nezz koji kurac je ovo bilo. Spavao sam na ETAPE cijelu noć. Po sat vremena ono, krepan sam ko isus.
U posljednoj ETAPPES sanjao sam kako krećem na nekakav,, marš oko zgrade neke, ljut sam bio užasno. Al nisam bio sam. Sa mnom je bio
grga obučen u snjižno bijelu vestu, al je bio ogroman. Moje visine i ogroman ono gornji dio tijela, baš ko onaj veliki lik iz Borderlandsa. I hodao je ljutito sa mnom, i sav je bio napuhan i zgrbljen i GNJEVAN,,
doslovce ovako. I ogromna je zgrada bila i taj pločnik oko nje kojim smo išli je bio nadkriven gornjim katovima. I pun kurac ljudi je bilo po tom pločniku i mi smo hodali ljutito među njima, a neki su se i pridruživali i u istom stilu hodali za nama i kraj nas.
Onda kad smo prošli pola puta oko zgrade, ja sam slučajno zagazio na zeleni ručnik neke poljske obitelji koja je objedovala na tom pločniku. I svi smo stali, i ja sam se ispričao, al me žena i dalje gledala. I to mi je stvorilo nervozu pa sam se izderao na nju i izvrijeđao je kao zašto ne prihvaća moju ispriku, koji joj je kurac i zašto je toliki retaj. Onda se njen muž ustao i rekao nešto tipa "ko digne guzicu, taj izgubi stolicu", mislim na hrvatskom, al s nekim istočno-slavenskim naglaskom. I to je bila svima nama velika uvreda, svi smo se stresli i nahuškali na njega. I tako smo se ljutito gledali i onda je rekao nešto tipa "jebEm vam bebe" (s naglaskom na E, i nekako koda gugl translator to govori). Onda sam se okrenuo prema Grgi da se dogovorimo oćemo li zgazit tog lika, al Grga više nije bio grga nego moj susjed od 60 godina koji je turpijao nokte naslonje nna neku paletu, a naša >>>HORDA<<< nije bila horda nego neka tri nezainteresirana lika u šarenim jaknama.
