Zanimljivo, takva pitanja najcesce postavljaju krkani kojima je svakodnevna ruta kauc, “kladara”, birtija, kauc i tako cijelo vrijeme u krug, takvome bi ulazak u nesto poput Elden Ringa, BG3 ili neceg sl bilo napornije od one tri godine osnovne kroz koje su se jedva progurali 🙂 🙂 🙂 . Mene ljudi na poslu pitaju sto novo igram i nitko se gejmingom ne sprda, cak stovise, hrpa ljudi igra (muski/zenski, svjedeno)

Ne sjećam se da me itko takvo što pitao. Možda i je ali sam zaboravio. Načelno, ne nailazim na takva pitanja kod poznanika koje ne vidim jako dugo, ili više ne razgovaramo zbog nekog desetog razloga ili oni iz pristojnosti ne pitaju. Na kraju, ima i drugih tema za započeti razgovor od ‘a ti još uvijek igraš igrice’. Da, igram p…. ti m…., je li to tvoj problem????

Samo im kažem: ne igram igrice, nego igre. Ajde, bok.

Imam 42 god. i da, igram igrice kad god pronađem mrvu vremena. To me opusta i nije mi problem to reci ako me se pita! Nisam neki birtijas, a i ne osuđujem nikoga tko sjedi po cijele dane po krcmama na pivi. Svatko neka radi sta ga cini sretnim🙂

Mislim da odrasli puk koji ne igra igrice’ gleda na to, kao da igranje igrica nije hobi već gubljenje vremena,i u smislu mogao si za to vrijeme nešto korisno napraviti a ne buljiti u ekran.Problem i istina u svemu tome je prekomjerno igranje koje narušuje društveni život i zdravlje.

Postoje dvije vrste ljudi, oni koji igraju igre i oni koji ne žele priznati to!

Dok vas to pitaju samo odgovorite “Jedan, dva, tri; što govoriš to si ti!”

Jednostavno je to moj nacin da se opustim i uzivam. Neko voli nesto, a ja volim na kraju dana kada sve obavim i dijete zaspe raspaliti na sluskama na najjace. I da, dosta dugo sam oklijevao hocu li kupiti sluske ili ne jer mi je bilo zao dat 150 e za to, ali na kraju se totalno isplatilo. Prelazim ponovo igre koje sam vec odigrao jer je sa slusalicama totalno novo iskustvo 😁

Slično sam pitanje dobio od lika kojeg se samo sjetim kada uđem u instagram. Pitate se zašto? Pa to je jednostavno: Svaki deseti reels nije lajkovao.

Boli me ona stvar uopće za mišljenje ljudi koji su sposobni postavit takvo pitanje

Gorw je vec kolega John constatine odgovorio moj uvod odgovora ljudima koji se petljaju di im nije mjesto ne igram igrice nek igre,drugi dio odgovora mi je da spomenem igranje ko hobi kj i je jer nisam jos dosao do situacije da bi mi zbog igranja patio drustveni zivot ili obaveze,a ako su naporni(vecinom su to poznanici) onda im odgovorim s njihovim hobijima (kaj se vecinom svodi na opijanje) i onda sam miran par zabava od doticnih ljudi 🙂 i postavljanja pitanja kaj jos igram igrice jer me pocinju zaobilaziti u sirokom luku 🙂 Da se razumijemo familija i prijatelji nikad nista nisu rekle u vezi toga jer znaju da je to moj hobi i stil zivota.Ja to smatram hobi ko svaki drugi a jos imamam i sreca da imam puno slobodnog vremena za taj hobi iako se tu i tamo zapitam a stvarno nisam mogao bolje to vrijeme iskoristiti 🙂

Najčešće dobijem ovo pitanje od ljudi sa kojima sam se družio tokom osnovne, ali donekle ga smatram i opravdanim jer moj odnos prema igricama je bio malo je reći nezdrav. Jer u periodu od 6 razreda do druge srednje zbog porodičnih razloga sam se povukao u sebe, a igrice su mi bile beg od toga, a korona nije mnogo pomogla. A nakon što se život vratio u normalu posle korner došlo je neko novo društvo, izlasci i sve po redu, a igrice su otišle u neki drugi plan. Danas igrice igram tu i tamo fazon igram jednu igricu, pa sledeću tek za dva tri meseca, jednom se desilo da na Steam nisam ušao 6 meseci. Ali kad krene sa pitanjem zašto skroz ne batališ, ide odgovor šta te boli kurac šta ja radim u slobodno vreme, ako stignem da se posvetim faksu, društvu, a do skoro i devojci (sad bivšoj, hvala bogu😂). A ovo pitanje je jednako iritantno kao i zašto pušiš ili zašto si se tetoviraš.

