okej.
sanjala sam neku zombi tematiku, i brijem da je za to kriv moj frendač marinko i njegova knjiga
The Zombie Survival Guide. ne sjećam se više cjelovite priče al bili smo ja, taj marinko i frendica tihana u toj nekoj šemi bježanja od zombija. koji su bili posvuda. i nismo ih baš mogli razlikovati od običnih ljudi osim po čudnom ponašanju. penjali smo se preko ograda od 5 metara, trčali, čekali javni prijevoz (!) ne bi li im umakli i tako to. i dok smo čekali bus tamo negdje iznad britanca, vidimo mi auto od tihaninih staraca kako falabogu ide prema nama, i kažu mi oni: hej, ajmo s njima! i tu mi je već bilo sumnjivo sve. al dobro, sjednemo mi u auto, koji je btw bio s tri vrata, i krenemo se vozit. i vozimo se i to sve normalno, al skužimo mi da su i oni zombiji jer uopće nisu pridavali pažnju svojoj kćerkici (što je u RL apsolutno nemoguće) a nismo mogli zać iz auta jer, eh, nema vrata otraga. al budući da su bili frendičini starci ipak su se uspjeli suzdržati od toga da nas pojedu.
zatim smo došli do nekog ko skrovišta za ljude koji su organizirali neki kul bajkeri i tamo smo prespavali. i tu prestaje neki logičan slijed stvari, samo se još sjećam epizode da su se dva zombija seksala tako da je jedan zabio ogromni drveni štap u guzicu drugome. vidjeli su me da sam ih vidjela i počeli su trčat za mnom, onaj drugi još uvijek sa štapom u čmaru, i zato smo valjda morali pobjeć iz utočišta. bo.
nikad nisam prije sanjala zombije.