Serijal Monster Hunter od svojih je početaka imao odanu zajednicu igrača koji su uvijek bili spremni na novi lov. Međutim, kompleksnost tih igara dugo je vremena značila da masakriranje čudovišta nije bila idealna aktivnost za širu publiku. To se promijenilo kada je izašao Monster Hunter World koji je pojednostavnio dosta mehanika, a da se nije radilo o iznimnom slučaju potvrđuje najnoviji dio, Monster Hunter Rise, koji se koristi istom taktikom.

Ova igra je dovoljno pristupačna za većinu igrača, ali svejedno nudi “more duboko” za one koji su voljni uložiti dovoljno vremena u nju. Još kad se u obzir uzme da MHR možete igrati i na televiziji i u tramvaju, mora se priznati – virtualni je lov pristupačniji no ikad prije.

Za one koji ne znaju, premisa Monster Hunter Risea iznimno je iznenađujuća i spektakularno nepredvidljiva – lovite čudovišta. Ovaj put ih lovite u okolinama koje okružuju selo Kamura, koje je inspirirano japanskom kulturom. Ima tu još stvari za raditi, poput sakupljanja resursa i craftanja opreme, ali većinski ste posvećeni trofejnom ubijanju stvorenja koja samo žele živjeti u miru.

Vaši odlasci u lov su opravdani pričom, iako mislim da je darežljivo od mene što uopće govorim da Monster Hunter Rise ima priču. Zaboravljivi likovi i još zaboravljiviji dijalozi znače da će je ovo još jedan Monster Hunter naslov u kojem ćete umalo zaspati kad netko počne govoriti. Naravno, poznato je kako je priča praktički nebitna u ovom serijalu i neću to polje uopće ubrajati u konačnu ocjenu.

S obzirom da je Monster Hunter Rise za sada Nintendo Switch ekskluziva (PC igrači će ju igrati od 2022.), smatram kako bih prije svega trebao popričati o grafičkim i tehničkim aspektima igre. Iznenađujuće je koliko je ugodno igrati Rise na Nintendovoj hibridnoj konzoli. Istina je da su neke teksture primjetljivo lošije kvalitete kad igrate na televiziji, ali osim toga sam stvarno bio zadovoljan s performansama ovog naslova.

Iznenađujuće je koliko je ugodno igrati Rise na Nintendovoj hibridnoj konzoli.

Igra se solidno vrti u 30 sličica po sekundi i nisam primijetio velike padove čak ni u bitkama s velikim čudovištima. Okoline se jako brzo učitavaju, a rekao bih i da neke od ružnijih vizuala nećete primijetiti kad igrate u handheld modu.

Međutim, ono što spašava grafički dio igre je artistički stil korišten za okoline i čudovišta. O stvorenjima koje lovite ćemo nešto detaljnije pričati kasnije, ali drago mi je što vam igra nudi dosta raznolikosti kad je u pitanju divljina koju istražujete.

Imate uobičajena šumska područja, otoke na kojima vladaju hladne temperature, pustinje koje vam daju osjećaj kao da ćete pati u nesvijest od topline sunca te močvare u kojima vam se svaki tren čini kao da bi mogao izletjeti neki otrovni stvor. Očekujem da će dosta ljudi vidjeti ove okoline i osuditi ih kao neoriginalne, ali smatram kako morate koračati kroz njih u igri kako bi shvatili njihove čari.

Mislim da okoliši u MHR daju relaksirajući osjećaj, kao da samo istražujete svjetove kakve inače vidite u dokumentarcima – prije nego što se pokoljete s vašom lovinom. Simpatična su mi i sva manja čudovišta koja lutaju okolo dok vi skupljate resurse u okolinama. Ima tu ludo dizajniranih stvorenja, poput jednog koji izgleda kao mješavina morskog psa i žabe. Takvi detalji samo daju još karaktera levelima i igri općenito.

Očekujem da će dosta ljudi vidjeti ove okoline i osuditi ih kao neoriginalne, ali smatram kako morate koračati kroz njih u igri kako bi shvatili njihove čari.

Ipak, glavne zvijezde igre su velika čudovišta koja predstavljaju vašu glavnu lovinu. Ova čudesna bića prvo su briljantna iz perspektive vizualnog dizajna. Svaki put kad bih se išao suočiti s jednim od njih sam jedva čekao vidjeti kako izgledaju. Jedno čudovište je noj pomiješan s onim raptorima iz Jurskog Parka, drugo je oklopljena kornjača koja ima nakupine mahovine po sebi, a treće je psihotični ždral koji dokazuje da su ptice uvijek bile i uvijek će biti pakosne životinje.

Sviđa mi se kako gotovo svaki od ovih monstruma ima i nekoliko boja koje definiraju njihov dizajn i karakter. Onaj neiskupljivi ždral je definiran “agresivnom” crvenom bojom, a ona oklopljena kornjača je prekrivena “močvarnim” nijansama zelene. Ono što je meni fascinantno je kako se za poboljšanje mehanika dobro koristi estetska strana ovih stvorova. Svako čudovište koristi svoja jedinstvena obilježja napada.

