Pogledali smo “Znam što si radila prošlog ljeta” i dobili poštenu dozu napetosti i susramlja

Neki se još nisu bili ni rodili kad je među ljubiteljima horora bio popularan film  “Znam što si radila prošlog ljeta”, kao i njegov nastavak “Znam što si radila i ovog ljeta”. Iako original iz 1997. nije osvojio kritiku, ostvario je solidan komercijalni uspjeh, dovoljan da ga se još jednom oživi – ovoga ljeta. Možda se pitate kakve to veze ima s našim gaming hobijem, ali čekajte – sve će vam se brzo iskristalizirati!

Zapleti i starog i novog filma počinju od iste ideje: grupa pijanih prijatelja se glupira na cesti te uzrokuje prometnu nesreću. U panici odlučuju zataškati događaj, no godinu dana kasnije, netko od njih dobije poruku na kojoj piše: “Znam što si radila prošlog ljeta”. Dok ih izjeda grižnja savjesti, prijatelji moraju preživjeti napade ubojice – lika prerušenog u ribara, s velikom, oštrom kukom, čiji bi se izgled bez problema uklopio u Dead by Daylight. No, zbog nekog razloga će on biti dodan u Call of Duty: Warzone. I zato nam je gamerska dužnost da vam dostavimo osvrt ovog filma!

Novi film je nastavak, no gledanje originala nije nužno kako biste uživali u priči, premda bih ga preporučio u ovom slučaju, jer se neki likovi vraćaju i imaju važne uloge. Za razliku od većine ovakvih nastavaka, film se ne oslanja isključivo na nostalgiju te pokušava ispričati samostalnu priču koja spaja elemente originala s elementima modernog horora. Važan element svakog dobrog slasher filma je otkrivanje ubojice i moram reći da je nova verzija to puno bolje izvela od originala, no taj preokret na kraju će vjerojatno naljutiti dio publike. Naravno, neću vam ništa odati, ali taj ključan trenutak je meni bio dobar. Nažalost, isto ne mogu reći i za likove.

Izvorna verzija je održala ozbiljan ton tijekom cijelog trajanja. Iako su likovi bili arhetipski, cijeli smo film proveli s njima i nije pretjerano pretpostaviti da će većina gledatelja htjeti da oni prežive. Nova verzija pokušava slijediti trendove modernih filmova pa svoje likove prikazuje donekle ironično. Šale u neprimjerenim trenucima te manjak ozbiljnosti doprinose otuđenosti publike. Ako film sebe ne shvaća ozbiljno, neće ga takvim shvatiti ni gledatelj. Nažalost, te šale nisu osobito smiješne. Cijeli film odiše “Tik Tok humorom” i nečime što bih samo mogao opisati kao “girlboss” energiju. Nekima to neće smetati, ali uvjeren sam kako će velik dio publike osjetiti susramlje.

Srećom, za razliku od većine hororaca, ovaj film nas ne pokušava uvjeriti da su likovi u kasnim dvadesetima tinejdžeri jer su ovdje svi prikazani kao odrasli. Nova postava likova je odmak od klasičnih horor arhetipova, no to ne znači da su išta zanimljiviji.

Scenarij i režija najviše sputavaju film, što nažalost, nije zanemarivo. Scene potjere i nasilja su dovoljno napete da uživate u njima, ali zbog nekog razloga su u mirnim trenucima ubačeni vrlo glasni, kratki isječci prometne nesreće s početka filma. To bi u teoriji trebalo preplašiti publiku, no mene je samo iritiralo. Motivacija ubojice je isto dosta slaba. U izvornom filmu grupa prijatelja direktno udari nekoga autom i odluče se riješiti trupla, dok su u novoj verziji protagonisti manje odgovorni za smrt. Također, ne mogu baš reći da ovaj film ima poantu ili nekakvu značajnu poruku, nego je ovo baš glupa zabava.

Gluma je generalno u redu, nema velikih propusta, no nema nikoga tko bi se istaknuo. Jeniffer Love Hewitt i Freddie Prinze Jr. ponovno tumače svoje uloge, no nemojte očekivati izvedbu vrijednu nagrada.

Vizualno je film sasvim solidan te ne pati od trenda u modernim hororima gdje je sve pretamno i ništa se ne vidi. Dapače, dosta napetih scena se odvija tijekom dana. Iako film estetski ne donosi ništa novo ni spektakularno, barem ne frustrira gledatelje s osnovnim problemima poput loše vidljivosti.

Zvuk je vrlo važan dio očuvanja napetosti u horor filmu, a zato je i ovaj film uspio u tom aspektu. Spori, teški koraci ribara zvuče kao kad Mr. X korača u preradi Resident Evila 2. Kada čujete te korake, znate da će, kako bi Amerikanci rekli, “sranje udariti u ventilator”.

“Znam što si radila prošlog ljeta” nije film koji će vas oduševiti, a sumnjam da vam ostati u pamćenju duže od jednog dana. Film se donekle pokušava osloniti na nostalgiju izvornika, ali original jednostavno nije toliko popularan da bi to funkcioniralo. Scenarij i režija također nisu dovoljno izbrušeni, a film je zatočen u nekakvom čistilištu između komedije i ozbiljnog horora. Unatoč svim nedostacima, film je i dalje dobro slasher iskustvo. Ribar je dovoljno zastrašujuć, a scene potjere i nasilja dovoljno napete da vam dignu puls. Ako baš tražite takav film ovo ljeto, film kojeg možete pogledati, zabaviti se i odmah ga zaboraviti, ovo je za vas. Za sve ostale koji očekuju nešto više, ili “umjetnost sa svojom umjetnošću”, nastavite tražiti.