Prisjećamo se epskih trenutaka igranja na PlayStationu

Svaki igrač ima neke osobne gaming trenutke za pamćenje: nadilaženje izazova, postavljanje rekorda ili možda dočekivanje zore uz omiljenu igru… takve stvari. Ali postoje i neke zajedničke uspomene iz gaminga koje dijeli veliki broj igrača.

Kolektivno kao gameri pamtimo prvi susret s Malenijom u Elden Ringu, izlazak iz Vaulta 101 u Falloutu 3, Romanove pozive na kuglanje u GTA 4 i hrpetinu drugih. Tih se kolektivnih uspomena nostalgično sjećamo u raznim prigodama, a jedna od takvih je aktualni Days of Play.

Kako je Days of Play ipak PlayStationovo slavlje, fokusirali smo se na uspomene s PlayStation konzola uz koje su odrasli mnogi igrači s ovih prostora i na kojima se brojni ljudi još uvijek igraju. Ima u našoj redakciji i okorjelih fanatika SEGA konzola, ali svoje epske SEGA trenutke ćemo ostaviti za neku drugu priliku – još uvijek vjerujemo da će ih biti, ipak se Crazy Taxi vraća, zar ne?

Po kojim smo kriterijima birali nama epske trenutke igranja na PlayStationu? Bilo je teško ograničiti se na samo jedan trenutak po svakoj generaciji PlayStation konzola pa smo se zato ograničili… na dva! Birali smo trenutke koji su utjecali na žanrove, definirali nove standarde, postali viralni memovi, donijeli snažne udare nostalgije i sl. Da više ne odugovlačimo, evo koje smo trenutke odlučili izdvojiti:

Polaganje vozačkog ispita u Gran Turismu

Ima li boljeg početnog primjera od igre koja je skoro tri desetljeća vjerna PlayStation konzoli? Gran Turismo je bio najprodavanija igra prve PlayStation konzole, a do tog je uspjeha došao zahvaljujući tada nesvakidašnjoj strukturi igre. Ukratko, GT nije bio samo igra s nizom povezanih utrka nego i naslov koji je slavio automobilizam kroz kolekcionarstvo i promoviranje pravilne vožnje.

Nama je nezaboravan trenutak bio kad se nakon arkadne jurnjave u Need for Speedu i Ridge Raceru pojavila igra koja je tražila da prije samog utrkivanja u kupovima prođemo školu vožnje i položimo odgovarajuće licence. Nije to bio lagan zadatak, ali GT je bio dobar instruktor i prvu zarađenu licencu pratio je neizbježni osmijeh na licu. Bila je to igra koja je znala nagraditi igračev trud, a taj drugačiji pristup naspram ostalih ovog tipa djelovao je ozbiljno te je dao legitimnost automobilskim simulacijama na konzolama.

Psycho Mantis koristi trikove u Metal Gear Solidu

Dječja naivnost nekad može biti predivna stvar, na primjer kad vas Psycho Mantis iz Metal Gear Solida uvjeri da vam telekinezom pomiče kontroler i čita misli. Taj legendarni protivnik ne samo da je jedan od najboljih u Metal Gear serijalu, nego je obračun s njime jedan od najkreativnijih u povijesti gaminga kao takvog.

Nikad nećemo zaboraviti ono Mantisovo probijanje četvrtog zida i intimno čitanje snimljenih pozicija s memory kartice!

Još bolje od tog, nikad nećemo zaboraviti genijalnu varku kojom se moglo spriječiti Mantisovo čitanje misli. Iako igra nikad nije izričito savjetovala igraču da kontroler spoji na drugi utor konzole, taj je trik postao toliko famozan da su ga svi znali i svi su ga koristili. Završio je MGS kasnije i na drugim platformama, ali doživljaj koji je pružao na prvoj PlayStation konzoli ostao je neponovljiv i nezaboravan.

GTA 3 donio 3D slobodu u Liberty Cityju

Na prvom PlayStationu imali smo Driver 1 i 2 kao rane primjere 3D sandbox igara. Međutim, interakcija sa svijetom u tim je igrama bila ograničena pa kad smo prvi put vidjeli Grand Theft Auto 3 na PlayStationu 2, osjećaj je bio kao da su nam se u mozgu otvorili neki novi kanali za spoznaje!

GTA 3 je bila toliko detaljna i sitnicama natrpana igra da je bio pravi užitak isprobavati do koje mjere virtualni svijet reagira na naše radnje.

Iako je GTA 3 bio najzabavniji kad smo sjeli u tenk, u jednom je paketu imao tada neviđenu raznovrsnost pa smo tako radili misije u ulozi vatrogasaca, bolničara, taksista i sl. S vremenom su druge GTA igre i konkurentni naslovi ponudili još veću razinu slobode i aktivnosti u otvorenom svijetu, ali je GTA 3 među prvima ponudio onu ideju da u igri “ideš gdje hoćeš i radiš što želiš”. A kad se umoriš od glupiranja u igri, onda pokušavaš voziti poštujući prometna pravila kao i u stvarnosti.

Pro Evolution Soccer izgleda “k’o uživo”

Nebrojeno smo mnogo puta imali situaciju kad su nogometne igre znale prevariti naše roditelje koji bi pomislili kako se radi o prijenosu neke stvarne utakmice. U eri prvog PlayStationa tu je prevaru bilo teže izvesti jer su nogometaši izgledali kao drvene lutke – uglatih glava i ukočenih pokreta. A kad je došao prvi Pro Evolution Soccer na PlayStationu 2, tad smo i sami napokon mogli reći da virtualni nogomet izgleda baš kao onaj “na televiziji”.

