Filler questovi koji imaju 2-3 šprance, napravljeni samo da popune dosadni bloatani open world. Valhalla je pravi primjer za to.

“Another settlement needs your help, I’ll mark it on your map.”

Ne volim kada mi igra sadrži Stealth, Survival i Tower Defense. Također ne volim gledati Cut Scene ( ako su preduge ) jer brzo izgubim volju za igranjem.

Znate onaj slatki osjecas kad zelite se bacit sa zgrade jer morate voziti ili hodati veliku udaljenost od jedne tocke do druge. Da tebe gledam GTA SA

Ne volim milijardu ikona na mapi i kad me igra zatrpa i bude too much. (Looking at you ubisoft)

Ne volim nepotreban grind, koji je tu samo zato jer igra nije ispravno balansirana pa moram nailaziti na umjetne prepreke koje moram zaobići tako da ili smanjim težinu ili sam prisiljen grindati. To je česta stvar sa JRPG-evima, definitivno najgori aspekt Persone 4 i bilo koje glavne FF igre od 7-10 (ostale me ne zanimaju). Grind u FFX recimo, pored užasnih zagonetki u hramovima, me na trenutke natjerao da ugasim igru jer mi se jednostavno nije dalo baviti glupostima koje me odvraćaju od stvarno zanimljivih dijelova igre i odbijam ganjati najbolja oružja jer se protivim nepotrebnom gubljenju vremena na stvari koje umjetno produžuju trajanje igre.

Grind,mini games,kartanje,mijenjanje kamere u nekim dijelovima,ponavljanje dijela koji sam prošao u sp…

Ne volim igre, tj. ne smatram zabavnima, gde se zagine pa 5 minuta moras ponovo ubijati isti val neprijatelja kako bi dosao do iste tacke i potencijalno ponovo zaginuo. Fascinantno mi je kako su ljudima uspeli da prodaju takav koncept, jer moras biti bas mazohista da to volis

Ubija me kad za svaku sitnicu, svakih 10-ak min moram čitati block of text.

osim bugova u igri ne volim one nevidljive barijere ili zidove u igri.ono kad ti na blesav način ne dopušta da ideš dalje.

Malo je reći da ne volim kada imaš određeno vreme za nešto što moraš odraditi. Fetch questovi su propast, isto kad moraš voditi računa o nekom saputniku a on ima inteligenciju mušice. Podjednako prezirem kada igra ima masivan otvoreni svet u kojem ti treba čitava večnost da dođeš do misije ili kada u takvom svetu imaš svega par stvari koje možeš raditi i koje se ponavljaju u nedogled.

Općenito ne volim klasične RPG igre jer je većina toga samo šminka i nepotrebna komplikacija pogotovo način kako dobit neku vještinu.
Ono satareš se da odradiš neku glupariju pa dobiješ neku vještinu koja nema nikakve veze sa odrađenim niti ta vještina donosi ikakvu prednost u daljnjem napretku.
Ono, možeš komodno bez toga 🤷‍♂️
Odvratno. 🤮

Ne volim u igrama:nemogucnost skipanja cut scena(ostavi mi barem izbora ako zelim da gledam ako ne da mogu skipati),linearne igre s previse price i premalo gameplaya,glavne misije u Rockstarovim igrama(open world im je inace vrhunski),šuljanje/pracenje likova i slicne gluposti,igre s gameplayem na poteze a da nije šah,pcn igre i platformere.Tolko o tome kaj ne volim u igrama i od igara.P.S. ne volim niti horor igre osim igre sa zombijima

Unskippable cutscenes, puno ikona na mapi, prevelik open world, osjecaj kao da igram second job

Volim stealth, ali koja je budala je izmislila tunnel vision, vignette effect kad si u stealthu… umjesto da sam fokusiraniji dok se šuljam, moj lik valjda škilji

Ne volim kad u igri witcher 3 vidim sta sve moram skupiti da dobijem neki napitak

U zadnje vrijeme općenito open world igre. Poprilično me zamaraju. Desetci istih side questova i upitnika na mapi koji umjetno produžuju igru.

Ako je neka mehanika dobro urađena mislim da gejmeri nemaju problema makar to bilo i sadnja kupusa, po meni veći problem je što dosta AAA moderni igara smatra igrača debilom sa koeficijentom inteligencije manjim od broja cipela koje nose. Bar meni to ide na jetru kad ti igra “ne vjeruje”.

Čitanje i preslušavanje, dnevnika, logova, terminala, kako god se zvali. Traženje i skupljanje biljaka…

Ako nešto ne volim, to je borba sa kontrolama, a ne sa bossevima. Mrzim, ali MRZIM kada moram simultano, TOČNO stisnuti 17 tipki u nizu za izvođenje neke radnje. Je je, krivulja učenja, git gud i slične mudrosti, ali i dalje me to najviše frustrira u bilo kojoj igri.

Ono što apsolutno ne volim u igrama su mandatorne mini-igre o kojima ovisi napredak u igri.

Osim bugova, ne voilm ponavljanje side questova kao na Hogwardsu dve tri misije se vrte u krug po čitavoj mapi na to izgubim volju

Mrzim kad moram bas 100% rijesit sve sporedne misije da bi dobio the best ending.gubit vrime na neke sporedne misije nor donit neku gluposti nekome I pretrazit mapu cilu ko budala. Radije bi odradio smjenu na poslu nego to.

Brate pecanje, kad me igra otvorenog tipa tjera da makar probam pecanje…pa da mi je do toga uzeo bi fishing simulator ili kako god da se već zovu takve igre!

