Kupio sam kinesku kopiju druge kineske retro konzole za 22 eura, ne žalim ni centa

Ako barem malo pratite scenu retro gaminga, vjerojatno ste negdje vidjeli prijenosnu konzolicu zvanu R36S. Hvale ljudi tu stvarčicu na sva zvona i oko nje se okupilo dosta ljudi – u grupi na Redditu njih pedesetak tisuća. Neki kažu da im je to omiljeni način igranja igara sa starih konzola: zaseban mali uređaj koji emulira sve do PS1 ere bez problema, ima sve potrebne (fizičke) tipke, stane u džep i ekran mu je idealan za autentični doživljaj retro igara.

Pikirao sam i ja R36S već neko vrijeme, ali sam odolijevao kupnji jer mi takvo što realno nije potrebno. Imam Steam Deck, za emulaciju posluži i mobitel, ne treba mi… ozbiljno – mogu bez tog. A onda je došao taj Black Friday, zasvrbili me kuponi na AliExpressu i hajde – uzmem kinesku retro konzolicu.

Moram priznati da prije kupnje nisam baš nešto posebno istraživao što točno kupujem. Znao sam što ću s uređajem dobiti, samo nisam bio svjestan situacije da su R36S uređaji zapravo izgubili rat od klonova koji su postali dostupniji, jeftiniji i popularniji od originalne R36S konzole. Tako sam zapravo kupio klon R36S konzole… iako u to nisam skroz siguran.

Ma priča je malo luda. Navodno R36S konzolicu izvorno proizvodi tvrtka Data Frog iz Hong Konga. Nisam bio odličan u zemljopisu, ali znam da je Hong Kong u Kini, što znači da Kinezi kopiraju uređaje drugih Kineza i onda ih prodaju jeftinije. Naprosto genijalno! U svakom slučaju, obje konzole su “Made in China”, samo na originalnoj iza piše “Game Console”, a na kopiji “Consola Retro”. Po tom je ova moja jasna kopija. A jasno se to vidi i na kutiji gdje doslovno piše WOW te se za ekran od 640×480 piksela navodi da je visoko razlučivi i da ima zaštitu za oči. Svaka čast!

No, postoji zaplet. Glavna razlika između originalne R36S konzolice i njezinog klona je u tome što original dolazi s unaprijed instaliranim ArkOS sustavom (baziranom na Linuxu), dok klonovi koriste drugačiju distribuciju zvanu EmuELEC. To me malo zbunilo jer je moja Consola Retro došla s ArkOS-om 2.0 verzije iz 2024. godine. Uglavnom, bit će da klonovi postaju sve napredniji. Na kraju dana tehnički čak i nije toliko ni bitno jer i kopija radi ono što bi trebala i funkcionira prema očekivanju.

3,5 inčni IPS ekran je ovdje glavni adut jer prikazuje stare igre u 4:3 formatu slike, bez crnih crta sa strane. Lijepo je vidjeti igre u tom pravilnom omjeru, bez potrebe za dodatnim podešavanjem. Volim pokretati retro igre na starom CRT monitoru, ali me živcira kad god treba centrirati sliku, a to je svako malo. Uglavnom, ekran na R36S me ugodno iznenadio već na prvoj igri – baš je idealne veličine da igre na njemu izgledaju oštro, a i kontrast je prilično dobar.

Sam je uređaj oblikom po uzoru na legendarne Game Boy konzole. Doduše, natrpane su sve tipke kao i na danas aktualnim kontrolerima. Tu su čak i dvije analogne palice koje nisu visoke, ali pružaju okej razinu kontrole – s hodom otprilike kao na prvoj Switch konzoli. Raspored je sprijeda dobro odrađen, jedino je otraga neobično što su R/L 1 i 2 tipke stavljene jedne do drugih. No, u retro igrama se one ionako ne koriste često, baš kao ni analogne palice. Ergonomski mi je ovo prolazno i za sada nemam nikakvih grčenja u korištenju. Primjedba mi je što su glavne ABXY tipke relativno tvrde i ne registriraju se baš najbolje pri bržem pritiskanju. Druga stvar je što su stražnje tipke prilično glasne i zveckaju kad malo protresete uređaj – tako je barem kod ovih klonova.

Inače, uz konzolu dobivate micro SD karticu na kojoj se nalaze tisuće igara za razne arkadne strojeve, Nintendove konzole, NEO Geo mašine te PlayStation 1 i PSP. Tu već zalazimo u sivu zonu pitanja je li ovo uopće legalno. Međutim, ako vas savjest peče, sve te igre možete izbrisati s kartice. Zapravo je to i preporučljivo jer ih je previše da biste svaki put listali u potrazi za onim što želite igrati. Kad obrišete hrpu toga i (o)stavite samo one igre koje ionako legalno posjedujete na kazeticama i CD-ovima, navigacija je prilično lagana, bez hrpe dupliciranih igara.

Za glavno sučelje se inače koristi EmulationStation frontend koji je dobro poznat ljubiteljima retro gaminga, a njega možete modificirati raznim temama te prikazu igara dodavati razne slike i video snimke. Za samu emulaciju zadužen je klasični RetroArch s svojim emulacijskim jezgrama, iako možete koristiti i samostalne emulatore poput DuckStationa. Određene stvari su unaprijed postavljene, npr. kombinacije tipki za brzo snimanje i učitavanje pozicija, brzo izlaženje iz igara, itd.

Osim što je lako prenosiv, R36S je primamljiv zbog toga što je uređaj za jednu namjenu – igranje starih igara. I u toj se svrsi jako dobro snalazi. Treba mu sekunda da ga “probudite” i nađete se u sučelju ili tamo gdje ste stali s igranjem. Ne prazni bateriju brzo i može se koristiti satima. Definitivno ima nešto u toj praktičnosti da su vam retro igre uvijek na dohvatu ruke. Rekao sam u startu da stare igre mogu igrati i na Steam Decku i na mobitelu i nizu drugih uređaja. No, tamo uvijek moram prvo pokrenuti nešto da bih počeo sa samim igranjem. Ovu stvarčicu uključim i igram – nema nikakvih peripetija između toga.

Baš je u tome atrakcija ovog uređaja, uz njegovu cijenu koja je gotovo pa smiješna kad kupujete kopiju s popustom. Da se razumijemo, R36S ne donosi najbolji način igranja retro igara, ali je zabavna igračka. Doslovno to: igračka. A da sam ovakvo što imao prije 25 godina, bila bi mi najdraža igračka ikad.