Dragi Oblivione, nisam nostalgičan za trzanjem

Povremeno se volim vratiti na stare 3D klasike s prvog PlayStationa da probudim nostalgiju za onim vremenima kad sam ostajao budan debelo iza ponoći jer su igre tada bile >toliko< dobre. Često u tom vraćanju primijetim kako su poneke igre baš loše ostarile, ali si pomislim kako mi je zabava tad bila jednostavna. Uvijek je bilo igara koje su imale loš framerate i ubitačno iskakanje objekata u daljini, no to su bile neke od igara koje su mi u to doba pružile nezaboravnu zabavu. Danas igrama s takvim tehničkim poteškoćama jedva pružam šansu.

Istina je da su se promijenili tehnički standardi te da su gameri postali educiraniji oko tehničkog aspekta samih igara. Prije 25 godina igračima je bilo sasvim nebitno koji engine igra koristi, a danas se tehnički gabariti igara znaju već po tome. Dok je u prošlosti omjer kvalitete prikaza i performansi bila stvar kod nas PC šmokljana, sad i na konzolama biraš kako ćeš da ti se igra izvodi – hoćeš fidelity, performance, ovo-ono.

Za optimalno iskustvo samo “nariktaj” po ovoj tablici

Ima tu argumenata da su stvari u tom pogledu postale bolje, jednako kao i argumenata da su postale gore. I u pravilu puštam tu raspravu da me prođe, znajući kako je svaka generacija igara vezana za generaciju hardvera koja je raspoloživa u vrijeme izlaska tih igara. Međutim, skoči  mi tlak kad na scenu stupe prerade i remasteri – i to specifično oni koji tehničkom traljavošću pogoršaju iskustvo igranja originala i bace ljagu na prvotni doživljaj igre.

Svi znamo za takve debakle: GTA: Definitive Edition, Warcraft III: Reforged, Silent Hill HD Collection, Brothers: A Tale of Two Sons Remake… Skoro svaka godina ima barem jedan primjerak problematičnog moderniziranja nekog klasika, a ove godine to bi mogao biti The Elder Scrolls IV: Oblivion Remastered.

Prvo da se razumijemo – mislim da je Oblivion Remastered više nego korektan kao modernizacija kultne igre. Novo izdanje igre ima gomilu poboljšanja u gameplayu i sučelju, poboljšanja koja su toj igri dobro došla i primjetno podigla razinu kvalitete. Nažalost, Oblivion Remastered je jako traljav u pogledu tehničke izvedbe i na to sam posebno alergičan. Od remastera ili prerade očekujem najbolju moguću verziju iskustva neke igre, a ne da to bude jednako problematično ili još problematičnije nego u slučaju originalne igre.

Od remastera ili prerade očekujem najbolju moguću verziju iskustva neke igre, a ne da to bude jednako problematično ili još problematičnije nego u slučaju originalne igre.

Prije skoro 20 godina originalni je Oblivion bio moja patnja. Htio sam igrati tu igru u najboljem mogućem izdanju, a nije išlo. Nisam si tada mogao priuštiti odgovarajući hardver za Oblivion  pa bih nabrijao grafiku na maksimalne postavke, uhvatio screenshot i onda se divio kako bi igra izgledala u idealnom scenariju. A onda bih se vratio na ispodprosječnu grafiku i neizbježno trzanje.

Ugh, ružan ko porez!

Dvadeset godina kasnije pere me teška nostalgija pojavom Oblivion Remastereda, ali mi se s tom nostalgijom vraća i onaj grozni osjećaj da se igra ne izvodi kako treba. Svako malo trzucka, kašljucka, zastajkuje, blokira, uzima predah… Mislim si kako to nije dio moje nostalgije za igrom, ne može i ne smije biti. Ako se u današnje vrijeme vraćam Oblivionu, ne želim se igri vratiti pod istim uvjetima kao i 2006., ne želim i ne planiram nestrpljivo iščekivati sljedeći patch da vidim hoće li se performanse igre poboljšati. Na to pristajem kod novih igara, ne i kod nečega na što već imam neko sjećanje.

Ako se u današnje vrijeme vraćam Oblivionu, ne želim se igri vratiti pod istim uvjetima kao i 2006., ne želim i ne planiram nestrpljivo iščekivati sljedeći patch da vidim hoće li se performanse igre poboljšati.

Isprva zaključujem kako moj procesor koči cjelokupno iskustvo Oblivion Remastereda te gledam koliko bi me sada izašao upgrade. Istovremeno razmišljam koliko je suludo da tražim snažniji hardver za igranje kako bih mogao igrati preradu 20 godina stare igre zbog koje sam tada sanjao snažniji hardver za igranje. A onda pogledam tehničke analize i iskustva drugih – nema tog procesora današnjice koji bi Oblivion Remastered vrtio bez onih štucanja, zastajkivanja, blokiranja, trzanja, zamrzavanja – kako god to zvali. Problem nije u hardveru, nego u prokletoj igri. Čak i da imam visok framerate, nema stabilnosti u istome. Sad vrtiš igru u 100 sličica po sekundi, a u sljedećem ti se prizoru framerate naglo prepolovi.

U današnje vrijeme super skupog hardvera takvo što nije strano novim PC igrama, ali da tako nešto doživim od Obliviona… Kao da mi se aktivirala neka trauma iz prošlosti, osjećam se glupo kao da sam dvaput nasjeo na istu zamku. Ne spavam noćima, okrećem se nemirno u krevetu i razmišljam: kako to tolerirati? I ako uopće mogu, trebam li?

Kako da se vratim u ono blaženo doba gdje me bilo briga za framerate, rezoluciju, grafičke detalje – jer za bolje nisam znao i na kraju dana sam se ionako zabavio? Kako vratit tog mačka u kutiju? A ako uspijem, dovraga i to – hardver za igranje nikad nije bio skuplji, a ja da se pretvaram kako ne vidim tehničke probleme igara?!

Proklet bio, Oblivione!