Kakve su to NFT i Play to Earn igre na blockchainu i može li se igranjem stvarno obogatiti?

---

„Blockchain/NFT/play-to-earn igre su budućnost gaminga!“ Izjava je to koja se u ovom ili onom obliku nedavno mogla čuti od glavešina Electronic Artsa i Ubisofta. U eri kad skupa grafička kartica više ne služi samo za igranje PC igara nego i za rudarenje kriptovaluta, u vrijeme kad ekipa s Reddita otkriva short selling i manipulira tržištem dionica, obećanja o igrama preko kojih se zarađuje definitivno zvuče primamljivo. Problem je samo što nitko trenutno ne zna objasniti zašto takvo što mediju videoigara uopće treba.

Prije nego krenemo na analizu problematike, pokušat ćemo laički objasniti o čemu se ovdje zapravo radi i gdje točno leži uzbuđenje oko NFT-ova i Play to Earn igara.

Blockchain i gaming

Kad govorimo o blockchain igrama zapravo govorimo o igrama na blockchain tehnologiji. Ista je to tehnologija na kojoj se temelje transakcije kriptovaluta, a karakterizira ju lanac podatkovnih blokova koji su povezani kriptografijom. Sustav je to u kojemu je zapis o nekom digitalnom događaju (npr. trgovanju) javno distribuiran, transparentan i nepromjenjiv. To u teoriji eliminira potrebu za nadziranjem događaja/aktivnosti u blockchainu, na primjer ne traži vlasnika trgovine koji će nadgledati svaku kupoprodajnu aktivnost između korisnika.

Primjena Blockchain tehnologija u igrama može biti šira od koncepta trgovanja. Decentralizirana priroda blockchaina tako nas možda odvede prema budućnosti u kojoj je varanje u mrežnim multiplayer igrama praktički neizvedivo. No, izdavačima igara tehnologija blockchaina daleko je najprimamljivija kroz ideju monetizacije digitalnog sadržaja. Kad izdavači igara kažu da su blockchain igre budućnost, zapravo vjeruju u budućnost još veće zarade.

Uzmimo za primjer Electronic Arts i njihov nogometni serijal FIFA. Igre iz serijala FIFA među najprodavanijim su naslovima na tržištu, ali EA ne zarađuje milijardu dolara godišnje od prodaje FIFA igara, nego od mikrotransakcija za Ultimate Team mod. Igrači Fife stvarnim novcem kupuju digitalni predmet u igri – karticu ili paket kartica koje predstavljaju igrive nogometaše s određenim statistikama. Igrač plaća vlasništvo nad digitalnim sadržajem premda je to vlasništvo prividno jer mu digitalni sadržaj nije jedinstven – istu takvu karticu ima i netko drugi, a s karticom ne može ništa izvan igre jer mu je vezana za korisnički račun.

Tu na scenu stupaju NFT-ovi – nezamjenjivi tokeni koji se poput kriptovaluta baziraju na tehnologiji blockchaina.

NFT i gaming

NFT-ovi su digitalni sadržaji koji imaju svoj certifikat vlasništva. To može biti bilo što digitalno, od slikovnog ili zvučnog zapisa do seta tekstura koji tvore kostim u nekoj igri. Čak i ovaj članak može biti nezamjenjivi token. Vi ga možete kopirati, ali ne možete kopirati certifikat o vlasništvu nad njime. Naravno da to vlasništvo samo po sebi ne vrijedi baš puno u digitalnom svijetu gdje se sve može lako kopirati, ali NFT-ovi u igrama počivaju na ideji digitalne oskudice.

U prijevodu, vrijednost nekog digitalnog sadržaja raste što je taj sadržaj rjeđi, tj. vlasništvo se nad njime može naplatiti više što je traženiji/poželjniji. A što je vrijednost sadržaja veća, to je viša i provizija koja se uzima za troškove transakcije. Za izdavače igara to izgleda kao jackpot jer se provizija uzima za svaku transakciju, i prvu i svaku sljedeću nakon nje. A oni sami mogu odrediti koliko će što u njihovoj igri biti unikatno, rijetko i poželjno.

Ako vam je to apstraktna biznis spika, zamislite si kako netko u Electronic Artsu upravo govori: ako već sada zarađujemo milijardu dolara od igrača koji plaćaju za predmete koji nisu unikatni i ne mogu ih preprodavati, čekaj samo da im po višoj cijeni počnemo naplaćivati predmete koji su jedinstveni i čijim prodavanjem uvijek uzimamo proviziju sukladno imaginarnoj vrijednosti digitalnih sadržaja!

Play-to-earn

Dakle, izdavačima je privlačna ideja da igračima prodaju NFT-ove, stvore digitalnu oskudicu i onda zarađuju od svake transakcije rijetkih predmeta među igračima. No, gdje je tu privlačnost za igrača? Odgovor je jednostavan: u ideji zarađivanja novca kroz igru/igranje, odnosno play-to-earn (ili P2E) format. Ne treba posebno objašnjavati zašto je to primamljivo – zarađivanje novca kroz igranje je drugi najveći san nakon zarađivanja bez obavljanja ikakvog posla.

