Još od prve najave Legend: Hand of god bila je ambiciozna igra. Master Creating, njemački programerski studio poznat po ne baš tako uspješnom naslovu Restriced Area iz 2005., bacio se na proizvodnju svoje druge igre po redu. Kako se neuspjeh iz 2005. ne bi ponovio, Njemci su ovaj puta odlučili unijeti nekoliko inovacija u rpg žanr. Te inovacije privukle su izdavačku kuću Anaconda koja je prihvatila financiranje razvoja igre. Ubrzo se tim Master Creatinga povećao, a razvijen je novi engine posebno za ovu igru. Iako je igra najavljena za ljeto 2007, dočekali smo ju godinu dana kasnije. Ambiciozan, ali budžetom skroman naslov stoga nije dočekan kao hit, no pokupio je iznimno pozitivne reakcije igrača.

Hack & slash žanr zasigurno je jedan od najkompetentijih žanrova uopće. Na postolju je Diablo, serijal koji je zapravo uzor svim ostalim naslovima u istoj kategoriji. A takvih naslova zaista nije malo – Sacred, Titan Quest, Loki, Dungeon Siege, Blade & Sword. Sada se i Legend: Hand of god priključuje na tu listu, no može li se ovaj naslov nositi s ostalima, pa čak i legendom žanra? Odgovor je – definitivno može.

Priča Legenda odvija se u svijetu zvanom Aris. Godinama su ljudi, orci, patuljci i vilenjaci živjeli u miru, no jednoga dana vrata koja vode u svijet demona otvorila su se i ubrzo je otpočeo rat između demona i ljudi. Baš kad se sve činilo bezizlaznim, Targon, glavni junak u igri, probudio je sveti plamen koji je otjerao demone natrag u njihovu dimenziju. Kako bi spriječio njihov ponovni povratak, Targon je osnovao bratstvo svetog plamena koje je štitilo sveti plamen svojim životima. Ipak, jedne noći bratstvo je napadnuto i uništeno, a Targon je kao jedini preživjeli dobio misiju pronalaska drevnog artefakta zvanog Hand of God, kako bi njime mogao uništiti vrata demonskog svijeta i donijeti mir napaćenoj Zemlji.

Sustav Legenda bazira se na gotovo ukorijenjenom konceptu viđenom u već nabrojanim primjerima hack’n’slash naslova. Tu su eventualno neke manje modifikacije koje ipak treba nabrojati jer upravo one izdvajaju ovu igru iz hrpe sličnih naslova. Prvo što ćete primijetiti pri startu nove igre je to da ovdje ne možete birati klasu lika s kojom ćete igrati. Naime, uvijek ćete biti čovjek, lik Targona, i uvijek će početak igre izgledati isto. Ipak, moći ćete birati tzv. putove koji će zapravo biti odrednice vaše klase. Postoji pet različitih putova od kojih ćete moći odabrati tek dva. Putovi su pak klasika ovog žanra – možete biti ratnik, čarobnjak i sl. Ovisno o vašem odabiru puta, razvojem lika moći ćete otključavati talente specifične nadogradnje za put koji ste odabrali. Sustav talenata praktički je kopija onoga iz Titan Questa, što je dakako minus igri, ali to vas ne bi trebalo odbiti od igranja.

Ostala dva inovativna rješenja ne utječu toliko na samu igru, ali su svakako zgodne stvarčice po kojima će se Legend pamtiti.
Kursor kojim upravljate u ovoj igri nije klasičan iz više razloga. Naime, on je predočen u obliku vile zvane Luna. Baš kao što joj ime sugerira, Luna je izvor svjetlosti u igri te će svoju pravu funkciju pokazati u spiljama i mračnim mjestima. Kako je vila živo biće, neće služiti samo za osvjetljivanje tamnih prostora već će komentirati većinu događaja tijekom igre – upozorit će vas kad vam se energija približi kraju, obavijestit će vas kada neprijatelj ispusti dobro oružje ili neki drugi item. Dijalozi Targona i Lune pun su pogodak i često igri dodaju humorističnu notu koja nedostaje i klasicima žanra.
Igra se može podičiti i Cinematic Combat sistemom, što bi u prijevodu značilo kako borba unutar Legenda izgleda zaista realistično i lijepo. U praksi to konkretno vidite kad se borite protiv većih protivnika tipa minotaura ili planinskog trola – Targon se protiv njih ne bori kao protiv svakog manjeg neprijatelja već skače i izvodi trikove kako bi neprijatelju nanio štetu na raznim dijelovima tijela. U ostalim naslovima žanra velike neprijatelje bi udarali samo po nogama bez ikakve posebne animacije i tako sve dok ne bi umrli. Kao što rekoh, to ne utječe previše na igru, no lijepo je vidjeti da se pazi na detalje.