Na primjer, ona oklopljena kornjača u jednom se trenutku odluči skinuti s dijete i pojede hrpu močvarne zemlje. Zbog toga joj se napuše drob – što je dosta uspori, ali i ojača njene napade. S druge strane, apsolutna nemoralna ptičurina zvana ždral više će vas puta pokušati udariti kljunom. To vam može nanijeti dosta štete, ali pozitivna stvar kod ovoga je što ždralu kljun može zapeti u zemlji ako vas promaši. Svaki član ove kolekcije monstruma ima vlastita ponašanja, što znači da je svaki lov priča za sebe.

Svako čudovište koristi svoja unikatna prirodna obilježja za napasti vas.

Naravno, dosta čudovišta koje vidite u Monster Hunter Rise su se zapravo već pojavila u prošlim igrama. Novih stvorenja ima ukupno 11, što je čak i malen broj. Bilo bi lijepo da smo ih dobili nešto više, ali pomaže to što su među tim novijima neki od bolje dizajniranih čudovišta u cijelom serijalu. A s druge strane, sveukupno ih imate oko 35 za uloviti, što znači da ima dovoljno raznolikosti.

Međutim, za poraziti ove zvijeri koje su pobjegle iz zoološkog vrta morate koristiti vlastita oružja. Jedna od ključnih odluka koju morate donijeti prije nego što odete u lov je odabir vašeg glavnog oružja. Kao i u prijašnjim Monster Hunter naslovima, svaki od njih vam daje različit pristup bitkama. Čekić je suludo spor, ali nanosi masu štete – a s lukom i strijelom možete brzinski ozlijediti čudovište s daljine. Ipak, kompleksnost se ne krije samo u tome što su oružja jedinstvena.

Dosta se zabave može naći u različitim napadima koje možete izvesti s njima. Na primjer, moje omiljeno oružje je uobičajeni mač u kombinaciji sa štitom. Samo s ovim borbenim sredstvom imate mnoštvo napada koje možete napraviti s obzirom na tipku koju pritisnete. Neki napadi su brzi zamasi s kojima riskirate malo, dok su drugi defenzivni udarci štitom koji pomažu protiv većih čudovišta. Još više opcija imate kad naučite kombinacije napada koje možete izvesti.

Korisna novina u sustavu borbe je mehanika Wirebuga. Ovaj element gameplaya omogućava vašem lovcu da upotrijebi neku vrstu žice za agilne pokrete. Tu mehaniku možete koristiti za brzo izbjegavanje, skokove u zrak te specijalne napade. Wirebug je na prvi pogled jako suptilna promjena, ali je značajna jer ubrzava tok igre. I time ne mislim da ubrzava samo tijek bitki. Da, uz wirebug sada možete biti još okretniji protiv onog ždrala bez časti – ali ova mehanika čini i istraživanje još praktičnijim.

Wirebug je na prvi pogled jako suptilna promjena, ali je svejedno bitna jer ubrzava tok igre.

S nekoliko dobro tempiranih skokova možete doći do vrha ogromne planine ili do drugih područja koja vam se na prvi pogled čine nedostižna. Wirebug je još jedan način koji su developeri našli za učiniti Monster Hunter iskustvo jednostavnijim i dinamičnijim. Općenito moram pohvaliti tvorce igre što su uspjeli pojednostaviti i naizgled naporne mehanike. Na primjer, Monster Hunter Rise vam dopušta da u okolinama jašete vašeg psa ljubimca, što opet drastično ubrzava istraživanje.

Stvari koje su vam od velike koristi poput lijeka za otrov možete vrlo lako naći u okolinama. Za pronaći čudovište koje lovite morate samo pratiti mini-mapu jer same arene u kojima ih tražite nisu toliko ekspanzivne. Mislim da je sve ovo u konačnici pozitivno za Rise jer mi se čini kako je ova igra još više usmjerena casual publici nego Monster Hunter World.

Nakon svog tog hvalisanja igre, moram priznati da postoji novina koja me nije pridobila. Riječ je o Rampage modu koji vam dopušta da branite bazu od čudovišta tako što gradite različite zamke i defenzivne strukture. To je kao mješavina klasičnog lova na čudovište i tower defense igre. Po mom mišljenju, takvo što se ne uklapa u ostatak igre i doima se nedovršenim.

Nije mi se pretjerano svidio Rampage mod jer se nekako ne uklapa u ostatak igre i doima se nedovršenim.

Nema ovdje neke kompleksnosti koju već niste mogli naći u regularnim bitkama s čudovištima. Dapače, svaki put kad igram Rampage samo se želim vratiti uobičajenom lovu. Jednostavno mislim da bi bilo bolje da se developeri koncentriraju na neke druge stvari – sumnjam da je tower defense bio na vrhu liste želja kod fanova Monster Huntera.

Da zaključimo, Monster Hunter Rise je još jedna sjajna igra u ovoj franšizi. Je li većinski sjajna zato što koristi mehanike koje su se pokazale dobrima u prijašnjim inačicama? Da – definitivno. Međutim, developeri su dodali i neke suptilne promjene koje iskustvo lova na beštije čine još zabavnijim. Mehanike poput wirebuga i jahanja psa znače agilnije kretanje – bilo u borbama ili izvan njih. A kad u obzir uzmem i nova, zanimljiva čudovišta koja su prisutna, mogu slobodno reći da je MHR garantirana zabava za obožavatelje ovog serijala.