Dobio ga od društva za rođendan, bio mali happy camper jer ga nisam očekivao kupiti još pol godine dok cijena ne padne.
Prošao ga na Heroic po prvi put nakon cca 5 dana sporog igranja. Kampanja je kraća nego što sam očekivao prije igranja, a dobar dio igre sam bio malko (kažem, malko) razočaran jer je ton varljivo takav da u svakom trenutku očekujete završetak. Varljivo jer se u konačnici ipak ispostavi da u posljednje dvije-tri misije bude hrpa razvoja i oduži se odlično, no ipak kraće od prijašnjih Haloa.
Također, taj love story i razvoj Master Chiefa (jer je Cortana i ranije bila razvijenija kao lik, ajde) o kojem se pričalo prije izlaska je u početku beznačajan, ali što igra dalje ide potpuno se osjećaj okrene i hej, do kraja igre Master Chiefa ekšli više ne smatraš robotom ispod oklopa. Woohoo.Sve u svemu, priča postaje bolja što igra dalje odmiče; da je kampanja dulja nego što jest tim tempom bi bilo fantastično. Ovako je meh za 5 godina čekanja na Master Chiefa.
Igra je malo zahtjevnija što se težine kampanje tiče od prijašnjih Haloa na istom settingu (igram na Heroic prvi put uvijek). Gruntovi, đubrad koja skače okolo s pištoljima i granatama, može popiti mnogo više metaka, a prometheanski pandan njima - Crawleri, su jebeno brzi i ima ih milijon.
Prometheansi,daju dojam pameti u usporedbi s Covenantima prvenstveno zato jer bježe i sakrivaju se kad su pod paljbom.
S grafičke strane igra je vrh X360; i čudo je koliko engine uz velike prostore i hrpu šarenih detalja drži framerate u većini situacija. Na netu vidim spominjanje pada frameratea u pokoj recenziji, ali ništa što sam posebno primjetio unutar kampanje osim u slučajevima preloadinga ogromnih prostorija. U multiplayeru je možda drugačije kad se nakrca hrpa igrača, ne znam, nisam još probao.
Na kraju soundtrack oko kojeg se stvarno hajpalo hrpetinu. Nisam fenboj koji sluša soundtrackove svake igre koju odigra, ali Halo me oduševio prijašnjima, potpuno neočekivano za jedan shooter.
O'Donnell i Salvatori su radili bombastičnu muziku koja je bila postavljena visoko u mixu sa zvučnim efektima, i kompozicije su bile pamtljive (Halo 2, In Amber Clad; Halo 3, Warthog Run; Halo Reach, Winter Contingency)...
Četvorku je radio Neil Davidge - Massive Attack, i sve je to kul i super za pročitati, ali in-game većinu vremena muzika ima drugačiju svrhu nego u prijašnjim Haloima. Atmosferična je, tiša je u mixu i prvu polovicu igre neupadljiva, toliko da sam išao u settingse tražiti music volume...ali nema ga.
Drugu polovicu igre krene poznata Halo glasnoća i pamtljivije kompozicije tokom velikih borbi. To Galaxy, koji mi se činio najzanimljiviji prije igranja (soundtrack je izdan par tjedana prije nego sam igru dobio), je savršeno iskorišten i ispao jest najbolja kompozicija na albumu.
Halo 4 OST - To Galaxy (Full)Eto, toliko o tome.