Ostali elementi igre također su na razini, no ne očekujte ništa pretjerano.Mapa je lijepo uređena i dosta velika. Kao i u konkurentnim naslovima, i u Legendu ćete proputovati od žitnih polja do snježnih planina, od močvara do šuma i sl. Cijelo područje je uvijek isto, no spilje i ostala manja mjesta regeneriraju se pa stoga neće uvijek biti iste veličine i oblika.Neprijatelji su brojni i raznoliki, ali uz njih se veže i već famozno nasumično generiranje itema – dogodit će vam se, i to ne samo jednom, da ćete ubivši pticu od nje moći pokupiti gladijatorsku sjekiru. Kako se ta ptičica dočepala sjekire, ostavit ćemo na razmišljanje programerima.Kad smo već kod oružja, i ona su brojna i raznolika. A ni popratni štitovi i oklopi ne zaostaju. Zanimljivo je kako se na samom početku uopće ne štedi na spawnanju oružja i oklopa jer ćete gotovo uvijek, a posebno na početku igre, imati bolje iteme nego trgovci od kojih praktički trebate samo napitke za liječenje. Iako ti trgovci imaju neograničen broj istih, vaš inventar je ograničen i na njegovu veličinu nažalost ne možete utjecati.

Vizualni i auditivni dio vjerojatno su i najjači aduti ove igre. Legend: Hand of god najljepši je hack’n’slash do sada, no tu je i druga strana medalje – najljepša igra je ujedno i najzahtjevnija – naravno u odnosu na ostale pripadnike žanra. Oni koji igru pokrenu na najvećim detaljima bit će nagrađeni HDR-om i prekrasnim osvjetljenjima shader 3.0 modela. Mogli bi reći kako Legend može biti uzor nadolazećim hitovima poput Sacreda 2 i Diabla 3, barem što se grafičkog aspekta tiče. Ni zvuk u igri nije razočarao. Upravo suprotno – glazba je sasvim solidna, a svi dijalozi su sinkronizirani – doduše ne baš najbolje, ali ipak je bolje i tako nego da sve moramo čitati s ekrana.

Loše strane igre nisu toliko velike da se ne mogu popraviti patchem, no ipak su tu i sveukupan dojam mogao je biti bolji. Kako u igri ne postoji izbor težine, ako ste novi u ovome žanru često ćete umirati, što i nije tako strašno zbog chekpointa u obliku velikog čarobnog kamenja, no kada shvatite da svakim respawnanjem gubite cca 5% nakupljenih experience bodova, pitat ćete se: čemu to? Također, Legend ne nudi previše sadržaja za jednu ambicioznu igru dobrog potencijala. Prošlogodišnji Loki pokazao je puno više toga na tom području. Tu je još i nekolicina bugova koji će vas strašno iritirati. Problemi s PhysX-om i zvukom u igri zahtjevaju hitno krpanje pa stoga ako igru već namjeravate igrati, radije pričekajte patch. Inače vam se može dogoditi da vam igra iz čista mira promjeni zvučne postavke unutar Windowsa, što je nepotrebno i na kraju krajeva – glupo.

Zaključak je taj da Legend: Hand of god ne donosi ultra-revolucionarne promjene u žanr, no posjeduje sve ono što igru čini zaraznom i na posljetku zanimljivom. Osobno bih rekao da je bolji od Lokija, ali lošiji od Sacreda. Dakle, nekakva zlatna sredina. Nećete ga pamtiti kao genijalnu ili fenomenalnu igru, no zabavit ćete se igrajući ga. A ako mu oprostite neke, rekli bi, početničke greške, pred vama će stajati čista igrivost odlične prezentacije. Jedan poprilično sveobuhvatni gameplay trailer čeka vas ispod pa si ga obavezno pogledajte. Ako imate kakav komentar na igru ili recenziju osjećajte se slobodnima i ponukanima da nam ostavite kakav komentar u boxove ispod, a svakako svratite i na naš forum pa ostavite i kakav post tamo.