Igrač u play-to-earn igrama zarađuje novac trgovanjem NFT-ovima, tj. prodajući svoje vlasništvo nad digitalnim sadržajima u igri. Postoje i drugi načini zarade, poput iznajmljivanja ili investiranja u digitalne sadržaje. Neke igre donose malu zaradu i kroz samo igranje – što duže ih se igra, to je nagrada veća. Takva propozicija zarade kroz konstantnu aktivnost postavljena je da bi igra bila što duže „na životu“ te da bi stalno imala dovoljno aktivnu zajednicu igrača. Jer ako nema dovoljno igrača, nema ni dovoljno velike potražnje za NFT-ovima, a ako nema potražnje onda nema ni zarade.

Slična je to situacija s multiplayer igrama na koje igrači ne žele trošiti vrijeme ako su im serveri poluprazni. Samo se igrače u slučaju uz P2E igru ne veže isključivo kroz zabavu, nego kroz ulaganje. Poneke P2E igre tako imaju visoku cijenu za ulazak – morate platiti nekoliko stotina dolara da biste krenuli s igranjem. Možete platiti i manje od toga, ali onda možete zaboraviti na ikakvu zaradu jer s nižom investicijom u igri nećete daleko dogurati. Alternativno, postoje razni modeli školarina, sponzorstava i kredita gdje drugi dobrostojeći igrač ulaže u vas, omogućuje vam jeftiniji pristup igri u zamjenu za dijeljenje zarade jednom kad vi počnete zarađivati.

Jesu li to mutna posla™?

Ako u igru uložite veću sumu novca ili pak dugujete nekome jer vas je ubacio u igru, onda vam je u interesu da ju igrate što duže kako biste od toga jednom profitirali. Isto tako vam je u interesu da ta igra ima dovoljno veliku zajednicu u kojoj će postojati dovoljno velika potražnja za kupoprodajom NFT-ova. Zbog toga se često viđa da igrači P2E igara vrbuju nove igrače pozivajući ih da se pridruže u igru – jer njihova zarada i povrat uloženoga ovisi o potražnji za digitalnim sadržajima unutar igre. Ako ne postoji dovoljno igrača koji žele kupovati NFT-ove u nekoj igri, njihova je vrijednost “u vakuumu”, praktički ništavna.

Razlika naspram posjedovanja digitalnog sadržaja ili virtualne valute u klasičnoj igri kojoj se serveri ugase jedino je u tome što NFT-ovi neće nestati ako igra propadne. Igrač je uvijek vlasnik NFT-a i to se vlasništvo proteže izvan same igre. Igra zapravo ne mora ni postojati da bi igrač imao vlasništvo nad NFT-om nepostojeće igre. Već smo imali primjere developera koji su prodavali NFT-ove za igre pa pobjegli s novcem bez da su uopće napravili obećanu igru.

Potvrda punog vlasništva nad NFT-om za umrle ili nepostojeće igre stoga može biti od vrijednosti jedino kolekcionarima. Na kraju krajeva, danas se najskuplje plaćaju oni primjerci starih igara koji nikad nisu bili izvađeni iz pakiranja. Nije isključeno da bi NFT-ovi jednog dana mogli imati upravo takvu vrijednost.

Istina je da pravu sliku o vrijednosti NFT-ova u igrama još uvijek nemamo niti ćemo ju imati još neko vrijeme. Moguće je da su NFT-ovi prolazna moda, a moguće je da su digitalno bogatstvo koje će biti statusni simbol u nekom budućem metaversu.

Je li onda play-to-earn format mutna zona za gaming ili je to pak legitimni način kojim ćemo se uskoro svi bogatiti igranjem igara? Jedno je neosporno – igranjem play-to-earn igara može se i moći će se zarađivati novac… jednako kao što možete zaraditi ulaganjem u dionice ili možda klađenjem u kladionici. No, to će uvijek biti ulaganje s rizikom, ne i garantirana dobit. Onaj tko se hvali zaradom od P2E igara vjerojatno ne laže, ali isto tako pokazivanjem drugima kako se zarađuje zapravo „tjera vodu na svoj mlin“, tj. ima razlog zašto to ističe drugima umjesto da tiho uživa u tome što zarađuje preko igara.

Je li blockchain uopće potreban gamingu?

Kao što smo ranije spomenuli, primjena blockchaina u kontekstu videoigara može biti šira od kupoprodaje digitalnih vlasništva. U kojim sve aspektima – trenutno još nema odgovora jer gaming industrija tek hvata korak s tehnologijom blockchaina i istražuje njezine moguće primjene. A kad pričamo o kupoprodaji digitalnih predmeta, ne mora to nužno biti izrabljujuće nego može voditi i prema dobrim stvarima za igrača.

