Bića, stvari i pojave koje me živciraju

---

GRAMATIČARI Ljudi koji brkaju „jel“ i „jer“

To su ljudi koji će reći „Danas nisam napisao zadaću jel sam zaboravio.“, „Jer mi dobro stoje ove hlače?“ i sl. Prezirem ih. „Jer“ i „jel“ nisu sinonimi i, štoviše, nemaju mnogo zajedničkog osim dva slova, što opet nije izlika da ih brkate kao sinonime. Prekinite ili idite logopedu / vraču / egzorcistu / skočite s krova. Čekam samo dan kad će govoriti „jerte“ , „jerda“ i „jelbo“.

Mr. Interpunkcija

Mr. Interpunkcija su oni koji su u stanju napisati četiri stranice worda bez ijednog znaka interpunkcije, tj. bez točke, zareza, upitnika, itd., za neupućene. Obično su to blogeri, neki dvanestogodišnjaci, ljudi koji previše vise na facebooku i sličnim social networking govnima interneta ili jednostavno debili. Najčešće sve od navedenog.
Primjer jedne njihove rečenice:

„zovem se marko dolazim iz donjeg kravarskog volim šunku masline i jogurt jesti osim kad nisam gladan jer onda nemogu jesti jel zašto bi ja jeo gladan lol. nosim traperice i volim izlaziti subotama također mnogo pijem [ubaci random smajlić koji samo povisuje „kulnes“ autora]. imam dvanejst godina (također i IQ, uglavnom) mrzim školu i profesore mislim šta će to meni to je sve beskorisno i ko da će mi ikad u životu trebat neznam sad pitagorin poučak lol“

Dakako, ima tu još mnogih koji veoma loše barataju sa „ije“ i „je“ te sa „č“ i „ć“. Ne smeta mi pokoja greška i ne tražim savršenstvo, ali kad na svakoj riječi vidim „č“, želim nekome iskopati oči i staviti pikule umjesto njih.

SUBKULTURE

Subkultura mi ne bi bila nimalo retardirana kao pojam kad bi ljudi koji pripadaju subkulturama doista pripadali subkulturama. Moja idealna definicija neke subkulture bi bila da tu spadaju ljudi koje povezuje neko značajno zajedničko načelo i sam način življenja te koječega. Jedine koje bih baš mogao svrstat u subkulturu su hipiji, no oni su, nažalost, gotovo najretardiranija od svih vrsta, no o njima kasnije. Ponajviše ne kužim kako ukus u glazbi može izdvojiti grupu ljudi u subkulturu.

Alternativci

Kao i subkultura, od pojma „alternativan“ ne bih toliko kolutao očima kad bi to predstavljalo ono za što slovi. Pojam „alternativac“ i „alternativna glazba“ se uglavnom odnose na nekoga tko sluša rock / metal, a glazba na… Rock / metal, jel. „Oh ne, slušam glazbu kao i 70% mojih vršnaka iz cijele zemlje pa sam alternativan, ergo drukčiji i samim time poseban. Usput ću oblačiti crno i puštati dugu kosu jer to rade „alternativni“ ljudi“. Nikako ne kužim kako biti dio mase može mene učiniti posebnim i drukčijim. I, newsflash, niste posebni ni alternativni, samo kopirate nekoga čime i original postaje debilan te nadasve izlizan. Također, ne shvaćam nimalo kako su metalci / rockeri subkultura budući da ih od „ostalih“ izdvaja samo ukus za glazbu, a po svemu ostalome su normalni (tj. kežualni) ljudi koji idu u školu / na fax / na posao, zarađuju, piju i općenito su normalno integrirani članovi ljudske zajednice.

Ne napadam sad rockere / metalce niti tu glazbu, već mi je smiješan naziv „alternativan“ i potreba za izdvajanjem od ostalih dok se istovremeno trude biti klonovi jedni drugih. Pola mojih prijatelja su metalci / rockeri (a kako i ne bi kad je to i 70% mojih vršnjaka), a i sam slušam neke predstavnike tih žanrova (iako ne SAMO tih žanrova). Jednostavno ne kužim „hej lol moraju vidjet iz kilometra što slušam“ potrebu. Među pripadnicima ove subkulture, mnogi govore kako je baš njihov odabir glazbe najbolji i odbijaju slušati bilo što što ne spada u dotičan žanr jer drugo nije dostojno zvati se glazbom.