To je možda bilo aktualno prije 15 godina. Sad čujem samo pitanje “Ti ne igraš igre?”. Masu mojih vršnjaka nešto igra, a starije generacije više nemaju pravo glasa u društvu tako da problem rješen

Čujem to i dan danas, ali kad si siguran u to što voliš, prestaneš takve stvari doživljavati osobno. Nekad je zlonamjerno, nekad samo neinformirano, ali s vremenom skužiš da te uopće nije briga. Prst u uho i igraš dalje. Pogotovo s godinama, shvatiš da nemaš vremena brinuti tko se čime bavi. Svatko ima svoj film, a ovo je naš.

Sa ponosom cu uvijek reci da tko voli neka se druzi tko ne neka produzi <3

Možda to ima veze sa time što gaming nikad nije postao mainstream za sve generacije, iako je jako evoluirao, čak je po meni i napredniji od većine tv programa. Ali zato je tv program mainstream i opće prihvaćem, kao i instabook i facegram. Iz tog razloga većina ljudi srednje i starije dobi smatraju da je gaming gubljenje vremena i ovisnost poput narkomanije, dok ove prave teške droge poput dnevnika, farmi i slično, gutaju svaki dan u nemjerljivim količinama. Na kraju, smatram da svako može raditi što želi, ali isto tako mislim da bi pravo pitanje trebalo biti: “Još uvijek gledaš big brother?”

Istina je da mi to nikada nitko nije bas tako rekao ali nije sva komunikacina uvijek ni izjavna a ni verbalna. Problem kod igrica je sto je puno lakse izgubiti slobodan vikend na to nego na citanje iako na oboje gledam kao podjednako. Kao argument uvijek naide ono “ovisi sto citas” medutim malo ljudi kuzi da ima i “ovisi sto igras”. Koliko se da nauciti iz neke knjige da se nauciti i iz igre, a koliko god se da wasteati s igrama moze se i s knjigama npr. ljubicima ili s trash knjigama masovne proizvodnje. Gaming kao medij je puno vise stimulativan nego knjige pa je zbog toga lakse stvoriti ovisnost. Izmedu gaminga i knjiga su serije zbog kojih ljudi cesto ni ne spavaju. Gaming je problem kada osoba nema nista drugo za raditi osim gejmati, a s obzirom na intezitet dozivljaja to moze biti put u propast. Ukoliko osoba ima kontrole a i zivot, gaming je po meni jedan jako kvalitetan hobi.

Dobar tekst i pogođena tema. Svaka čast
Ma ja sam se prvo susreo sa pitanjem: Ti još čitaš crtane romane?” Đabe meni što bih ja pričao tih osamdesetih godina prošlog stoljeća o Crumbu, Hermannu, Moebiusu, Jose Ortisu i da će strip ući i u osnovne i srednje škole i na fakultetu i bit će 9 umjetnost. U to vrijeme Francuska je i priznala strip kao 9 umjetnost i bio je u programu svih škola i fakulteta. I onda mi dođe tip koji je otkrio strip sa 55 godina i sere mi (Ja sam tad imao 54 godine) o Crumbu i ostalim autorima koje sam davno otkrio i kaže mi, ti nisi nikad čuo za te. Ti čitaš samo Komandanta Marka, Bleka Stenu,Zagora i te. Ja ga gledam i ne vjerujem.
Danas je reći strip pogodna riječ. U školama se ući kako su to grafičke novele ili grafički romani.
Isti sam problem imao sa video igrama. Tamo sredinom devedesetih kad sam imao 30 i koju godinu pričao sam mojim vršnjacima kako će video igre biti 10 ili čak će zamijeniti film i biti 7 umjetnost. Razgovor krene spontano, jesi vidijo što nam radi vlada, gori su od srpa. Jebomater fulo sam jedan par, a ti igraš one tvoje vidijo igrice? Kažem ja njemu, igram, a on će meni de odrasti. Hebiga ne da mi se odrasti. Volim taj svijet mašte .
I da se niko nije usudio nazvati me Vidovitim Milanom.

