Filler questovi koji imaju 2-3 šprance, napravljeni samo da popune dosadni bloatani open world. Valhalla je pravi primjer za to.

“Another settlement needs your help, I’ll mark it on your map.”

Ne volim kada mi igra sadrži Stealth, Survival i Tower Defense. Također ne volim gledati Cut Scene ( ako su preduge ) jer brzo izgubim volju za igranjem.

Znate onaj slatki osjecas kad zelite se bacit sa zgrade jer morate voziti ili hodati veliku udaljenost od jedne tocke do druge. Da tebe gledam GTA SA

Ne volim milijardu ikona na mapi i kad me igra zatrpa i bude too much. (Looking at you ubisoft)

Ne volim nepotreban grind, koji je tu samo zato jer igra nije ispravno balansirana pa moram nailaziti na umjetne prepreke koje moram zaobići tako da ili smanjim težinu ili sam prisiljen grindati. To je česta stvar sa JRPG-evima, definitivno najgori aspekt Persone 4 i bilo koje glavne FF igre od 7-10 (ostale me ne zanimaju). Grind u FFX recimo, pored užasnih zagonetki u hramovima, me na trenutke natjerao da ugasim igru jer mi se jednostavno nije dalo baviti glupostima koje me odvraćaju od stvarno zanimljivih dijelova igre i odbijam ganjati najbolja oružja jer se protivim nepotrebnom gubljenju vremena na stvari koje umjetno produžuju trajanje igre.

Grind,mini games,kartanje,mijenjanje kamere u nekim dijelovima,ponavljanje dijela koji sam prošao u sp…

Ne volim igre, tj. ne smatram zabavnima, gde se zagine pa 5 minuta moras ponovo ubijati isti val neprijatelja kako bi dosao do iste tacke i potencijalno ponovo zaginuo. Fascinantno mi je kako su ljudima uspeli da prodaju takav koncept, jer moras biti bas mazohista da to volis

Ubija me kad za svaku sitnicu, svakih 10-ak min moram čitati block of text.

osim bugova u igri ne volim one nevidljive barijere ili zidove u igri.ono kad ti na blesav način ne dopušta da ideš dalje.

Malo je reći da ne volim kada imaš određeno vreme za nešto što moraš odraditi. Fetch questovi su propast, isto kad moraš voditi računa o nekom saputniku a on ima inteligenciju mušice. Podjednako prezirem kada igra ima masivan otvoreni svet u kojem ti treba čitava večnost da dođeš do misije ili kada u takvom svetu imaš svega par stvari koje možeš raditi i koje se ponavljaju u nedogled.

Općenito ne volim klasične RPG igre jer je većina toga samo šminka i nepotrebna komplikacija pogotovo način kako dobit neku vještinu.
Ono satareš se da odradiš neku glupariju pa dobiješ neku vještinu koja nema nikakve veze sa odrađenim niti ta vještina donosi ikakvu prednost u daljnjem napretku.
Ono, možeš komodno bez toga 🤷‍♂️
Odvratno. 🤮

Ne volim u igrama:nemogucnost skipanja cut scena(ostavi mi barem izbora ako zelim da gledam ako ne da mogu skipati),linearne igre s previse price i premalo gameplaya,glavne misije u Rockstarovim igrama(open world im je inace vrhunski),šuljanje/pracenje likova i slicne gluposti,igre s gameplayem na poteze a da nije šah,pcn igre i platformere.Tolko o tome kaj ne volim u igrama i od igara.P.S. ne volim niti horor igre osim igre sa zombijima

Unskippable cutscenes, puno ikona na mapi, prevelik open world, osjecaj kao da igram second job

Volim stealth, ali koja je budala je izmislila tunnel vision, vignette effect kad si u stealthu… umjesto da sam fokusiraniji dok se šuljam, moj lik valjda škilji

Ne volim kad u igri witcher 3 vidim sta sve moram skupiti da dobijem neki napitak

U zadnje vrijeme općenito open world igre. Poprilično me zamaraju. Desetci istih side questova i upitnika na mapi koji umjetno produžuju igru.

Ako je neka mehanika dobro urađena mislim da gejmeri nemaju problema makar to bilo i sadnja kupusa, po meni veći problem je što dosta AAA moderni igara smatra igrača debilom sa koeficijentom inteligencije manjim od broja cipela koje nose. Bar meni to ide na jetru kad ti igra “ne vjeruje”.

Čitanje i preslušavanje, dnevnika, logova, terminala, kako god se zvali. Traženje i skupljanje biljaka…

Ako nešto ne volim, to je borba sa kontrolama, a ne sa bossevima. Mrzim, ali MRZIM kada moram simultano, TOČNO stisnuti 17 tipki u nizu za izvođenje neke radnje. Je je, krivulja učenja, git gud i slične mudrosti, ali i dalje me to najviše frustrira u bilo kojoj igri.

Ono što apsolutno ne volim u igrama su mandatorne mini-igre o kojima ovisi napredak u igri.