Boooook ja sam iva i ja sam uskrsnula iz benanih. Sad ću vam potanko ispričati moju životnu priču.
Rodila sam se u puli 26.8. u subotu, što znači da moj rođendan se svake godine nekako uspije poklopiti s bartuljom u žminju i to nije baš kul. ali super je jer sam rođena po ljeti. volim ljeto više od jeseni i zime i proljeća. 26.9. sam navršila mjesec dana a to je bitno stoga što je tada mojoj mami rođendan. prvih 5-6 godina ne sjećam se baš ali živila sam u rovinju u malom stanu s mamom tatom nonom i nonićem. tamo mi je bilo super al sjećam se da sam jednom bila izletila van iz dvorišta tati i išla kod susjeda jer je on tada imao male štence koji su bili jako slatki i ja sam se htjela igrat s njima. imala sam 3 godine. moj tata je popizdio od brige iks de. imam tu još par sjećanja al neću sad baš pretjerivat jel. onda sam krenula u vrtić i tamo sam upoznala moju naj naj najbolju prijateljicu ivanu. s njom sam se stalno družila. išle smo i na vece zajedno i kad se jedna od nas nije mogla pišat onda joj je ova druga bila moralna podrška koja ju je poticala na pišanje raznoraznim tehnikama: puštanjem vode iz slavine, pričanjem o vodi i tako tim stavrima. ivana je išla samnom i u osnovnu školu. djesile smo skupa. moja učiteljica je bila kul al kasnije sam ju mrzila jer mi je bila trenerica na mažoretkinjama i bila je glupa. kad sam imala 8 godina tata me upisao na plivanje da naučim plivat jel. nije mu uspjelo. išla sam i na ritmiku koju je također držala moja učiteljica u nižim razredima ali tada mi je još bila kul. onda sam se u 5. razredu upisala na odbojku i trenirala sam ju dve tri godine. bila sam i u školskom zboru koji mi je išo na živce. kad sam odlučila otići iz zbora, voditeljica zbora je majkemi zvala moju mamu i mene na razgovor i molila nas da ostanem. da, tako sam dobra. ja sam radije išla na mažoretkinje jer smo nosile kratke suknjice koje su se jako podizale kad smo radile izbačaje s dva, tri, četiri okreta. mažoretkinje rulaju. ispisala sam se tek u četvrtom srednje i to jedino zato jer se ekipa izmijenila i izbijale su svađe ko je bolja ljepša pametnija. kokoši. al eto, štap još uvijek imam al sad mi služi za samoobranu od lopova i silovatelja i ubojica nedajbože. E DA bitno je pripomenuti da ja i ivana nismo više bile best frendice od 6. razreda jer je ona našla novu (bljak) ali dobro. našla sam i ja novu HA! eto ti ivana, in your face! pređimo sad na srednju školu jer je kraj osnovne bio ekstremno neugodan jer sam pjevala britni spirs pjesmu na završnoj priredbi i bila sam obučena najlošije na svijetu U ROZO fuj fuj fuj uništila sam sve dokaze zbog toga što je šteta zapravo jer sam lijepo to otpjevala. i'm not a girl not yet a woman.
U srednjoj školi sam napokon našla intelektualnu ekipu koja je ekšli kužila o čemu priča i nije se isfuravala na bedastoće. HVALA BOGU ŠTA SAN IH UPOZNALA da nisam sad bih majkemi vjerojatno studirala mirise u nekom primorskom selu

preskočimo srednju jel, bilo je tu par zeznutih ljubavnih situacija al to ipak nije za vaše uši

kraj srednje - za maturalnu zabavu režiram predstavu BRAVO JA plesali smo na hair, grease i pulp fiction i rulale smo RU-LA-LE! pričam u ženskom rodu jer smo u razredu bile sve cure. okej, i jedan dečko. al ono, ko da ga ni nije bilo. bio je mentalni bolesnik majkemi. ENIVEJ završila sam tu vražju opću gimnaziju i došla u zagreb studirat woo hooo a sad dosta, pustimo nešto i za drugi nastavak sapunice.
pusabooooook komentirajte miiiiiii volim vasssss hcl rulaaaaaa woooohoooooo ajmo sviiiii