Roberto Carlos u igri se zvao RobertoLarcos, ali izgledom je bio pljunuti on. Kao i Zidane, Beckham, Rivaldo i brojne druge zvijezde koje su u PES-u bile prepoznatljive face.

Grafički skok i šok prvog PES-a nije bio samo u realističnim modelima igrača nego i u svemu drugome. Virtualni travnjak više nije bio jednolična zelena tekstura, a navijači na tribinama mogli su se pojedinačno razaznati. Napokon smo imali istinski realističan prikaz nogometa i igru koja je sukladno svom nazivu evoluirala žanr nogometnih videoigara.

Prvi Killstreak u Call of Duty 4: Modern Warfare

Mrežni multiplayer na PlayStation konzolama bio je realiziran nešto kasnije, no kad je krenuo više nije bilo vraćanja na staro. Najbolje je to demonstrirao Call of Duty 4, naslov koji je online igranje odveo na tada neviđenu razinu popularnosti i postavio temelje za serijal koji i dan danas ruši rekorde.

U suštini Modern Warfare multiplayera nalazili su se sustavi otključavanja oružja i adrenalinske nagrade za ostvarivanje takozvanog Killstreaka. Kad su igrači u nizu eliminirali više protivnika, ostvarili bi tako mogućnost bombardiranja mape zračnim napadom, otkrivanje protivničkih pozicija i sl. Killstreak mehanika bila je neodoljivo atraktivna te se zadržala u skoro svim kasnijim Call of Duty igrama. Vjerojatno i sami pamtite onaj slatki, slatki osjećaj iskorištavanja prvog Killstreaka.

Šokantni početak i kraj The Last of Us

Šira je javnost tek unazad godinu dana upoznala brutalnosti svijeta The Last of Us serijala. I svaka čast televizijskoj seriji, no prava se šokantnost ove PlayStation 3 igre najbolje osjetila samim igranjem. The Last of Us je podigao razinu filmičnosti u svijetu videoigara te nas je natjerao da igranjem proživimo i neke neugodne i neželjene osjećaje jada i krivnje.

Pri tome još uvijek ne možemo odlučiti što je šokantnije: sam početak igre ili njezina napeta završnica. Nastavak je zašao još dublje u domenu nelagode, no volimo reći da nas je prva igra donekle pripremila na to, tako da je prvi susret s njom definitivno bio nezaboravno iskustvo PlayStation konzole.

Oda Crashu Bandicootu u Unchartedu 4

Godina je 2016. i na PlayStationu 4 izlazi Uncharted 4: A Thief’s End, igra koja izgleda nestvarno dobro. Uživamo u spektakularnoj grafici i ozbiljnoj tematici priče o pustolovu kojemu odnos s voljenom osobom pati jer se on ne može pozdraviti s traženjem izazova. A onda se usred igre događa nešto rijetko viđeno – developeri probijaju četvrti zid i daju nam priliku da unutar igre kratko zaigramo pravi klasik PlayStationa – šareni platformer Crash Bandicoot iz 1996.

Iz današnje perspektive ovaj easter egg djeluje simpatično i ništa više od toga. Međutim, trebate biti svjesni kako je pojava Crasha u 2016. bila totalno neočekivana. Remaster kompilacija Crash Bandictoot N.Sane Trilogy tada još nije bila na vidiku, a nekadašnja maskota PlayStation konzole bila je na produženom godišnjem odmoru punih osam godina. Uvrštavanje Crasha u Uncharted bilo je nevjerojatno nostalgično i mi smo na kraju ostali jednako iznenađeni koliko i sam Nathan Drake nakon igranja.

Kratos progovara: “Boy!” u novom God of Waru

PlayStation 4 upoznao nas je s nekim novim likovima, ali je vratio i stare poznanike. U slučaju serijala God of War to nije bio običan povratak jer je igra iz 2018. promijenila žanr, perspektivu i možda najprimjetnije od svega – Kratosov novi glas. Naježili smo se kad smo Kratosa prvi put vidjeli na E3 prezentaciji 2016. godine, ali on je svoj status ikoničnog lika zapečatio kad smo prvi put u igri čuli glas glumca Christophera Judgea.

Na stranu taj dubok i prodoran glas u kojemu su emocije omotane sa stotinu i jednim slojem hladnoće, ono po čemu su mnogi upamtili Kratosa u njegovoj očinskoj ulozi je jedna famozna riječ: “Boy”. Nije sin, nije Atreus – nego dječak.

Istovremeno omalovažavajuće, ali i autoritativno obraćanje brzo je preraslo u viralnu šalu koja nije naštetila igri nego joj je donijela još veću popularnost. U toj vojničkoj komunikaciji idealno je ocrtan imidž Kratosa kao hladnog oca koji nije baš najbolji u zbližavanju s vlastitim sinom, a u Sonyju su to kasnije iskoristili i za marketinšku kampanju God of War Ragnaroka u kojoj su se pojavili Ben Stiller, John Travolta i LeBron James.

Mi stajemo s ovih osam primjera, ali vi se možete priključiti fešti sa svojim epskim trenucima igranja na PlayStationu. Javite nam ispod koje stvari vi pamtite iz svoje gamerske povijesti na Sonyjevim konzolama. I ne zaboravite da u sklopu Days of Playa imati priliku po promotivnim cijenama pronaći hardver i igre s kojima ćete ispisati novo poglavlje svojih virtualnih doživljaja.