Dok sam ziv igrat cu igrice

Valjda s godinama (nadam se za većinu), dođe to da si izgrađena ličnost, ostvaren kao osoba i nemaš nikakvu potrebu se ikome opravdavat za išta. Još manje se živcirat na ovakva i slična pitanja. Imam prioritete u životu, ozbiljan posao, obitelj, a kad sve njih “odradim”, moje vrijeme ide na igranje, ako tako poželim.

Imam 38 i još uvijek igram igre kad god stignem. Ne mislim prestat jer me to opušta i briga me kaj drugi misle.

Znam samo da su moji učenici oduševljeni i radosni što im prof igra igre i rado s njima o tome razgovara. Često ih koristim u predavanju, usporedbama, kako kroz prizmu igara činiti nešto u životu. Likovi, radnje etc. Uz to i roditelji tih učenika podržavaju, posebno oni koji igraju pa i s njima dijelim iskustva kada god ih sretnem. Tako da se ostaviti neću 😃
Doduše znali su se žaliti neki roditelji da su im djeca puno za PS-om, PC-jem no svima im kažem: “Nisu vam do ‘ko zna kojih doba vani, piju, tko zna što rade i ne znate gdje su, ovako znate da su u svojoj sobi, na sigurnom, smiju se i razgovaraju s prijateljima istih interesa.” Odmah počnu gledati drugim očima i prihvate bez pogovora 😁

Mene ljudi ozbiljno boli ona stvar tko ce sta komentirati o mom zivotu i nacin na koji ga zivim, imam 44 godine, igre igram koliko stignem. Ne pretjerujem ali odigram ako je nesto zanimljivo. Vecinom igram single player naslove jer za multi nemam vremena a mozda ni volje.. iako kako godine prolaze sve je manje naslova koji me uspiju zainteresitati, ali evo path of exile 2 je sad moja okupacija trenutno i bas gustam u njoj. Najvece razocaranje mi je Diablo 4! Najbolja igra ikada hmmm ajmo barem top 5: Diablo 2, Crysis, Mass Effect 1-2-3, Monkey Island 1/2/3, Dungeon Keeper.. itd

Mani je draže igrati igru nego buljiti u tekmu na TV-u Al eto takvi misli da igranje igara glupost dok igranje zahtjeva razmišljanje/reflekse i sl gledanje tekme ne zahtjeva baš ništa Al eto

Odličan članak i pogođena poanta! 👍
Zašto bi neki hobi, zabava i način opuštanja bili vrijedniji od drugih.

Imam 40 i iako nemam vremena a i volje više igrat neku igru koja će mi uzet 100 sati da ju završim onako kako meni paše, to ne znači da ne probam sve.. I iako je danas dosta igara na neki kalup koji sam izigrao se, nađe se tu i tamo neš kaj me drži.. Redovno igram cod sa ekipom čisto radi druženja al nađe se igra tu i tamo koja mi uzme vrijeme, trenutno završavam Indiana Jonesa..
I da, stvarno me ne dira kad me pitaju jel još uvijek igram, samo kažem da da..

Još jače mi je kad kažu “Dokad ćeš više igrat igrice?” Igrat ću ih i u penziji, dok ne riknem ili ne oslijepim, pa ti vidi…

Ne samo da igram igre, nego nekad i istovremeno na drugom ekranu nesto gledam, a kad sam bas jako otkacen podebljam house muziku na najjace da ni ne cujem dok me psuju u igri svaki petak dok pucamo cod4!! A di’s ti bio devesedme kad smo krenuli sa kvejkom?!

Eto to je moj odgovor.

Samo imaj na umu, kao sto su to danas igre, tako je bio rock, nogomet, stripovi itd. A tako ce bome biti i buducih stvari – ti si jos uvijek na fejsbuku/instagramu/tiktoku? Ti jos uvijek koristis chatgpt? To jos uvijek gledas tv u 2d?

