Burnout Paradise [X360]
Burnout je serijal koji je od svojih skromnih početaka dosegao svjetsku slavu zbog svoje neprijeporne kvalitete. Zaigrali smo demo verziju novog nastavka na X360 konzoli…
Ne, ipak vam neću odmah u početku otkriti glavno pitanje – igrati ili ne igrati. Prve najave bile su pomalo zabrinjavajuće – otvoreni grad po kojem ćemo se moći vozikati u stilu svih novijih andrgraund racing igara, potpuno drugačija Burnout igra i sve ostalo indiciralo je na to da će se dogoditi upravo ono što se gotovo uvijek dogodi kad je EA u pitanju – igra se komercijalizira u svrhu zarade, dok se želje fanova ignoriraju. Na sreću, ipak nije tako loše. Buckle up, this is going to be a bumpy ride.
Izmišljeni grad Paradise City pružat će se na preko 30 kilometara kvadratnih, i sve će vam to biti dostupno od samog početka. U demou je dostupan mali dio grada, no ipak dovoljno da dobijete dojam o čemu će se tu raditi. Grad i nije baš uvjerljiv, no to nije toliko bitno. Bitno je da je grad krcat skakaonama i sličnim, što ga čini savršenim igralištem za sve one koji su kao mali sanjali da će postati kaskaderi, a u međuvremenu su se ipak malo opametili. Također, puno stvari možete uništiti. Sve to izgleda vrlo lijepo. Što me dovodi do grafike. Ona je i dalje u Criterion TM engineu, RenderWare-u, a dečki su, kao i u svakom nastavku, dokazali kako uvijek mogu bolje. Da, grafika je odlična. Sam grad je već veliko postignuće jer nema loadinga između dijelova grada, a sam grad, zgrade, cesta i sve ostalo puno su detaljniji od prijašnjih nastavaka te većine konkurencije. Kao šlag na kraju, valja reći da se igra izvodi u divljačkih 60 FPS-ova, čak i uz ogromnu količinu akcije na ekranu. Kako ništa nije savršeno, tako i grafika u Burnout Paradise-u ima svoje mušice. Glavna zamjerka je neprilagođenost SDTV-ima. I dok na HDTV-u sve izgleda apsolutno očaravajuće, na SDTV-u ćete se mučiti sa snalaženjem na premaloj karti i čitanjem malih slova. Igra podržava PlayStation Eye i Xbox Live Vision. Njima se možete uslikati, a slika ide u vašu virtualnu vozačku dozvolu, u koju se zapisuju svi rekordi i statistike. Imao sam priliku isporbati samo jedan auto koji se nudi u demou, Hunter Calvary. U cijeloj igri će ih biti preko 70. Naravno, nisu licencirani, no na nekima je zbilja gotovo nemoguće ne prepoznati neke real life uzore poput Skyline-a, Ferrarrija F430 i ostalih. Modelirani su vrlo detaljno, što i nije čudno, s obzirom da su glavni highlight serijala oduvijek bili sudari. Iako je već dosadno ponavljati to iz nastavka u nastavak, moram reći da sudari sada izgledaju puno bolje i realnije nego u prošlim nastavcima te miljama daleko od bilo kakve konkurencije. Kad smo već kod automobila, reći ću da postoji i tjuning. Doduše, vjerojatno nije ono što ste očekivali jer se svodi samo na vizualne promjene i to on-the-fly, prolaskom kroz paint shop. Postoje i repair shopovi, koji vam on-the-fly popravljaju auto te benzinske crpke, koje vam (zamislite) on-the-fly pune Boost bar. Uvođenje free roama je neizbježno unijelo promjene i u samim utrkama. U njih ulazite tako da dođete do raskrižja te istovremeno pritisnete L2 i R2. Nema više menija kroz koje se morate provlačiti da bi došli do utrke. Ni utrke više nisu iste, pa sada više ne vozite po određenoj stazi, već imate početnu i završnu točku – a kako ćete vi doći od točke A do točke B isključivo je na vama. Novost je Stunt Run, mod u kojem ćete imati cijeli grad na raspolaganju te određenu količinu vremena u kojoj izvođenjem raznih ludorija morate sakupiti određeni broj bodova. Mnogo se toga promijenilo u Burnout Paradise-u. To nikako nije onaj isti Burnout na kakav smo navikli. Koliko se toga zbilja promijenilo saznat ćemo kada zaigramo cijelu igru. Čujemo se – baš tada. >> Komentari najave na forumu
Komentari (0)
Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!