Gangsteri

To su klinci koji slušaju rap izbljuvke poput 50 centa i ostale MTV ekipe koja nema veze s rapom, već im se pjesme uglavnom svode na natjecanje tko će više polugolih žena natrpati u spot i više puta ponoviti kako je bogat. Ti isti klinci obožavaju raditi grafite, a ovdje gdje ja živim su još i pola toga krivo napisali. Primjerice, misle da se ime jednog predgrađa Los Angelesa piše „Comnton“ (da, doslovno su napravili grafit na kojem piše “Comnton), a vjerujem da nemaju pojma ni gdje se Compton ustvari nalazi. Također žele biti crni, dilati drogu i nositi pištolje, no realnije je da će prati zahode ili, ako bude sreće, poginuti kad ih auto pregazi.

Nekako me Zadar asocira na mjesto koje je od sebe napravilo wannabe geto jer koliko vidim, tamo se obožava košarka, ima dosta droge, mnogo se sluša rap, itd. Žele potamniti kožu, izgleda. Nema ničeg lošeg u rapu, ali kad se trinaestogodišnjaci ulove MTV-a (koji je retardiran, usput rečeno) i OG-a poput 50 centa, novi idiotluk je rođen. Također su subkultura koliko je mjesec načinjen od sira.

Cajkići

Postoje dvije vrste ovih. Jedni su relativno normalni, no drugi su… Reći ću samo da su posebni. Kratak opis slijedi. Frizura je vrlo kratka s previše gela koji oblikuje kosu u vis, obično onako igličasto. Jakna je neka „motorna“ na kojoj piše „honda“ ili nešto, majica mora imati neki kineski znak , zmaja ili tako nešto na sebi, hlače su preizlizane traperice, a obuća su neke jeftine kopije sportskih tenisica (ili tenesica, nikad se nisam raspitao koje je pravilno). Doduše, ne dajte se zavarati, velika većina su veoma netalentirani za ikakav sport. Osim za opijanje, što je uglavnom jedino što znaju u životu. Također će vjerojatno barem jednom u životu pijani slupati auto te ubiti nekoga, a ako će biti sreće, taj netko će biti oni.

Zbog takvih idiota ginu ljudi na krivom mjestu u krivo vrijeme poput jednog klinca iz bratovog razreda u srednjoj. Zbilja žalosno. Da ne zaboravim, kultura ne postoji, kao ni inteligencija i zdrav razum, a psovanje je vrhunac vokabulara i poštapalica (u svakoj rečenici mora biti barem jednom „bog mater“ ili „jeba ti buog maateeer“). Kod izlazaka se uvijek netko potuče i poubija, a svakoga tko ima dugu kosu moraju oštro gledati, a i pretući ako su dovoljno pijani i ako ih je deseterostruko više. Zbog malo duže kose su frenda neki idioti nazvali „dugokosi zeus“ i smijali se kao da će svršiti kraj tog svog vrhunca krajnje loše i retardirane mašte. Mene su neki desetogodišnjaci jednom gađali kamenjem i vikali „dugolasi“. Neće biti sretnijeg od mene kad ta djeca poginu za nekih pet godina kad će se pijani vraćati s neke fešte.

Hipiji

Hipiji me veoma živciraju. Utopio bih ih u silosu kukuruza. Neka njihova stajališta smatram u redu, poput želje za mirom u svijetu, no kako ih provode je retardirano, kao i njihova životna filozofija i sve ostalo u vezi njih. Jedina ambicija im je napušavati se i „tripati“. Dok traju ti trenuci napušenosti sjete se da bi mogli organizirati neki dobrotvorni koncert i reći ljudima kako bi htjeli da u svijetu vlada mir ili žele upozoriti na nešto poput globalnog zatopljenja. To bi bilo još u redu da se nešto konkretno napravi ili educira ljude o globalnom zatopljenju ili nečemu, no koncert se održi, ode se doma i nikakva korist od toga, osim što se gomila ljudi napilo, a netko je možda i poginuo. Da nešto konkretno žele napraviti, angažirali bi se, napravili nešto, ubacili se u politiku i borili se za bolje sutra, no pretpostavljam da se lakše napušavati, kukati kako sistem ne valja te iznositi svoje priglupe ideje koje se ni neće udostojiti pokušati ostvariti.

