Zaigrali smo Switch 2 verzije Zelde i odmah zaboravili na originalni Switch

---

Switch 2 ruši prodajne rekorde unatoč tome što uz sebe zapravo nema ni približno zvučno ime kakvo je bio Breath of the Wild u trenutku izlaska originalnog Switcha. Ipak, sve se češće može čuti da su upravo nadograđene verzije Breath of the Wild i Tears of the Kingdom dijelom zaslužne za tako snažan start nove konzole. I iskreno, mogu to i osobno potvrditi – upravo su te dvije igre bile velik razlog zašto sam prilično rano skočio na Switch 2.

I da, potpuno je razumljivo s podignutom obrvom gledati na ponovno upakirane igre čije se tehničko poboljšanje koristi kao alat za prodaju nove konzole. Doduše, to nije ništa neuobičajeno u svijetu modernih remastera, a kad su u pitanju Zelda naslovi – njihova kvaliteta, dugovječnost i utjecaj takvi su da su među rijetkima kojima se ovakva praksa, koliko god načelno bila upitna, barem djelomično može oprostiti.

Nintendo, uostalom, ne prakticira filozofiju radikalnog redizajna kad nešto već funkcionira. Umjesto toga, ove nadograđene verzije djeluju kao pažljivo dotjerane, tehnički optimizirane reinterpretacije istih avantura. Sadržajno su to iste igre, ali iskustvo igranja dovoljno je drugačije da na trenutke zbilja ostavlja dojam nečeg svježijeg.

Nemam ništa protiv igranja igara u 30 frejmova – dok god je igra dobra, mogu probaviti tehnička ograničenja tog tipa. No, igrajući brojne Switch ekskluzive, uvijek je bio prisutan onaj osjećaj da bi iskustvo bilo znatno bolje bez limitacija samog hardvera. U slučaju Breath of the Wild to se još dalo tolerirati, ali Tears of the Kingdom ih je rastegnuo do točke u kojoj je uživanje počelo ozbiljno patiti – do te mjere da igru nikad nisam ni završio.

Sve Zeldine tehničke poteškoće sa prvog Switcha na novoj konzoli jednostavno nestaju.

Na Switchu 2 ti problemi jednostavno nestaju. Nadograđene verzije sada rade u stabilnih 60 fps-a, i to u apsolutno svim uvjetima. Više nema trzanja u Korok šumi, nema padanja performansi usred kaotičnih borbi, niti zastoja kad se gradi desetmetarski katapult s Ultra Handom. U kombinaciji s višom rezolucijom i HDR podrškom neke scene izgledaju atmosferičnije nego prije, naročito u tamnijim zonama kao što su Depths. Zahvaljujući višoj rezoluciji i HDR-u, refleksije i osvjetljenje izgledaju uvjerljivije – do te mjere da ponegdje stvaraju dojam ray tracinga, iako se ta tehnologija zapravo ne koristi.

Generalno, Switch 2 jede BOTW za doručak, a i u TOTK-u može izdržati sve što mu se baci pod noge – konstrukcije, eksplozije, skokove iz neba u dubine – bez imalo trzanja. Tehnički napredak je naročito primjetan kod ulaska u igru ili brzog putovanja koje sad traje doslovno tri sekunde i zaista se može nazvati “brzim putovanjem”.

Tehnički napredak je naročito primjetan kod ulaska u igru ili brzog putovanja koje sad traje doslovno tri sekunde.

U docked modu igre dosežu 1440p, a u handheldu se drže oko 1080p – uz dinamičnu rezoluciju koja održava performanse bez vidljivog gubitka kvalitete. Slika je oštrija, trava gušća, efekti svjetla i sjena uvjerljiviji, a pogled seže znatno dalje. Onaj osjećaj kada se izađe na suncem okupanu uzvisinu, a krajolik se rastegne u daljinu – pruža wow efekt ravan onom prvom susretu s igrom. Iskakanje i učitavanje udaljenih objekata i dalje postoji, ali u znatno manjoj mjeri. Gotovo da su nestali svi oni ružni artefakti i pikselizacija koji su mi ozbiljno kvarili dojam u Tears of the Kingdomu.

Sadržajno gledano, Breath of the Wild i Tears of the Kingdom ostaju iste igre – nema tu novih zona, questova ni neprijatelja. Svi žetoni su položeni na činjenicu da Hyrule izgleda življe, a igra se izvodi fluidnije nego ikad. To se osjeti već pri najobičnijem penjanju ili klizanju niz padine, gdje više nema mikro-zamuckivanja koja su znala remetiti ritam kretanja. Lakše je upravljati likom u svakom trenutku, što se posebno primijeti u borbama protiv Lynela i drugih zahtjevnijih protivnika gdje je sve brže, preglednije i preciznije. Pariranja, izbjegavanja i izvođenje složenijih manevra sada dolaze prirodnije, bez straha da će vas tehnikalije zakinuti u ključnom trenutku.

Lakše je upravljati likom u svakom trenutku, što se posebno primijeti u borbama protiv Lynela i drugih zahtjevnijih protivnika.

Ne svrstavam to u kategoriju novog sadržaja, ali obje igre sada imaju integraciju sa Zelda Notes aplikacijom koja je praktički GPS sustav koji vas navodi do hramova, Korok sjemenki, sporednih misija i drugih lokacija. Korisno za one koji žele počistiti svaki kutak, ali za prvo igranje lako može narušiti osjećaj otkrivanja koji i dalje ostaje glavni privlačni faktor ovih igara. TOTK ide korak dalje i omogućava dijeljenje Zonai konstrukcija putem QR kodova, a dodani su i novi glasovni zapisi Zelde, Raurua i Koge. Zanimljiv detalj za one koji žele dublje zaroniti u svijet, ali ništa što bi promijenilo osnovni dojam igre.

Što se tiče dostupnosti i cijena, situacija je poprilično jednostavna. Ako već posjedujete originalne verzije igara, nadogradnja na Switch 2 izdanje stoji 9,99 € po igri. Za pretplatnike Nintendo Switch Online + Expansion Pack usluge, nadogradnje su dostupne potpuno besplatno, što je pristojan bonus ako ste već pretplatnik ili to planirate postati.

Ako već posjedujete originalne verzije igara, nadogradnja na Switch 2 izdanje stoji 9,99 € po igri.

Ako pak nemate originalne igre, nadograđene verzije moguće je kupiti zasebno po standardnoj cijeni od oko 69,99 € – dakle, kao da kupujete nove igre što je realno bilo i za očekivati. Ako ste ranije već kupili Expansion Pass ili individualne DLC sadržaje, oni se automatski prenose i kompatibilni su s Switch 2 verzijom. Ako niste, DLC se mora kupiti zasebno. Ipak, dobra vijest je da DLC dodaci i sadržaji rade besprijekorno na novoj konzoli, bez ikakvih tehničkih problema.

U obje igre moguće je nastaviti avanturu sa starim saveom iz Switch 1 verzija, a dostupni su i dodatni save slotovi, što olakšava ponovno igranje bez žongliranja između korisničkih profila. Svakako je moguće nastaviti avanturu sa starim saveom, no iako vam ništa neće vratiti onaj osjećaj kada ste igru zaigrali prvi put, preporučam da počnete ispočetka.

Čak i ako ste obje igre odigrali uzduž i poprijeko, koliko god to zvučalo kao floskula, ovo je bez rasprave najbolji način da se ponovno zaroni u njihov svijet. Za nove igrače, ovo su definitivna izdanja Zelda igara, i točka. Sve što je nekad frustriralo sada je ispeglano, a sve što je bilo briljantno sada napokon dolazi do punog izražaja.