Cryostasis: Sleep of Reason druga je igra ruskog razvojnog tima Action Forms. Dotični je zaslužan za Vivisector: Beast Inside, ne-baš-tako-uspješan FPS iz 2005. godine. Kao što ste mogli uvidjeti u uvodnom paragrafu, Cryostasis je često najavljivan kao ruski BioShock, iako ta titula zapravo nema neku stabilnu podlogu. No proizvođači ovog naslova nisu se previše bunili što publika njihovu igru vidi kao BioShock rip-off, štoviše, pokušali su baš iz toga izvući profit. Krajnji rezultat njihovog trogodišnjeg pothvata sada je konačno tu, a na nama je da izvučemo najbolje i najgore iz njega.

Priča nas stavlja u ulogu ruskog meteorologa Alexandera Nesterova koji se 1981. našao na nuklearnom ledolomcu zvanom North Wind kako bi istražio čudne pojave na tom brodu. Naime, nekadašnju posadu zahvatila je misteriozna mutacija / metamorfoza, a sam brod podlegnuo je pod neugodnom hladnoćom. Na Alexanderu je, dakle, da otkrije uzrok ovog nemilog događaja pritom se boreći s njegovim posljedicama.

Na prvi pogled sasvim prosječna priča za zastrašivanje male djece, ali paralelno uz otkrivanje prošlosti North Wind-a, Cryostasis drži zaplet pomoću jedne druge fabule koju vam nećemo spoilati. Intrigantnost i pravovremeni razvoj priče pozitivno pridonose igrivosti, te upravo zbog takve kombinacije ovaj element igre zaslužuje pohvalu.

Gameplay mehanika vrlo je usko vezana pričom jer nam Cryostasis donosi sustav zvan Mental Echo. Riječ je o svojevrsnoj psihičkoj mogućnosti glavnog lika koji u određenim trenutcima može ući u sjećanje poginule osobe te svojim interakcijama promijeniti ishod njezine prošlosti, a time i svoje sadašnjosti. Dotični sustav bazira se na principu sekvenci koje pred vas stavljaju minimalno jednu zagonetku ili nekoliko neprijatelja, odnosno sistem uočavanja zamki i učenja na svojim propustima ako u spomenute zamke uletite. Drugim riječima, svaki ulazak u sjećanje neke osobe stavit će vas u situaciju prije nego je dotična umrla, a na vama je samo da u pravom trenutku shvatite kako, te da to vješto izbjegnete. Kako u takvim sekvencama nema snimanja pozicije nerijetko ćete povući krivi potez i nakon kojega vam preostaje jedino ponavljanje iste sekvence. Nažalost, u praksi to nije toliko primamljivo koliko impresivno može zvučati u ovome opisu. Naime, Cryostasis se ne oslanja dovoljno na fleksibilnost Mental Echo inovacije, a onda kada to i pokušava, rezultat je forsiranje sustava.

Osim Mental Echo mehanike, igra se ne može pohvaliti nekim drugim značajnim stvarima. Sve ostalo djeluje kao već viđeno, a ukupni gameplay ne oslanja se ni na potencijale tehnološke nadmoći, o kojoj ćemo nešto kasnije. Doduše, Cryostasis u skladu s mjestom i uvjetom radnje ima interesantan health sustav, odnosno način na koji skupljate snagu i obnavljate istu. Naime, u zamrznutom brodu preživjet ćete jedino iskorištavanjem svakog izvora topline, a kako ćete se većinu vremena kretati po sobama s niskim temperaturama, vaša „energija“ konstantno će se snižavati, tjerajući vas na taktičko planiranje svojih akcija. Baš kao i Mental Echo, ovaj element zvuči primamljivo, no u stvarnosti je teško vidjeti dalje od alternativne metode održavanja glavnog lika na životu. Nelogično je kako naš dragi Alexander jednostavno ne zna i/ili ne može sa sobom ponijeti uokolo razbacane baklje kako bi barem neko vrijeme imao stalni izvor topline.