Primjerice, ne bi bilo loše kad bismo kupljene igre u digitalnom obliku mogli legalno prodavati, bez da se moramo odreći cijelog korisničkog računa uz kojega su te igre vezane. Takva blockchain platforma zapravo već postoji i zove se RobotCache, a igračima nudi dvije pogodnosti. Prvo, preko te platforme mogu rudariti kriptovalutu kojom potom mogu kupovati igre na istoj platformi. Drugo, digitalne igre koje kupe mogu prodavati drugim korisnicima na platformi, za što dobiju 25% vrijednosti od stvarne cijene za igru u kriptovaluti ili stvarnom novcu.

Nažalost, RobotCache podržavaju samo manji developeri i izdavačke kuće, a veliki igrači kao što su Electronic Arts i Ubisoft ne utrkuju se tko će prije podržati RobotCache jer to nije u interesu njihove zarade ako platforma nije popularna. Dobrobit igrača tu je sekundarna, naravno.

Uz svu decentralizaciju koju blockchain donosi, i dalje se vrtimo oko zatvorenih platformi koje u suštini nisu značajno različite od onoga što već imamo. Na primjer, na Steam Marketu igrači već godinama prodaju predmete iz igara. Skoro svaka igra na Steamu ima kartice koje osvajate igranjem i možete prodati za novac kojim potom možete kupiti neku igru. Valve je već lansirao svoju „NFT igru“ kroz propali kartaški naslov Artifact. Isti onaj Artifact koji igračima nije bio zanimljiv jer nitko nije htio kupovati precijenjene karte za stvarni novac, tako da je Valve na kraju bio prisiljen prekinuti daljnji razvoj te igre.

Gotovo sve ono što blockchain i NFT-ovi nude već je i ranije u nekom obliku postojalo u videoigrama. Nema tu neke velike revolucije, barem ne one kakvu si trenutno možemo zamisliti. Jedina je razlika što je Valve uložio vrijeme i novac u razvoj Steam Marketplacea, a drugi su čekali da im blockchain omogući sličnu stvar kao gotovo rješenje uz mogućnost postavljanja vlastitog seta pravila za poslovanje. Stvaranje digitalne oskudice u igrama isto tako nije neizvedivo bez blockchaina jer developer ima punu kontrolu nad time koliko će kojih predmeta u igru lansirati. Druga je stvar što većina developera nema vlastitu infrastrukturu po kojoj bi omogućili preprodaju digitalnih predmeta uz proviziju.

Jedna od stvari koja se može čuti od zagovarača NFT-ova u igrama jest to da se digitalni sadržaji ne vežu uz igru pa se tako mogu koristiti u više različitih igara. NFT iz jednog Call of Dutyja mogao bi se stoga koristiti u drugom Call of Dutyju. Takvo što ne viđamo često u klasičnom sustavu igara, ali opet – nije nemoguće ni neizvedivo bez blockchaina. Na kraju sve ovisi o developeru koji bi morao prilagoditi NFT da funkcionira u više igara. A nije to baš jednostavan posao jer različite igre koriste različite engine.

Osim toga, nema ni baš velikog interesa za time da recimo likovi iz Call of Dutyja budu dostupni u Battlefield igrama. Fortnite je trenutno jedina igra u kojoj će se naći Kratos i Lara Croft, ali radi se tu isključivo o promociji franšiza. Nisu igrači tražili da u Fortniteu igraju kao Lara Croft, niti bi itko od fanova Tomb Raidera htio igrati Tomb Raider igru sa skinom Lare iz Fortnitea. Dobrom dijelu fanova život se zgadio kad su vidjeli Kratosa kako pleše u Fortniteu.

Puno toga još ne znamo

Igrači su očekivano skeptični oko uvođenja NFT-ova u igre i sve češćeg pojavljivanja blockchain igara. S pravom je hladan doček tih stvari nakon što smo se godinama suočavali s DLC-ovima poput konjskog oklopa u Oblivionu i mikrotransakcija koje su uništavale balans igara tako da bismo mogli dobiti osjećaj ponosa i postignuća nakon bezumnog grinda. Tokenizacija igara vjerojatno vodi prema još napadanijoj monetizaciji svih segmenata gameplaya, a nije da će blockchain magično riješiti sve probleme kakve je Steam Marketplace imao s pranjem novca, farmanjem kartica i sl. Dok god je neke vrijednosti, bit će i pokušaja prevara. To što kriptovalute ne postoje u fizičkom obliku to ne znači da ih se ne može ukrasti ili otuđiti.

Naravno da ovo ne znači kako trebamo osporavati važnost napretka tehnologije. Tehnologija blockchaina svakako je značajna stvar koja će u bližoj budućnosti zasigurno imati korisne primjene u kontekstu igara. Trenutno još nitko sa sigurnošću ne može reći koje točno, ali to ne znači da ih neće biti. Samo treba preživjeti prvi val pohlepe onih koje pati neutaživa želja za bezgraničnom zaradom. Mišljenja sam da nijedan gamer ne bi htio da zabava prestane biti mjerilo isplativosti za igranje neke igre te da umjesto toga mjerilo postane razina novčane zarade koju možemo ostvariti igranjem. Jer tu onda igra prestaje biti zabava i postaje dobro poznata utrka za novcem.