HCL.HR

Uništava li nam internet doživljaj igara, filmova i serija?

Zoran Žalac 29.04.2019.   •   9 komentara


Internetska generacija konzumira zabavne sadržaje na malo drugačiji način nego prijašnje generacije, što nije uvijek dobra stvar za očekivanja koja dolaze s tom konzumacijom.

Vjerujem da je svaka generacija kroz povijest smatrala kako živi u uzbudljivom vremenu. Mi također mislimo isto. Nikad nije bilo boljeg vremena za biti ljubitelj fantastike i fantazije nego u četvrtom mjesecu 2019. kada se na TV-u prikazuje završnica serije Game of Thrones, a u kinu Avengers: Endgame ruši rekorde. Neki će reći da su to populistički sadržaji za mase, da ima kvalitetnijih uradaka i da se ne treba pretjerano ložiti na GoT i Avengers kad će u idućem desetljeću ionako doći nešto još veće i spektakularnije.

Obje misli su vjerojatno istinite, ali ovaj članak ne pišem s namjerom da u nebesa uzdižem ono što je već popularno i iskače iz svih pašteta. Umjesto toga želim skrenuti pozornost na moderni trend građenja iščekivanja pomoću blagodati interneta, trend za kojega bih rekao da je specifičan ovoj dekadi i usko vezan za kulturu konzumiranja sadržaja u sljedovima, kao kad jedete u restoranu.

Naime, baš  kao što se jedan jednostavno ne može prošetati do Mordora kako bi bacio prsten u lavu, tako jedan ne može jednostavno otići na premijeru Avengera potpuno neupućen u ono što će pogledati. Prije glavnog jela serviraju nam se aperitivi u obliku foršpana i kojekakvih teorija o tome što će se u filmu zapravo dogoditi. Ove teorije su danas posebno privlačne – od njih žive brojni YouTube kanali i njihova su predviđanja besplatna promocija za neki sadržaj.

Fikcija stvorena od strane fanova nije ništa novo – sjećam se da sam prije izlaska jedne knjige iz Harry Potter serijala naletio na fan-fiction knjigu od 500 i nešto stranica. Dakle, netko se potrudio osmisliti neslužbenu priču od 500+ strana. Međutim, tada je to bila fikcija na koju se slučajno nabasalo. Danas se kojekakve teorije priznaju i spominju u tzv. mainstreamu. Primjerice, kad Jimmy Fallon u svom programu ugosti glumce iz serije Game of Thrones, sigurno je da će im spomenuti kako je na internetu čuo ili čitao o nekoj teoriji kako će serija završiti pa od njih pokušava izvući jesu li ta predviđanja istinita ili nisu.

U zadnjih desetak godina te su teorije postale dio doživljaja pojedine igre/filma/serije, nevezano jesu li točne ili nisu. Nije to slučaj kod publike u globalu, ne želim generalizirati, ali čini mi se da zajednice fanova gravitiraju upravo prema takvom tipu sadržaja, pogotovo u izostanku službenih materijala. Nije uvijek bilo tako, ali danas je često prisutna pojava.

Usporedbe radi, uzmimo primjere igara Metal Gear Solid 2: Sons of Liberty i Metal Gear Solid 5: The Phantom Pain. Prva je izašla 2001. i mnoge je fanove iznenadila činjenicom da je lik Solida Snakea imao sporednu ulogu. Protagonist te igre bio je Raiden – lik za kojega prije lansiranja same igre nitko nije čuo. S druge strane, MGS 5 također je imao određenu tajnu vezanu uz glavnog lika. No, za razliku od situacije u MGS 2, ta je tajna dobrim dijelom bila naslućena mjesecima prije izlaska igre. Oni koji su pratili različita nagađanja bili su upoznati s teorijama o dvojniku Big Bossa. Neke su se teorije na kraju pokazale promašenima, no nešto je u konačnici bilo i pogođeno.

Metal Gear Solid 5 u svojoj je naraciji imao probleme za koje nisu bile zaslužne nikakve internetske teorije. Međutim, sjećam se točno kako sam s velikim interesom pratio razna internetska nagađanja i naklapanja o potencijalnoj priči u toj igri. I kad je igra konačno postala dostupna, pojedina iznenađenja u priči više mi nisu bila iznenađujuća. Danas imam osjećaj da mi se to nije moglo dogoditi prije 18 godina, u eri Metal Gear Solida 2, ali mi se sve češće događa kad god su u pitanju neke popularne franšize u ovom desetljeću.

