Ponovno pogledao film.
EDIT: (spojler)
Film me ostavio u totalnom šoku i skužio koliko je zapravo tanka granica između realnosti i ludila.
Ipak bi se složio s onima što govore da film nema dvojbe. Kroz glavu mi se sad vrte razne slike i rečenice. Ono mlitavo vađenje Chuckova pištolja na početku filma, rečenice onog zatvorenika, a pogotovo one pobjegle doktorice koje govore tipa ovako: "Kad te jednom proglase ludim, uvijek si lud", "Ti ovdje nemaš nijednog prijatelja", "ne možeš u isto vrijeme otkriti istinu i ubiti lejdisa"...
Dakle, ako se mene pita, teddy je prilično normalna osoba s traumama iz rata, no zbog njegovog škakljanja i saznaje nekih bitnih, tajnih informacija i odavanju "prijatelju" da će razotkirit i srušiti cijelo to mjesto, svi oni su se obrušili na njega i napravili ga ludim. Ubojstvo nekoga otkrilo bi se kad tad, ali kad nekoga naprave ludim, prema tome cijelo društvo ima određene predrasude i uvijek bi ga takvim smatrali.