„Navijači“

Svatko sa imalo zdravog razuma će shvatiti kako gore stoje navodnici i kako se ovo odnosi na one navijače koji to nisu. Nema ničeg lošeg u praćenju aktivnosti nekog kluba, odlascima na utakmice, deranju na stadionu i ostalim stvarima koje čine život jednog pravog navijača. S druge strane, ne kužim kako je navijanje tražiti u grupi koga ćete prebiti, mržnja prema navijačima drugog kluba kao da su vam poklali obitelj i ometanje utakmica bakljama čime zbog njih klub i nogometni savez imaju samo štetu, bilo financijsku ili glede ugleda.

Osim toga me kod ovih zapanjuje mržnja prema policiji i slogani poput ACAB. Majke vam, da kojim slučajem ne radite nerede, da ne tučete sve prolaznike, da ne prekidate proklete utakmice, možda potreba za policijom na utakmicama ne bi postojala i možda neki od njih ne bi dobili batina od policije i par noći u pritvoru. No, izgleda da zbilja treba otvoriti instutut u kojem bi se prodavao zdrav razum za dobru, tj. previsoku cijenu. Frend i ja smo se već dogovorili kako ćemo to otvoriti. Majke mi, nećemo spavati koliko ćemo biti popunjeni terminima.

Emači

Oni su zbilja retardirani. Stvarno. Depresija kao životni poziv je nešto najgluplje osmišljeno. Konstantno kukanje kako samo pate je analno do bola. U mojim očima su debili koji samo traže pozornost i „hej ma nisi ti tako strašan supač si ti“ tješenje. Često govore kako su posebni ili kako su prošli nešto što mi drugi nismo. Takvih ako ima dva na sto emača. Svi proživljavaju isto što i ostatak svijeta, no oni moraju biti posebni i govoriti kako je baš njihov križ najteži. Newsflash, svi smo bili u pubertetu. Vrhunac je ipak stalna želja za umiranjem, no još nisam čuo da se neki ubio. Usput, neka mi nitko ne linka neki članak „EMO IZ ŠPIČKOVINE SE UBIO“ ili tako nešto da me prosvijetli.

OSTALO KOJE NE ZNAM GDJE SVRSTATI Klinci desničari

Nitko mi ne daje veću erekciju od četrnaestogodišnjaka koji znaju sve o ratu, patriotizmu i koječemu te se furaju na ustašluk, Pavelića i ostale pizdarije koje su završile prije njihovog rođenja. Također je tu često veličanje Hitlera, što nikad neću kužiti jer kako jedni šugavi Slaveni mogu obožavati nekoga tko bi ih porobio (koliko ja znam, on je napisao u svojoj knjizi kako Slaveni postoje da služe Švabama, jel).

Propovjednici

Zgadi mi se vlastito postojanje svaki put kada naiđe netko tko je tako pametan kao da je izmislio samo znanje i tu je da nas infidele ignorante pouči zbilji. Smatram se ateistom. Iako sam kršten, krizman i sve to, nisam nikada vjerovao u boga. Za mene su religije obična glupost i okovi koje ljudi puše samo zato jer su im to nabili u glavi otkako znaju za sebe, a nikad se nisu ništa više zapitali, već su samo slušali što im se govori i uzeli to zdravo za gotovo. Svejedno, ne smijem se ničijoj religiji (iako se generalno sprdam na račun svih religija) i smatram da svatko ima svoj odabir, ali na živce mi idu oni koji moraju tvrditi kako je činjenica da bog (i ne, iz principa neću pisati „bog“ veikim početnim slovom) postoji, kako ništa drugo naprosto nema smisla, a ja sam idiot koji to odbijam vjerovati te ću zbog toga vječno gorjeti u paklu gdje će me sotona i prijatelji svaki dan silovati kroz sve otvore u tijelu. Jedva čekam. Nedavno sam dobio neko pismo u kojem piše nešto oko katastrofa u svijetu, kako će Isus uskoro doći i kako treba vjerovati u njega, a ne slijediti grešne ljudske tradicije zbog kojih ćemo samo završiti u paklu. Još na kraju pisma piše neki broj telefona i kako na tom broju možemo tražiti literaturu o svemu tome.