Odgovor na naslovno pitanje ovoga članka prilično je jednostavan. Internet vam ne može pokvariti doživljaj igranja igara i gledanja filmova/serija – ako mu to sami ne dopustite. Međutim, kao što sam rekao, imam dojam da današnjim i budućim generacijama neće biti dovoljno samo konzumirati neki sadržaj. Danas imamo potrebu javno diskutirati o tom sadržaju prije i poslije konzumiranja, imamo potrebu analizirati ga iz različitih gledišta te izražavati svoj stav o onome što smo doživjeli. Današnja generacija igrača/gledatelja nije generacija pasivnih konzumenata i to se najbolje moglo vidjeti na primjeru filma Star Wars: The Last Jedi.

To što gledatelj ima očekivanja od određenog sadržaja uopće nije sporno. Sporno je, ipak, kad različite fikcije utječu na ta očekivanja. Ponekad mi se čini da je proces iščekivanja nekog zabavnog sadržaja zabavniji od konzumiranja dotičnog sadržaja. Sve te teorije o tome što bi moglo biti, sva ta maštanja što bi se moglo dogoditi i na koji način… ponekad nam to uzdiže očekivanja do razine koja nije realistična ni razumna. Ponekad fanovi i teoretičari kopaju dublje od onoga što izvorni materijal ima za ponuditi. I onda se razočaramo kad se stvarnost ne poklapa s istinom koju smo si mi interpretirali – sugestijom nekoga tko od nagađanja zarađuje.

Sve se to da lako izbjeći tako da se klonite internetskih teorija i nagađanja, ali ostaje pitanje je li konzumiranje sadržaja danas dovoljno samo po sebi. Ostaje pitanje je li razglabanje o načinima na koje je Game of Thrones/Avengers mogao završiti zabavnije od promatranja kako su ti sadržaji zapravo završili. Mislim da to u konačnici nije presudno, barem ne tvorcima sadržaja – oni su na dobitku sve dok se o tom sadržaju priča; prije ili poslije, svejedno. Problem je samo u tome kad nam postane svejedno gdje se nalazi granica kvalitetnog sadržaja i sadržaja koji računa na fikciju od strane fanova.

Komentari (9)

  • maniacx

    29.04.2019 - 15:37

    mislim da je to više do karakteristike novijih generacija…di se traži konstantno neki sadržaj za konzumaciju pa bio to originalni sadržaj ili teorija o tome kakav će originalni sadržaj biti…ekipa je naučena dobiti ono što želi odmah, što je povezano i sa današnjim načinom odgoja gdje roditelji daju djeci sve živo samo da ne plaču umjesto da ih uče strpljenju i ostalim ljudskim vrlinama…tu ne mislim da su te novije genracije gore, nego jednostavno su žrtve okolnosti u kojima sve i je dostupno odmah i to povoljno, pa je lakše roditeljima dati djeci ono što traže…naravno da je tu kumovao Internet i to uvelike sa velikom razinom dostupnosti svih informacija, pa tako i audiovizualne prirode…
    jednostavno smo istrenirani da jako brzo konzumiramo sve sadržaje koji nam se nude i da uvijek tražimo još, a posljedica toga je da često i nema novih sadržaja pa dolazi do apstinencijske krize i pojave raznoraznih psihickih poremećaja koji su prije bili rijetkost…depresija i slične stvari…
    uglavnom…misli da DA, Internet ubija dobar dio iznenađenja i onog wow efekta kod gledanja novog filma u odnosu na doba oskudnosti informacija…

    p.s. sry za ovu čitabu/poslanicu/rant…dosadno mi je na poslu hahahah

  • AceRimmer

    29.04.2019 - 17:40

    ”(…) kao što se JEDAN jednostavno ne može prošetati do Mordora kako bi bacio prsten u lavu, tako JEDAN ne može jednostavno otići na premijeru Avengera (…)”

    Ovo je izraz iz engleskog koji u hrvatskom nije moguće koristiti. Ne želim biti ”grammar nazi” i shvaćam da, kao i ja, vjerojatno razmišljaš na engleskom, ali ovo baš bode u oči. Pravilno je reći ”kao što se ne možemo jednostavno prošetati”.

    Inače, što se tiče ove teme, mislim da je internet uništio doživljaj čitavog života, a ne samo igara, serija i filmova, i to ne nužno zbog očekivanja koja internetska zajednica stvara. Internet je omogućio ljudima pristup ogromnim količinama sadržaja i informacija, eksponirao je apsolutno svaki dio života i svijeta i praktički uklonio svaku trunku misterije. Jednostavno je sve već viđeno i ništa nas novo ne može pretjerano iznenaditi i zainteresirati.

