Svi imamo pecto rendom kul priča iz djetinjstva. Da čujem vaše.
RENDOM PRIČA 1
Kad sam imala 6 ili 7 godina igrala sam se sa susjedom i silno nam je trebao komad drva, a kako je u ulici taman bila neka napuštena kuća brijale smo da ćemo tamo to nać ziher. i super, ajmo mi tamo. nađemo dasku, ali jao, vidi, ima čavao zabijen u nju. i što će drugo moja pametna malenkost reć nego HEJ, SARA, PA IZBIT ĆEMO GA! čim? PA JA ĆU GA NOGOM! okej ajde.
i da, izbijam ja taj zabijeni čavao iz daske tako da pritišćem stopalom o njegov špic.

da skratim, krvarila sam i plakala i sve ALI HEJ bilo me strah reći tati jer bih još i jezikovu juhu pobrala a možda i batine, i mislim si ja, ma proći će. E PA NEĆE PROĆI. bolilo je toliko da sam počela šepat nakon tri sata trpljenja i fejkanja pred starcima da je sve u redu.
happy ending: tata mi se smilovao i nije vikao aaaaw <3
JOŠ.