Raznolikost neprijatelja je minimalna jer vas kroz igru očekuje tek nekoliko vrsta, a dizajn levela pobrinuo se da igra još više potone u monotoniju. Teško je očekivati da će leveli u igri koja se odvija na brodu biti raznoliki, no svakako ne očekujemo da budu napravljeni po istom kalupu. Cryostasis od početka do kraja ističe tek nekoliko događanja po svakom nivou, gotovo identičnim redoslijedom, a vrhunac svega toga je izostanak osjećaja straha i nemoći kakav doliči jednom horor naslovu. Pri početku ćete možda i osjećati nelagodu jer zapravo ne znate što vas očekuje, no već nakon nekoliko levela moći ćete jednostavno predvidjeti što slijedi. Sveprisutna tama i eventualni bu-efekti teško će nekoga preplašiti ili ostaviti pod konstantnim pritiskom, što će reći da igri općenito fali maštovitosti kako bi uopće mogla sloviti kao horor kojim se predstavlja.

Cryostasis možda nećemo pamtiti po njegovom gameplayu, no igra se itekako nameće PC gamerima svojom grafičkom raskoši. Uistinu moramo priznati kako su Action Forms razvili engine koji je u stanju vjerno vizualizirati efekte snijega, vode i leda bolje nego ijedna druga igra današnjice. Nadalje, Cryostasis donosi moderne tehnologije poput DirectX 10 i Nvidijinog PhsyX-a, te ih po prvi put kvalitetno koristi. Dakle, bez filozofiranja, Cryostasis izgleda lijepo i stoga mu to priznajemo kao pozitivnu stvar. No kako to obično biva, ljepota ima svoju cijenu. U ovom slučaju cijena je paprena, a po osobnom sudu i nepotrebno visoka. Konfiguraciju koju nam Action Forms navodi kao minimalnu, slobodno možete zaboraviti.

Želite li Cryostasis pokrenuti u kakvoj osrednjoj kvaliteti trebat će vam najmanje dvojezgreni procesor, 2+ GB rama te grafička kartica od minimalno 512 MB. Sad, ja osobno nisam veliki poznavatelj optimizacijskog procesa, no ono što znam govori mi kako zahtjevnost igre nerijetko ovisi o veličini područja koje igra obrađuje, broju tekstura i njihovim veličinama, dodatnim efektima i izračunima za fiziku.

Cryostasis teži svega nekih 5 GB i ne donosi teksture visokih rezolucija, štoviše, uopće ne donosi puno tekstura jer kao što smo već utvrdili level design pati od monotonije. Cryostasis ne nudi otvorene prostore, ne oslanja se na napredni fizički model u svrhu gameplaya. Napredni efekti ne mogu se isključiti, a igra se i u mračnim, skučenim i klaustrofobičnim hodnicima bez dotičnih efekata vuče kao krepana krava. Pomislite li da ćete snižavanjem detalja dobiti na performansama, varate se jer u Cryostasis-u one variraju u tolikoj mjeri da sve odiše neoptimiziranošću. Neki će reći da je to jednostavno takva igra, ali ako ćemo biti objektivni, Cryostasis uz sve čari ne izgleda kao igra koja bi trebala trzati na sustavu koji se više nego uspješno borio s otvorenim prostorima Crysisa i drugih grafičkih kanibala.

Uspijete li kojim slučajem ovu igru pokrenuti u standardnom broju sličica po sekundi, nemojte od nje očekivati dugotrajnu zabavu. Osim što će vas robusnost borbe, kretanja i skakanja svakom minutom odvlačiti od igre, eventualni bugovi imaju užasnu tendenciju kvarenja već ionako narušenog doživljaja inače zanimljive priče. Multiplayera dakako nema, a kako nakon završetka kampanje igra ne daje apsolutno nikakav razlog za ponavljanje, mogli biste ostati kratkih rukava. Sve u svemu, Cryostasis nije loša igra, ali ne uspijeva istaknuti svoju ideju na kvalitetan način. Možda ćete se na kraju i prehladiti, no znajte da to neće biti zbog Cryostasisa.