  • Zagorhac

    29.04.2019 - 19:17

    Trudim se izbjegavati SVE trailere, najave, članke i sl. kada je neki film u pitanju (ili bilo što drugo što me zanima). I eto, za vrijeme najava u kinu red ispred mene sjela djeca i čujem što će se dogoditi u filmu kojeg smo došli pogledati jer jedan od njih ima prijatelja u Njemačkoj koji je film već pogledao i lijepo iznosi određene detalje.
    Tako da ponekad niti samokontrola nije dovoljna 🙂

  • robertino1985

    29.04.2019 - 22:56

    Me, ako je nešto dobro ne treba ga puno spominjati, a ako je nešto loše ni milijun najava neće pomoći

  • T101

    29.04.2019 - 23:55

    Dobar clanak. Konzumacija zabavnog sadrzaja gubi na kvaliteti i osjecaju zbog prevelike dostupnosti pa ..gotovo svega na internetu. Sjecam se vremena dok sam listao prve brojeve “Hackera” (prije demo cd-ova) i igru gledao samo kroz tucet slicica i teksta..kada bi na kraju neku od tih igara i nabavio osjecaj i feeling je bio nemjerljiv sa danasnjim dobom.

  • SanKa

    30.04.2019 - 09:39

    ono što uništava serije je imbecilna twitter zajednica koja ima najiritantnije korisnike na svijetu. zaboli me kifla tvoj dojam, dozivljaj ili sve..ili kad moraju svoj šok i nevjericu dijeliti..i onda jebeni portali moraju to dijeliti….twitter = hrpa imbecila

  • Rorik

    30.04.2019 - 15:51

    Mislim da ove fan teorije i dodatni sadržaji nisu uopće problem sam po sebi. Problem je što smo internetom odgojili hordu konzumera koji misle da se razumiju u procese nastanka nekog sadržaja, a ta ista horda uzima razne franšize kao dio sebe, odnosno pokazujući javno da te zanima određeni sadržaj, ti se poistovjećuješ sa pričama i likovima tog sadržaja čime govoriš drugim ljudima o svojoj ličnosti. Taj tip konzumerizma se nezdravo održava proizvodnjom kojoj je u cilju zadovoljiti fanove samo kako bi im kasnije prodali još više sadržaja te određene franšize. A zadovoljstvo većine uvijek uključuje i pojednostavljenje sadržaja, odnosno pad u kvaliteti istog. A internet je i omogućio kompanijama koje proizvode sadržaj da prate što mase zapravo žele te im potom serviraju točno to. To dovodi do izbjeljivanja katkad genijalnih ideja i franšiza, odnosno pad u kvaliteti umjetnosti. Bilo da je riječ o filmu, televizijskim serijama ili video igrama. Majstori koji rade na tim stvarima uglavnom su ograničeni na ono što im postave ekipa iz marketinškog dijela koja prati što publika misli da je trenutno cool. Što dovodi i do toga da je originalnog sadržaja sve manje, a sve se više muzu krepale krave.

  • moordrak

    01.05.2019 - 00:24

    Mogu govoriti samo iz svoje perspektive stoga ću reći, ne, internet mi ne uništava doživljaj multimedijalnih sadržaja. Odgojen sam bez interneta, nisam imao mobilni telefon kraj sebe 24 sata, nisam išao spavati sa tabletom, televizija se preko dana nije gledala, igrao sam se sa drugom djecom u dvorištu zgrade, a moji roditelji se nisu dopisivali porukama sa susjedima nego su se družili, pili kave, izlazili jednako kao i mi djeca. Sve odmah i sve sada obilježje je novih generacija.
    Internet je postao sredstvo kojim korporacije zahvaljujući društvenim mrežama različitog tipa, isporučuju masama točno ono što žele. Izgubio se individualizam, razmišlja se globalno. Nisam jednom pročitao na ovom portalu izjavu tipa: “Svi moji prijatelji su to gledali, pa moram i ja.” Ne moraš.
    Upravo zato veliku većinu kino ili televizijske ponude ne gledam niti me zanima. Sa druge strane, internet mi je dao slobodu u kreiranju vlastitih sadržaja. Već jako dugo vremena ne pratim ono što mi se servira putem klasičnih medija nego su moje interesne sfere visoko individualizirane. Meni osobno internet nije apsolutno ništa uništio nego mi je proširio vidike jer ga shvaćam kao alat za pristup onim sadržajima koji me interesiraju.

  • Adam Jensen

    01.05.2019 - 09:59

    Definitivno uništava, jedina pozitivna stvar što nam kvalitetne stvari neće proći ispod radara.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?