Trenutno zbilja imam porive otipkati taj broj i pitati tu osobu ima li ikakav hobi u životu ili bolje – reći ću mu da otkazujem pretplatu na njegov spam. Nisam nikad tražio pretplatu na ta sranja pa ako netko tko mi kani to slati poštom čita ovo, neka odjebe.

Sex

Ne, ne živcira me sex kao čin, već me živcira njegova pretjerana komercijalizacija. Sex je precijenjen. Od toga što će sve neki učiniti za njega, do toga što sve prodaje. Ne postoji danas neka serija / film / spot gdje nema previše golotinje i scena sexa. Ma čak i reklame. Neka žena skače po sobi sa slušalicama u ušima te u gaćama i uskoj majici. Reklama je za tampone. Ili silne reklame za motor gdje se motor jedva i vidi pored žene koja je u prvom planu. No, ovo sve je tek vrh ledenog brijega. Štos je da to sve pali i ljudi to puše.

Primjerice, gledao sam seriju „Reži me“ jer mi je bila donekle kul, dok sam čuo druge da pričaju „E, kak se jebeju tam“ i to je jedini razlog zbog čega su pratili seriju. Big brother gledaju ljudi samo jer čekaju kad će se netko puknuti, a to je toliko bitno da jednostavno mora krasiti naslovnicu 24sata. Tu su još klinci i klinke koji prate OC i te gluposti radi zgodnih ženski / tipova. Generalno sam vrlo perverzan i napunjen hormonima, ali ne znam jesam li ja to retardiran ili jedini imam barem trunku zdravog razuma kad su mi debilne ovakve stvari. Ne, bit će da sam poseban i disfunkcionalan član ove naše ljudske zajednice i treba me hospitalizirati. Sad će mi neki reći „FUJ PEDERČINO“ ili „HEHE JUNFERU“, no to će ionako biti retardi koji čitaju na slogove pa me i nije briga.

Coca – cola

Coca – Cola je druga najpoznatija riječ u svijetu ma koliko to šokantno bilo, no opet i nije tako iznenađujuće. Razlog zašto mrzim spomenuti brand leži (opet) u komercijalizaciji. Dobro, na stranu što piće valja koliko je moj proljev nutritivan, glavni razlog moje mržnje i iritacije jest komercijalizacija koju je proveo ovaj brand. U neku je ruku čak i genijalno. Primjerice, dam se kladiti da nitko ne zna kako je Djed Božićnjak (ili Deda Mraz, kako god) zapravo sasvim drukčiji od ovog koji se proteže svukud, tj. drukčije boje nosi (sad zvuči kao da pričam o pripadniku neke crnačke bande). Ove crvene boje su plod Coca – Cole. I svake godine moram iznova gledati loše reklame, debeljka sa colom i općenito toliko glupih reklama da zbilja ne znam što me još veže za tv prijamnik, osim nade da ću možda jednom posjedovati neku noviju konzolu koja treba tv prijamnik. No opet, ako ikad poželim biti pedofil, prvi posao koji ću tražit bit će onaj djeda mraza i sve ću to moći zahvaliti Coca-Coli.

Guns ‘n’ Roses

Po meni, najprecjenjeniji bend na svijetu. Toliko me živcira što ga moram slušati gdje god se okrenem. Da ne spominjem kako svaki treći samoprozvani dvanestogodišnji stručnjak za glazbu mora imati bar jedan dio odjeće s njihovim imenom. Osim što mi je retardiran Axl-ov „hehe kako kul anagram za moj stage name“ stage name, glas mu zvuči kao da, citiram frenda s ovog foruma: „…kao da mu netko fleksericom reže hemoroide.“ Osim toga im pjesme ne valjaju, a vjerojatno najpoznatija pjesma im je obrada kultne pjesme Bob Dylana, no većina vjerojatno to i ne zna. Sad, na stranu to što postoje ukusi i meni ne valjaju njihove pjesme, recimo da nekome valjaju.

Taj bend ima… Četiri, pet hitova ili tako nešto? I te pjesme se iznova i iznova sviraju na svim lokalnim koncertima na kojima sam bio. Zapravo, želim jednog dana upoznati taj bend i rukovati se s njima što su uspjeli navesti toliko ljudi da sluša takvo smeće. Zbilja su genijalni.