Ne volim triale i arene u single player igrama. Nemam apsolutno nikakvu potrebu da se natječem sa ikim, tako da volim kad izostave taj segment iz single player igara

Grind, čitanje, pretjerano skupljanje resursa, i naravno idi vamo pa tamo misije koje su cisto eto neka ima više misija

Ograniceno vrijeme za zadatke, sve ostalo mogu prozvakat

Ne volim kad me igra tjera da hodam iza nekog 20 minuta i neda mi da trčim 😛

Prvo mi na pamet padaju stealth misije u starim AC igrama (koje inače obožavam). Mislim na misije gdje te nitko ne smije vidjeti, u kojima si izgubio i ako si ubio stražara istu sekundu kad te je vidio. Ne znam tko se sjetio tako dizajnirati misiju. U tim igrama su također famozni primjeri utrke za zastavicu u dvojci (moram se mentalno pripremiti za taj dio kod svakog ponovnog odigravanja) i obrane utvrde (ili što je već) u Revelationsu. Općenito takve naporne mini igre koje nikad ne pridonose ničemu u igrama. Također ne volim grind i forsirane RPG elemente u igrama. Kao nekome tko voli pratiti priču u igrama, nema mi veće gluposti nego kad ne mogu nastaviti s pričom jer nisam riješio dovoljno repetitivnih sporednih misija. Ako igra ima “sporedne” misije, onda bi igrač, valjda, trebao moći izabrati želi li ih igrati. Naravno, hrpa igara koje sadrže gore spomenute elemente su po mom mišljenju genijalne, ali nikad zbog navedenih stvari.

You found a flower. Find 99 more for a special prize

tajmirane zadatke, pecanje, utrke i mini igre (gwent je iznimka)

Vremenski ogranicene misije, neprijatelji koje nemozes ubit i regenriraju se.

Jedina stvar koju stvarno ne mogu podnjeti je respawn neprijatelja – ako sam ih pobio kad dolazim opet tamo ne želim ih ponovno ubijati i trošiti municiji – kad se to desi gasim igru i deinstaliram. Ako sam očistio – GOTOVO

bektrek

Ne volim pecati. Ni zaprave ni u video igrama.

Kada imam nekog saputnika pa moram pratiti gdje je i da li je živ inqce bih drugačije sjebao misiju.

Uh ima previse toga da bih mogao samo izdvojiti jednu stvar. Ako bas moram izdvojit samo jedno – to je stealth. Prezirem stealth jos od vremena “eh ukokao si lika kako igra nije htjela i nema veze sto ga nitko nije vidio kako pada, mission failed – ajd ispocetka”. Opcenito stealth i bjezanje od neceg nisam fan i takvi djelovi su mi uvijek teski smor gdje kolutam ocima i cesto moram put YT-a da vidim kako je neki random lik presao annoying stealth dio gdi sam ja zapeo i onda se uhvatim “huh…. no pobogu tko je i kako i zasto ovo zamislio ?!” Nu ajd….

Od drugih stvari koje ne volim to su igre u kojima je save ogranicen na tocno odredjenim pozicijama i ako fejlas – ajd se vrati dve tri misije unazad. Prezirem fetch questove i/ili misije. Kao i “odprati x/y do x/y tocke no ako im padne trepavica – mission failed” urgh… Opcenito igre u kojima imam tocno zacrtani pravac i koji mora bit bas kako je dev zamislio me ubijaju u pojam. No ajd, mogu preko dosta toga preci izuzev stealtha.

Ako je rijec pak o multy igrama, tu sam ko i svi :
Prezirem citeraj i hakeraj
Lose servere i abnormalni ping (tebe gledam BF 6)
lose mape
ego manijakalne devove koji naprave live service igru i onda odluce ne slusat community za savjet, vec top 1% communitya (da, tebe gledam Siege)

ne volim glupe mehanike u stilu ako te lik ne vidi i pogodis ga s ledja, umre odmah, ali ako te vidi, isti pogodak ne znaci smrt..moras ga umlatit vise puta da krepa jer te vidio..to je bilo u kampovima u Horizonu prvom i kad sam to vidio isao je deinstall odmah. GTFO

Ne volim kada me igra natjera da radim hrpetinu repetativnih questova da bi napredovao sa pricom. A onda se ispostavi da je jedini nacin da to zaobidjem koristenje mikrotransakcija. Koja slucajnost

Igram skoro sve što mi zapadne za oko. Nemam neki poseban svoj žarn,a posebno nešto što baš ne volim od igre. Jedinu stvar koju bi mogo izdvojit što ne volim radit u svim mogućim igrama, je prelaženje igre na težoj razini. Tako da sam uvijek normal ili easy,a hardcore dokazivanje to zaobilazim. Tako da ne volim teške igre i izbjegavam ih u velikom krugu, jer slabi su mi živci i strpljenje za tako nešto.

Ne volim side questove tipa idi k ovome liku na drugi kraj mape po neki sastojak ali dok dođeš do toga lika on ti kaže da moraš prvo obaviti nešto za njega na trečem kraju mape i dok to obaviš onda će ti tek dati taj sastojak. Ali problem mi je što jednostavno moram odigrati sve side questove koliko mi god bili glupi i naporni jer ako to ne napravim imam onaj prazni osjećaj da nisam odigrao cijelu igru.

Kad imam 3% šanse da neprijatelj ispusti traženi predmet pa se moram 280 puta vraćati kako bi to dobio. Selfie s nekim bezveznim crtežima razbacanim po mapi ili slikanje istih, čuvanje nekoga, a nism se u stanju ni za sebe brinuti i kockanje.

Kad samo želiš nastaviti igrati main quest, ali si underlevelan pa moraš radititi (najlešće) repetivne side questove da bi nastavio si pričom. Upravo završavam originalni The Division i to mi je najveći prolem s igrom.

Achievementi koje ne možeš riješit solo(COD) i bilo koji oblik collectibelsa(GTA).