Sam Prologue se u osnovi ne razlikuje puno od svojih prethodnika. Počinjete sa malom količinom novca koji vam je dovoljan za jedan osnovni auto, s tim autom se utrkujete u nižim kategorijama da bi zaradili novac s kojim ćete kupiti bolji auto s kojim ćete se utrkivati u stupanj višim kategorijama. Kategorija postoji četiri (C, B, A i S), a svaka ima 10 utrka. I tu dolazimo do prve zamjerke igri, što je ujedno i njena najveća zamjerka – nedostatak sadržaja. Tih 40 utrka je jednostavno premalo i osim zadnje S kategorije ne predstavljaju previše veliki izazov. Ipak nećete igru završiti tako brzo, osim ipak nešto veće težine zadnje kategorije, glavni razlog je što određene trke zahtijevaju specifičan automobil, koji poprilično košta, a novčane nagrade nakon svake utrke su mizerne pa očekujte poprilično dobru količinu grinda samo da bi kupili automobil koji vam treba, a kamoli automobile po svom guštu. Podij u svih 40 utrka će vam otključati mogućnost da vozite Formulu 1, koju ćete naravno morati kupiti, a s obzirom na cijenu iste, za to će vam trebati ogromna količina grinda, tj, ogroman broj vožnje jedne te iste utrke (ona koja vam donosi najviše novca) koja vam ubrzo neće predstavljati nikakav izazov. Za prosječan puk, previše repetativno.

U igri imate oko 70 različitih automobila, uglavnom serijskih. Igrom dominiraju japanski proizvođači čija auta čine većinu ponuđenih. Tako da Honde, Nissani i sl. čine većinu ponude, ali ipak ostalo je mjesta i za pokojeg europskog i američkog proizvođača, uključujući Ferrari, koji se prvi put pojavljuje u serijalu, i to sa 4 automobila: 512BB, 599, F40, F430 kao i već spomenutim bolidom Formule 1 (prošlogodišnjim). Iako brojka od 70 zvuči solidno, ipak je mizerno prema količini koju je nudio prošli nastavak, i količini koju bi trebao imati punokrvni GT 5.

Njih ćete imati priliku odvoziti na šest različitih staza, od koje pojedine imaju svoje alternativne verzije, a sve se mogu voziti u suprotnom smjeru. Tu je gradska trka ulicama Londona, vrhunska Suzuka kao i solidan Fuji, obje u Japanu, oval Daytona u SAD i fiktivni High Speed Ring, koji nam dolazi iz prošlih nastavka. Pre, pre, pre malo.

Prvo što ćete uočiti kod igre je njezin vizualni dio, tj. igrinu grafiku. S obzirom da ne volim previše trošiti riječi na nju, tako neću ni sad. Ukratko GT 5 je jedna od vizualno najimpresivnijih igara na Playstationu 3. Počevši od vanjskog izgleda automobila, pa do njihove detaljne unutrašnjosti, kao i izgleda samih staza. Jednostavno prekrasno. Iako igri nebi falilo malo više anti-aliasinga, to je tek mala zamjerka u odnosu na izniman vizualni doživljaj koji igra pruža.

Zvukovi motora odgovaraju stvarnosti i pravi ih je užitak slušati, naravno tu je i solidan soundtrack, doduše mišljenja sam da je ovakve igre najbolje igrati bez glazbe pa o njemu neću reci ništa osim da je u stilu kao i kod prethodnika i da je odrađen solidno.

Nego, pređimo mi na ono bitno za ovakve igre. Gran Turismo 5 prati reputacija simulacije, i ponosno na kutiji sama sebe naziva najrealističnijom simulacijom ikada. Ljubitelji auto simulacija na PC-u sada mogu slobodno zakolutati očima, ali bez sumnje GT serijal je najrealističnija simulacija na Playstationu. Počnimo od voznih karakteristika auta, koja su kopija onih pravih. Svaki auto je pažljivo i temeljito testiran da bi što vjernije bio prenesen u virtualni format. Sami fizikalni engine igre je odličan, auti se ponašaju kako bi se očekivalo od njih, ali ipak ima nekoliko mana.

