nikad nisam shvaćao ljude koji mogu jednu (toleriram), dvije, tri, četiri godine tražiti posao. mlade ljude. ok, ako nisi uspio nać posao u tom roku, očito si nezanimljiv tržištu rada ili nemaš dovoljno dobra poznanstva i veze. ono, pomiri se. odi van, pokreni neš vlastito. guraj se među ekipu da sklopiš neke veze. nemoj ić od lejm poslodavca do lejm poslodavca koji te na intervjuima tretira ko zadnje govno jer već ima dogovorenog čovjeka.
ja sam uvijek mislio da nisam niš poseban jer da svakom dnevno pada na pamet barem jedna-dvije dobre, komercijalne, manje komercijalne ideje. ali eto, razgovor s ljudima me uvjerio da su većina gotovani koji se žele uhljebit za 5k kuna u neku firmu i gg-at do kraja života. ono, ja nekad ne mogu spavat od biznis stvari o kojima razmišljam, kako neš učinit, kako neš ostvarit. ono, da i dobim otkaz, sigurno ne bi ostao na burzi 5 godina jer bih u tih 5 godina dobio barem 10 seksualnih ideja na kojima bi zaradio.
čak me malo sad i jebe činjenica da imam siguran (manje-više) i dobar/zanimljiv posao pa nemam taj neki drive koji me tjera da neke stvari pokrenem. ali zato imam svoju little black book u kojoj već imam 45 STVARI, ideja koje su više ili manje ostvarive, sad ili u budućnosti.
#šigibiznis