Gotovčevi

Nemam pojma tko su Simona i Ante Gotovac. Ne znam što rade ni zašto zavrijeđuju ikakvu medijsku pozornost. Ne znam ni zašto im znam imena i prezime. Samo najednom su novine pune njih, nekih skandala koji to nisu i općenito loše sapunice koju očajno treba otkazati. Prvi put sam ih vidio na tv-u mjesecima i mjesecima nakon što sam uopće čuo za njih. Shvatio sam da je Ante neki idiot, a da je Simona idiot kojem treba logoped. I ne, ovo nije poziv da me netko od vas educira. Zbilja ne želim znati te smatram da ionako znam daleko više nego li bi trebao itko znati. A svojim izvanrednim opažanjem i nepogrešivom Captain Obvious logikom sam dokučio sljedeće: Simona je plavuša i manekenka, a svaki pokušaj govora ustvari znači “dajte mi logopeda”. Samo zbog nje, pokrenut ću chain mail “dajmo da priča”. Ne daj bože da ta žena pokuša ikada složiti neku složenu rečenicu jer će mi uši prokrvariti i umrijet ću. Još je počela pjevati. Generalno je black metal razumljiviji od nje, sad još mora i pjevati. Još sam živ samo zato što nisam čuo pjesmu.

Nedavno sam čak čitao kako neka djeca u vrtićima ili osnovnim školama vole Simonu i govore “r” poput nje. To! Hajmo kreirati još imbecila. Neka me netko ubije. S druge strane, Ante… Ante izgleda zbilja glupo. Kao neki seljak bez završene osnovne škole koji zna dovoljno dobro pisati da se potpiše sa dva “iksa”.

Reklame

Osim što su nemaštovite, retardirane i iritantne, previše vremena traju. Netko je jednom rekao kako je na RTL-u gledao neki film za koji na teletextu piše da traje 111 minuta,a film je gledao punih tri sata. Dakle, više od sat vremena reklama. Pljesak za RTL. Aplauz.

Radio Kaj i Radio Banovina

Mrzim ove dvije radiopostaje. Netko jako pametan će reći „PA NE SLUŠAJ IH LOL ROFL“ kao da ih slušam svojevoljno. Štos je taj da ih netko voli puštati na radiu u javnom prijevozu ili na poslu ili gdje već. Ne znam je li mi bolja glazba s tih postaja ili oglasi. Glazba je… Sad će mi netko kenjati za ukus, no meni se povraća od hrvatskih narodnih pjesmi i zbilja me nerviraju te ih nemam nikakvu namjeru slušati ikada i ikako, no to i nije tako moguće u spomenutim okolnostima.

Nisam čuo za slušalice LOL

Ljudi koji na nekom javnom mjestu umjesto slušalica puštaju glazbu na zvučnik mobitela zavrijeđuju egzekuciju najbolnije vrste. Ne, zbilja. Ne kužim taj antibonton koji jednostavno tjera te maloumne retarde da puštaju svoj loš ukus za glazbu gdje ne treba i gdje ga nitko ne želi slušati. Kad ću biti na čelu novog svjetskog poretka, za ovo će se dobivati kazne. Neka kupe slušalice ili ograniče slušanje glazbe na zvučniku na svoj dom.

Social gathering smeća interneta

Ne prođe dan bez da čujem neke urbane strance kako pričaju o fejsu ili msn messengeru. Također vidim fejs svaki dan na TV-u ili u novinama. No hej, ti svi isti ljudi bi prije dvije godine rekli za svakog sa internetom da nema život i da nikad neće jebat u životu. Zatukao bih ih routerom.

Hej ja sam alkoholičar LOL

Za vrijeme mog pohađanja srednje škole, svaki tjedan bi u razredu bilo isto. Od ponedjeljka do srijede bi svi pričali kako su se napili ko krmad preko vikenda i kako su još uvijek mamurni. Zatim bi u četvrtak i petak pričali kako će se napiti za nadolazeći vikend. Između tih pauzi se mora, naravno, nositi vino u školu i piti pod satom i odmorima te piti prije i poslije škole usput. Dakako, nije to samo tako bilo u srednjoj, to još uvijek slušam gdje god dođem. Nikad nisam kužio koja je fora u tome da se napijem, da povraćam cijelu noć, da mi je zlo iduća dva dana i da se ne sjećam ničega one pijane noći te tvrditi kako mi je bilo „zakon“. Kako nekome može biti super ako se ne sjeća gotovo ničega? To samo meni nema smisla?