Jedan od najvećih su veoma neuvjerljivi sudari, kontakt sa zidom izgleda apsolutno nerealno, razlog tome je ne simuliranje mase vozila, ovo povlači sa sobom još jedan nedostatak, automobile je nemoguće okrenuti na krov, uvijek se u skokovima dočekaju na sva četiri kotača, ipak ovo je opravdano činjenicom da sami proizvođači automobila nisu skloni tome pa je to njihovo nedozvoljavanje najvjerojatnije razlog tomu.

Za ne uvjerljivost sudara je također zaslužna činjenica da šteta na automobilima ne postoji, koliko god se vi trudili automobili će uvijek ostati u savršenom, neokrznutom stanju. Ova činjenica vam omogućava agresivniju vožnju u kojoj udariti protivnika postaje taktika. Da bi to spriječili developeri su napravili sistem kazni koji će vas usporiti za agresivnu vožnju, ali i ovaj sistem ima ponekad krivih procjena. Vrijedi spomenuti da su developeri obećali uvođenje štete u jednom od patcheva.

Društvo u utrkama će vam praviti ne baš bistri AI vozači. Uglavnom će se držati točne vozačke linije, povremeno će napraviti grešku, ali uglavnom će nesvjesno kružiti stazom ne obazirući se na vas. Sve to rezultirati će činjenicom da ćete na njih gledati kao na smetala, a ne kao vozačke rivale. Srećom tu je splitscreen, a još važnije, po prvi put, Online multiplayer.

Nažalost i on je napravljen u stilu kao i dobar dio ostatka igre, polovično. Nedostatak friends liste i privatnih utrka je popriličan. Tako da ste ostavljeni na milost ili nemilost često ne pretjerano kvalitetnih vozača u javnim trkama, a često i ne pretjerano zainteresirani za samu utrku. Na izbor imate solidan broj trka sa već unaprijed određenom stazom i automobilima koje možete koristiti, identično kao u SP. Isto kao u SP utrkama na kraju ćete dobivati novac. Prava je šteta sto je MP ovako oskudan.

Treba još spomenuti neke novosti, kao što je uvođenje pogleda iz kabine, odličnog pogleda iz kabine, koji je ovom recenzentu najmiliji novi dodatak u petici. Tu je i uvođenje GT TV-a, koji vam omogućuje gledanje besplatnih kao i plaćenih emisija vezanih za auto-moto svijet. Sumnjam da će većinu igrača na ovim prostorima zanimati ovaj drugi tip emisija, velik broj njih će odbiti činjenica da hrvatske kartice ne rade pa tako nemamo ni mogućnosti plaćanja spomenutog sadržaja. Ove besplatne emisije se isplati pogledati, barem zbog divljenja kvaliteti HD videa, ali budite oprezni vi bez flata, video sadržaji ovakve kvalitete prilično su “teški”.

GT 5 Prologue je veoma teško preporučiti. Igra je izvrsna simulacija bez sumnje, ali teško se oteti dojmu da nije niti polovica pune igre. Ljubiteljima prijašnjih nastavaka kao zagriženim ljubiteljima simulacija možda bi bilo bolje pričekati peticu, ali ako već ne možete izdržati neće vas ni Prologue previše razočarati. S druge strane mala količina sadržaja, brza repetitivnost, spor i priznajmo pomalo dosadan uvod u igru za prosječnog igrača je ipak nepreporučljivo, za vas postoje, istina arkadnije, ali pristupačnije i raznovrsnije igre na tržištu.

Ne zaboravite nam ostaviti i kakav komentar ispod recenzije, a ako ste za kakve podrobnije rasprave skoknite i na forum i pitajte što god vas zanima oko ove igre ili neke druge.