Nabijem na kurac takve reportaze o "ovisnosti".
Zanimljivo je kako su videoigre najcesce kritizirani medij danasnjice.
I metode u reportazama su uvijek iste. Nadu 5-6 budala za koje pouzdano znaju da su ovisnici, a ostale tisuce gamera koji zive normalne zivote uopce ne spominju u tim reportazama.
Po meni, alkoholizam, droge, cak i cigarete... sve je to puno gore od ovisnosti o igrama.
Ono, prvo ce nekom ludom klincu ici gledati kakve igre igra, radije nego da se pitaju zbog cega je doslo do nekakve pizdarije.
Ironija je u tome sto upravo "suparnicki" mediji kritiziraju videoigre.
Ono, tisak, televizija & shit. Makar u prosjecnim dnevnim vijestima nekad mogu vidjeti vise raskomadanih leseva nego u prosjecnoj igri.
O crnoj kronici u dnevnim tiskovinama da ne pricam.
Najbolja vijest je najgora i najkrvavija moguca vijest. Silovanja, pedofili, ubojstva, masakriranja, ratni zlocini, pljacke, pucnjave...
Dovoljno da i najveci optimista padne u depresiju.
Raznorazne serije koje se vrte po televiziji uopce ne daju ideje kako pociniti raznorazne zlocine. Uopce.
Niti kojim se metodama koristiti pri recimo zlostavljanju cega god se sjetimo.
Recimo, da hocu, mogu efektivno ljude muciti poput prosjecnog Sadamovog mucitelja, jer sam ionako po raznoraznim serijama malo zapamtio koje su najbolnije tocke na ljudskom tijelu.
Jadno. Krajnje jadno i licemjerno. Nabijem ih kolac. Onako po srednjovjekovno turski.
U cmar, a izlazi na usta. To sam isto vidio na telki, a ne u igri.