Vjerojatno. Osim toga, svi se vole hvaliti kako su alkoholičari i kako ne mogu bez „pijače“ te kako im je jetra mrtva. Pa sad, volio bih da znaju kako je postati impotentan i epileptičan od alkohola te se tresti u nedostatku istog od fizičke ovisnosti. Sve bih ih nabio na kolac.

Zagorci

Iz Zagorja sam, no daleko od toga da volim biti tamo, a i ne namjeravam još dugo. Zašto bih mrzio svoj rodni i prelijepi kraj? Ne znam. Zbog hrpe alkoholičara? Hrpe retardiranih cajkića? Hrpe seljačina i idiota? Baš sam zahtjevan, nisam li? Sad ću se opet referirati na dane svog srednješkolskog obrazovanja radi jedne anegdote. Išli smo u kazalište. Ekipa je ponijela, kako i na svaki izlet, gomilu vina te su se napili prije predstave. Jedan je idiot pričao kako on mrzi Zagreb, purgere i sve u vezi s tim. Počeo je pričati kako kad god dođe na more ga sprdaju purgeri i dalmoši: „Hej, pa ti si sigurno iz zagorja“, a zatim nas je educirao kako mi najljepše živimo, kako bi svi oni dalmoši i purgeri tu htjeli zauvijek živjeti da dođu na tjedan dana jer je tako rekla neka njegova vjerojatno maloumna teta. Zatim su on i još par pijanih počeli pjevati zagorske narodne, sve nas osramotili i dokazali kako je svaki stereotip istinit te kako bi ga trebali pretući na moru, ne samo sprdati.

Još je netko i povraćao tako da je dojam bio maksimalan. Kad ću biti negdje hijerarhijski jako visoko jednoga dana, učinit ću sljedeće: Zagorje ću hermetički zatvoriti od ostatka svijeta, nešto kako na filmu Simpsona. Zatim ću održati intervjue s ljudima da procijenim tko je normalan. Ostale ću ili jednostavno poklati (možda i otvoriti natjecanje za najmaštovitije ideje oko izvedbe toga) ili prodati za radnu snagu u Sibir, no uzet ću im odjeću prije toga, a prije odlaska na Sibir će biti sterilizirani. Nakon toga ću normalne ljude pustiti da se tamo nasele, no prije toga sravnati sa zemljom svaki milimetar i početi graditi opet tako da se ovi normalni ne kontaminiraju idiotlukom.

Vegetarijanci radikali i co.

U redu, u pravu su ljudi kad kažu da se negdje ljudi prebrutalno odnose prema životinjama, pogotovo ovo sve s krznom. Smatram u redu da netko ne voli meso pa ga ne jede. S druge strane, kad ne možeš pojesti taj svoj hamburger jer ti netko drži predavanja kako životinje umiru da bi ti mogao jesti, dođe mi da ga zakopam živog. Uostalom, hoće li još i životinjama zabraniti da jedu druge životinje? Ne kužim tu samodopadnost i mišljenje kako oni jedini ne štete životinjama. Da zbilja ne žele štetiti okolišu i životinjama, ne bi živjeli urbanim gradskim životom, koristili javni prijevoz, vozili automobil, koristili računalo i još koješta, već bi otišli živjeti u šumu. Osim toga, njihova sama prehrana je također ubojstvo za životinje. Pročitao sam da milijun glodavaca i zmija pogine pod traktorima i kombajnima za vrijeme žetve. Naravno, izjave poput „Ali to je slučajno, nije to namjerno, nismo mi ništa krivi“ je krajnja neodgovornost i vrh licemjerja. Ta je izjava 100% ista kao da ja kažem „Pa nisam ja ubio ovu kravu, a ionako je već mrtva pa ću je jesti“. Tu je još i njihovo voće pesticidom zaštićeno od insekata, no izgleda da se glodavci, zmije i kukci ne svrstavaju pod životinje, već da u tu kategoriju spadaju samo krave i kokoši. U gorespomenutoj ustanovi za prodavanje zdravog razuma, posvetit ću cijelo krilo ovom radikalnom ološu.

