Nakon praktički deset godina pokušavanja igranja ovog naslova, napokon sam ga završio...
Danas mi je napokon drago da mogu reć da sam uložio jako puno sati u ovu igretinu za ono vrijeme... Ne sjećam se kada sam više prilika pružio nekoj igri nego li Witcheru; pardon The Witcheru. Teško je u 2019. godini se prisilit na igru koja gameplayom je toliko korozivna, zastarjela i nezgrapna kao The Witcher. Srećom igra ima toliko vrijednosti zbog kojih sam progutao svu zastarjelost, tromost i ružnoću gameplaya. Kamera me isto znala posebno izbaciti iz takta. No atmosfera je ta koja me nosila kroz cijelu igru da je ipak završim. U zadnjem pokušaju uspio sam odigrati preko 20 sati u tjedan dana da bih završio igru nakon 46 i pol sati. Ima dosta djelova, tj. lokacija gdje me malo igra smorila, al opet i s nekim lokacijama oduševila. Također dosta sidequestova sam odradio preko kurca, jer mi nisu dovoljno zanimljivi bili. Dobra mi je priča, likovi, dosta dobro je sve to razgranato i postavljeni su odlični temelji za serijal. Igrao sam dvojku davno jedno desetak sati i već sad sa potpunom sigurnošću mogu reći da mi je iz jedinice jedino atmosfera koja možda više neće biti nadmašena, ostale promjene jedva čekam. Pod atmosferu naravno da ubrajam i glazbu koja je stvarno nešto posebno. Definitivno sam se iznenadio s Alvinom i to mi je baš bilo otkriće i WOW trenutak u igri. Spavao sam valjda sa svim trebama iz igre i to mi je onak nezz nepotrebno isforsirano, makar je opcionalno jel. Odlučio sam biti na strani Scoia'taela. Iz današnje perspektive dajem igri sedamdeset, da sam je prešao u ono vrijeme prije 12 godina, sigurno bi bilo devedeset. No jako zastarjela igra gameplayom.
