Divio sam se i uživao u vjerovatno najboljoj sezoni neke NBA momčadi - Warriorsima.
Ali tokom cijele sezone razmišljao sam o Lebron Jamesu; Kako tako veliki igrač, takva možda i najbolja atleta u povijesti sporta.
Kako on može gledat kako Warriorsi ponovo uzimaju NBA naslov; to govorim još dok je bila duboko regularna sezona.
Da li je njegovo vrijeme prošlo?
Da li se je možda i najveći potencijal ikada počeo gasit i da li će biti opet gubitnik na kraju sezone, kao zadnjih par godina, kako mu je izmicao NBA naslov?
Da li je sve što je osvojio, osvojio s Miami Heatom i njihovim "Dream Teamom"?
Da li je to to od Kinga?
I onda dođe naizgled i na prvu dosadni playoff i desi se utakmica, tj. serija playoffa OKC-GSW i rekoh ovo je u biti FINALE.
I kada su Warriorsi pomeli Cavse u prve dvije utakmice i kada se mislilo da će ovo FINALE biti metla i za zaborav; dogodi se "bahati" LBJ i kaže: Alo ovdje se mene treba pitati!?!
Uz svog omalenog brata Irvinga, napravili su fucking čudo, kao prvi i jedini u povijesti koji su okrenuli deficit 1:3 u NBA naslov!
Gledao sam sve utakmice ovog Finala pa tako i ovu...
Mogu samo reć da sam po prvi put navijao kontra Warriorsa, jer su sami sebe pokopali sa onih 73-9 kao i s time što su mislili da nemaju šanse izgubit dobiveno.
Thompson i Curry hladili su se do leda, a zadnja četvrtina Stepha, je suprotna krajnost, njega iz cijele sezone; doduše ozlijeđen je objektivno, ali nema tu plakanja.
Možda i najbolja NBA sezona i doigravanje, od kada ja pratim jedno 21 godinu NBA ligu...
Long live The King...

I neizmjerno sam sretan radi njihovog prvog naslova i svih tih ljudi, jer realno ova ekipa brutalno zaslužuje biti NBA prvaci.