Moje najdraze je, ti si jos uvijek na konzoli? 🙂

Pa igre su hobi i ispušni ventil, mjesto druženja. Imam sreću pa sam se okružio sa nekolimo takvih prijatelja, a i ženom koji razumiju a i sami vole igrat igre. Kud ćeš bolj neku veče šalje šogor poruku: E, stavio sam malu spavat oćemo bacit koju partiju CoH-a?
Okružite se ljudima koji cijene Vas i vaše hobije a drugi koji ne cijene samo na ignore. P.S. neka su vam hobiji legalni

Došao sam u neke godine u kojima me više nije briga što drugi misle o meni ili mojim hobijima. Ne opravdavam se nikome. Okružen sam prijateljima i poznanicima sa sličnim stilom razmišljanja. Ne zamaram se sitnim dušama što misle da su centar galaksije. Svi živimo u nekakvom balončiću. Moj podrazumijeva gejming i tehnologiju i to se neće promijeniti dok sam živ.

Neki ljudi jednostavno ni ne razumiju što su igre, asociraju to sa candy crushom, fortniteon i slično.

To mi je pitanje postavila hrpa ljudi do sad. 🤷‍♂️
I nećemo se lagat oduvik mi idu na neku stvar. 🤬
To bi starijoj ekipi tipa generacija mojih roditelja ugl prišutija jer mi je jasno da su oni iz druge dimenzije ali kad me to pitaju moji vršnjaci i mlađi onda ih redovno operen.
Prvo, uvik je taj posprdni ton u điru a drugo svi ali baš svi su neki palamudani kojima je vrhunac života ić na utakmice a ostatak vrimena laprdat po birtijama.
Zato bez neke finoće fuck off idioti! 🖕

Ja bas volim kad netko postavi to pitanje, osjecam se superiornije od njega, jer znam da si mogu priustiti toliko slobodnog vremena da se zavalim u fotelju i igram. Dok on ima vjerojatno tisucu obaveza. Top

Gledam po komentarima i vidim veterane gaminga haha, evo i ja ulazim u 30-te! Mlad za sam vas! Uglavnom da prije sam se i kao dijete susretao s tim da “još igraš igrice”. Ali hoćete iskreno nisam čuo to pitanje godinama. Većina ljudi pita kao šta igraš! Mislim da se taj koncept igranja video igara dosta promjenio kod nas. I ako igraš igre na mobitelu gamer si! I to većina ljudi kuži da Maltene svi igramo igre , bilo one virtualne ili društvene. Tako mogu reći da je igranje video igara postala poveznica između mladih sada i starih igraca!

mislim da ne postoji bolji nacin za izraziti ljudsku kreativnost u vidu prezentacije mašte, ideje nego kroz igru, jer dobijes ekstra dimenziju interakcije gdje i ti sudjeluješ. što je loše u tome ?

p.s. dam 12 kn da je zorana neki ex frend iz osnovne pitao ovo kad ga je sreo u gradu pa je dobio slom pi*ke xD

Uvijek je bilo i uvijek će biti takvih idiota koji se čude videoigrama i onima koji ih igraju. S godinama sve manje primjećujem takvu vrstu ljudi, međutim ima ih. Prije 10-15 godina u vrijeme školovanja bilo je takvih pitanja od strane “odraslih” ljudi, tipa zašto gubiš vrijeme za ekranom, odi raditi nešto, zaposli se paralelno sa predavanjima na fakultetu, izađi vani družiti se i slično. I sve je to bilo donekle izvedivo, ali uvijek se pronalazilo vrijeme i za kvalitetno vrijeme igranja. S društvom i sam za sebe. Između fušerskih poslića od nekoliko dana, treniranja, odlaska na ispite, razvaljivanja alkoholom kroz noći i dane… Uvijek se pronalazilo vrijeme za, po meni najbitniju sporednu zanimaciju a to je gaming! U današnje vrijeme nitko se više ne usuđuje omalovažavati taj hobi, pogotovo ne oni koji me dobro poznaju. Za one koji gledaju s visoka kao neki über alles primjerci ljudi, uvijek im kažem: “Jesi li i ti sam bez grijeha dok udaraš kamenjem po drugima?” Samo, sjeti se da tvoje praćenje kojekakvih reality emisija, druženje po Casinima i odlasci u kladionice nisu baš kvalitetniji načini “gubljenja vremena”. Ali da se razumijemo, takvi mi nisu prijatelji nego samo poznanici u prolasku, a takvim pristupom na tome i ostaju.