Radikalne feministice

Kužim da su žene na mnogim mjestima nepravedno podređene, no radikalne feministice i trebaju biti takve. Volio bih biti na drogama na kojima su one. Naime, ne nose grudnjake jer misle da su im to muškarci nametnuli. Budale, to je tu zbog vašeg zdravlja i da vam sise ne izgledaju poput mrtvaca na vješalu. Iz istog se razloga ne briju. Ustvari, protestiraju protiv svega što se danas smatra ženstvenim jer su im to kao muškarci nametnuli. Super. Ustvari, nemojte ni jesti. Oduvijek sam mislio još da se feministice bore za jednaka prava (naglasak na “jednaka”), no feministice su samo kontrašovinisti i vjeruju kako su tipovi gluplji, slabiji i općenito inferiorni te da ne zaslužuju nikakvu egzistenciju.

Mama, vidi me: mrtav sam

Ne biste nikad povezali ovaj podnaslov sa Dinom Dvornikom i Toše Proetskim, zar ne? Ozbiljno, nitko ih nikad nije nigdje spominjao i nikoga nije boljelo spolovilo oko ijednog dok hej, nisu prdnuli u fenjer. U redu, šteta života, nije ni meni drago da su mrtvi, no ove idiotarije nakon njihove smrti su tragikomične. Kad je Toše poginuo, svi su ga najednom počeli slušati i plakati za njime, a da ne spominjem koliko sam “grafita” u vezi njega našao. Još postoje teorije da je ubijen od strane Hrvata jer mi nemamo takvog božanstvenog pjevača anđeoskog glasa. Hej, koja je razlika između punka i Tošea? Punk nije mrtav.

Luka Ritz

U redu, nemam ništa protiv samog klinca, tragično je kako su ga ubili i sve to. S druge strane, to što mediji rade iz njega je čista sprdačina. Od njega se radi heroj, borac nekakav i dobio je nagradu za “Ponos Hrvatske”. Zašto se ja gnjavim oko toga… 24 sata su vrh maloumnosti novinarstva, to smo odavna znali, no zbilja, po čemu je Luka neki ponos ičega? Pazite sad: ni po čemu. Jadnik se našao u krivo vrijeme na krivom mjestu i postao žrtva delikventa koje treba smaknuti. Takve stvari su se dešavale prije i poslije njega, no nikog nikad nije bilo briga i ovim svim poravnavanjem Luke s Isusom samo rade sprdnju i omalovažavaju druge žrtve kao da je on jedina. To mi još ne bi išlo na živce da svaki tjedan ne moram čitati o tome. Umjesto da se o njemu samo piše, mogli bi se… Ne znam… Poduzeti neke preventivne mjere protiv budućih ispada? Navodno se i poduzimaju, no opet svaki tjedan čitam o novom, sličnom događaju i pitam se zašto te žrtve ne dobivaju nagrade. 24 sata – rulate.

Stručnjaci za ukuse

Jedna stvar mi nikad neće biti jasna, a to je kako funkcionira tolerancija i poštivanje tuđeg ukusa. Sve je u redu i vaš se ukus poštuje dok se ne dotaknete nečeg što ima tzv. “umjetničku vrijednost”. Za primjer, ako ja kažem da mi je “Univerzalni vojnik” glup film, nikog neće biti briga, još će se većina složiti sa mnom. S druge strane, svemir će se pomaknuti ako i pomislim da je “Citizen Kane”, ili tako neki klasik, smeće. Automatski će netko (tj. svi) odmah za sve vijeke diskreditirati moj ukus u filmove i ukus općenito te me prozvati debilom koji “ne kuži”. Jednom sam rekao kako mi je dadaizam retardiran. Ispalo je da ja to ne kužim, da ograničeno razmišljam i ne znam što. Naime, nije moguće kužiti to i svejedno ne voljeti, očito. To vrijedi za cijeli spektar “umjetnosti”. Išao sam čitati “Dekameron” jer sam čuo da je knjiga urnebesno smiješna, no bila mi je dovraga dosadna i rekao sam da je smeće. Naravno, ne ispada da ja imam svoj ukus koji, eto, nije isti kao kod hrpe ljudi koji štuju tu knjigu i koji su je proglasili remekdjelom, već da ja nemam ni ukus, niti smisao za humor te forsam neku “alternativnost”. Maštoviti argumenti, nema šta.

Dakako, svjesni smo da i vas živcira koješta. Možda je to čak i ova kolumna. Kako god, ako vas nešto živcira i želite to podijeliti s nama, imamo topic na forumu baš za vas. Klik.