje prilično dugo, a općenito su efekti sjajni. Teksture i pojedini dijelovi okoliša izgledaju mutno, no moguće je da je to tek nuspojava najvećeg problema, a to je sama kvaliteta slike. Igra izgleda kao da teče u nižoj rezoluciji nego što bi trebala, a slutim da je to možda i namjerno napravljeno za ovaj test.

Deformacija blata izgleda odlično, vegetacija je interaktivna, a efekti su općenito sjajni.

Naime, tehničko stanje igre u ovom testiranju opisao bih kao gotovo neigrivo. Performanse su toliko nestabilne i nedosljedne da sam pomislio da se igra vrti na Unreal Engineu 5. No, ovdje se ipak radi o Swarm Engineu, koji pogoni World War Z i Warhammer 40k: Space Marine 2. Obje igre izgledaju sjajno i nemaju ovakvih probleme s izvođenjem. Toxic Commando izlazi u ranoj 2026. godini, a smatram da je popravak performansa kritičan za uspjeh igre. Nadam se da će situacija do tada biti stabilna.

John Carpenter’s Toxic Commando možda vas neće oboriti s nogu, ali spada u tip igre koju ćete igrati kada se želite opustiti s prijateljima ili jednostavno ugasiti mozak i pobiti stotine zombija. Sustavi progresije nisu pretjerano duboki, no i dalje pružaju dobar osjećaj zadovoljstva, jer osjetite kako vam se lik postepeno poboljšava, a oružja izgledaju opakije.

Unatoč repetitivnosti nekih zadataka, ne mogu reći da mi Toxic Commando nije bio zabavan. Ovo bih svrstao u tip igre koju kupite na rasprodaji i neočekivano se dobro zabavite. No, je igra vrijedna pune cijene, ili možda bitnije pitanje: vrijedi li nagovoriti svoje prijatelje da ju kupe? Odgovore na ta pitanja dobit ćemo početkom 2026., kada Toxic Commando izađe za PC, PS5 i Xbox Series konzole.