Nakon po meni najboljeg u serijalu, Call Of Duty 4: Modern Warfara, sljedeća dva COD-a u modernom okruženju su postala pojam reciklaže, minimalnog napredovanja i poglupljivanja skoro svih segmenata u FPS žanru. Sljedeći i jedini koji mi je valjao uz prvi Modern Warfare jest Treyarchov Black Ops. Iako oba ta naslova nisu u vrhu žanra, sjajno su zaokružene akcijske pucačine, sa vrlo dobrim scenarijem, uvjerljivom pričom i jako zabavnim misijama te napucavanjima. Počevši igranje Call Of Duty: Ghosta, nakon uvodnih sat i pol, gurnuo bi ga na dno serijala, čak ispod druga dva nastavka Modern Warfara, ali nakon tog lošeg i neuvjerljvog uvoda, igra me na moje veliko iznenađenje jako ugodno iznenadila. Stoga poziv službe - duhovi ide na treće mjesto najdražih Call Of Duty igara, po meni jedinih koje valjaju. Iznimku jedino mogu napraviti za Call Of Duty 2.
Call Of Duty - plagijat i nikako mi nije bolji od tadašnjeg kralja WW2 tematike, Medal Of Honora pod naslovom Allied Assault.
Call Of Duty 3 - nisam uspio završiti i valjda jedina FPS igra koju nisam prešao do kraja.
Call Of Duty 5: World at War - dobra priča, uvjerljiva prezentacija, ali ništa više od toga, dojam reciklaže i repetitavosti prisutan.
Call Of Duty: Black Ops 2 - jednostavno najgori COD i jedno od najlošijih FPS iskustva; užasa priča, likovi i izgled igre.
Najavu kako je ovo prvi next gen COD nisam baš popušio i bilo mi je sumnjivo, što zbog vizuala, koji izgledaju tek malo bolje nego ikad prije, što zbog činjenice, da su sistemski zahtjevi u najmanju ruku čudni, prenapuhani i smješni. Kod prvog pokretanja igre, ukoliko ista nije postavljena na skroz maksimalne postavke (sve na extreme i na zadnju ljestvicu mogućnosti) igra izgleda čak poražavajuće s obzirom kakvu mašinu treba. 6 GB rama je jednostavno još dan danas neiskoristivo u velikoj većini igara, ma gotovo svim, ukoliko se igra na jednom monitoru, sa standardno visokim postavkama. Izašao je fix za igrače koji imaju 4 GB rama i oni mogu pokrenut također igru. Znači sve je jedan "next gen" my ass trik, čime bi se pohvatila utrka za BF4 i općenito BF vizualima, koji predstavljaju sam vrh vizualne prezentacije trenutnih igara. Još nešto bi na tu temu istaknuo. Igra u svojih prvih sat i pol do dva sata uopće ne liči na onoj drugoj polovici. Drugi dio igre izgleda daleko bolje, ali baš u svemu. Osvjetljenje, AA, lokacije, teksture, level design, ma sve. A ista stvar se desila i sa gameplayom.
99% igre u promotivnim trailerima i isječcima si nisam želio spojlat, tako da sam u biti pokrenuo kampanju, nezanvši što me očekuje. Priča je u uvodu užasna, kao i gameplay (koji je u jednoj sceni, doslovce ne prekopiran, nego je prebačena skriptirana scena iz COD4 u ovu igru - tužno, smješno, žalosno i jednostavno neobjašnjivo). Dio sa psom, me nije nimalo impresionirao i samo je loš pokušaj ubacivanja nečeg inovativnog, novog, svježeg. Ne pruža nikakav dojam satisfakcije i samo je nepotreban dodatak kampanji. Tih uvodnih sat vremena, mi je uz Black Ops 2 najdosadniji dio serijala i mislio sam kako će igra biti još gora od potonje, koja je dobila dosta kritika uz 60/100 ocjenu. Na sreću nakon prve stealth misije, koja mi spada rame uz rame sa najboljim u serijalu, igra je puna zanimljivih lokacija, zabavnog napucavanja, scena i odličnog level designa. U to nemogu ubrojiti gameplay sa helikopterom i tenkom. Pokušaj da se popuni bogatost kampanje, opet je naišla na moje negodovanje. Mišljenja sam, da ukoliko nešto što se ubacuje u klasičnu FPS kampanju, nekakav segment poput vožnje automobila, džipa, tenka, čamca, jahanje konja i slično ne odradi kako spada, da je jednostavno suvišan, jer dolazi do kontraefekta kod igrača. Ukoliko je kampanja dobra, ti elementi će biti nepotrebni i igru će bez nekakvog posebnog razloga odvući sa provjerenog kursa. Ukoliko ti segmenti nemaju neku koheziju, dobivamo lošu kampanju, što je npr. slučaj s mojeg stajališta oko BO 2.
Sviđa mi se jako u nekim situacijama otvorenost lokacija, što pogoduje stealth pristupu i smanjuje ili briše dojam da te igra navlači za ruku. Isto tako pucanje i kretanje pod vodom u čučnju (nemislim na podvodne misije gdje imate ronilačku opremu) je dosta dobro izvedeno i dosta me zabavilo. Kasnije mi je i priča postala uvjerljivija i bolja, zbog dobrog scenarija i ovog puta nešto bolje priče za COD publiku. Drugi dio kampanje nije ništa revolucionaran za žanr ili za COD serijal, ali jednostavno me jako zabavio. Zadnja misija je spektakl, ma kako god nekom smješno to bilo, zbilja nisam to očekivao. Jako dobro mi je osmišljen scenarij za istu i vizualno izgleda doista impresivno. Eto bez puno mudrovanja, to su dojmovi moji za SP ove igre. Nakon dosadnog uvoda u kampanju, ista je počela bit zanimljivija, bolja i iznenađujuće kvalitetna.