Imam 35 godina, i gamer sam otkad znam za sebe, nekoc hardcore a zadnjih godina se to znatno smanjilo ali kao sto je netko gore spomenuo kada odrastes i znas za sebe onda poslozis sebi prioritete, netko “gubi” vrijeme na neke druge stvari i nek izvoli al ja radije volim baciti neke indie blesave igrice sa ekipom pa placemo od smijeha uz pivo ili neceg ozbiljnijeg nego da ubacivam pare po raznim automatima i sl, a evo sto sam stariji to vidim sve vise nazalost, plus uz sve imam druge hobije tako da ide sve kad se znas organizirati.
PS: ovo je moj prvi komentar a tolke godine sam na HCLu 😂 no hate i cheers!

…da j te,s 47 jos uvijek,moram priznati da nekad samo zaobiđem temu kad sam u drustvu ogernicenih ljudi,lakse mi je a s druge strane apsolutno mi nije bitno tvoje misljenje.

To pitanje služi samo tome da se netko pravi važan. Takvo spuštanje tuđih hobija zapravo je samo prikriveni pokušaj dizanja vlastitog ega.

Hcl bi trebao staviti anketu koliko u prosjeku ovdje ljudi imaju godina,a jos igraju igre…ja trenutno 34 i nemam namjeru stati😂

Bolje igrat igre nego raditi nered po ulici i drogirat se. Igram igre , citam i slušam knjige , idem na treninge i ne opravdava se nikome. Igre pozitivno utječu na motoriku i reflekse ako se ogra umjereno. Bolje to nego gledat idiotske reality emisije. Gaming je legitiman hobi ko svaki drugi.

Zaboli me za takve likove.
Igram jer volim igrat i amen.

srecem se sa ekipom na poslu gdje radim i skoro svakodnevno je neki podjeb na temu mog gejmanja,ti isti se bave sportom i smatraju da provode vrijeme kvalitetnije i bolje nego ja,ja smatram da svatko treba cinit neke stvari za svoje mentalno zdravlje ma sta god to bilo…

40 i gejmam
Top250 sve sezone u call of duty, wsow top100 regional qualifier 2025
Pošto se nemam kome iz okoline pohvaliti, pa ću ovdje 😂

Imam 34 i kad mi neko tako nešto takvo kaže samo odgovorim: ja sam veliko dijete 😁. Inače imam i svoje malo dijete pa čekam da poraste pa da zajedno igramo

oni koji su me to pitali, svi redom igraju pes xD

Sve redom odlicni komentari, nemam nis za dodat.

49 god,ekipa s kojom igram izmedu 40-50 god,najstariji 65.
Battlfield,pubg,arma.

Pridružujem se ovoj grupi za psihološku pomoć:
Imam 48 godina i igram igre.
Prve sam doživio na ZX Spectrumu preko Commodore 64 i Amige 500.
U jednom trenutku sam nakon fakulteta prestao s igranjem, ali sam se zapitao želim li biti čovjek koji se ne igra te se vratih. Draže mi je biti u nečemu gdje imam neku interaktivnost i nadmetanje nego pasivno gledanje televizije.
Ova priča ima sretan kraj.
Prigovore o igranju su mi upućivali roditelji. Kad je tata išao u mirovinu kupili su mu na poslu laptop. Od tada su on i mama na rješavanju dnevnih kartaških izazova. Kćer odgajam da voli boardgameove.
Hvala na pažnji.

Igram igre i visim po birtijama.

E da “TO”pitanje ja imam 49.godina i još znam zaigrati nešta na kompu,nisam kao prije da sate provodim pred njim,ali igram dva tri sata.U braku sam 10 godina i moja žena zna da sam takav i to joj ne smeta, jer ne visim danima na kompu.Gamimg mi je pomogao da prije više od 15.godina prebrodim teško životno razdoblje i da ostanem priseban i to sam ženi objasnio.Tako da će me gaming zanimati i sa 50 i sa 60 .godina