Još od vremena prvog Playstationa, Tony Hawk je bio sinonim za beskompromisnu virtualnu skejtersku zabavu. Pogotovo onima kojima se glupiranje na dasci sa četiri kotača činilo zanimljivo, no nisu bili dovoljno mazohistički nastrojeni da bi to pokušali u stvarnom životu. Kako to obično biva, nakon četiri odlična nastavka, uslijedio je niz loših. A onda je došao Skate i okrenuo cijeli žanr naglavačke. Skate 2 nastavlja evoluciju.

Naš nijemi skejterski junak proveo je pet godina u zatvoru. Za to vrijeme on je upoznao mušku ljubav pod tušem, a u San Vaneloni se dogodilo nekoliko prirodnih katastrofa, no grad je uspješno renoviran te ga sada nazivaju New San Vanelona. Iako je velik dio grada izmijenjen do neprepoznatljivosti, fanovi jedinice će svakako prepoznati neka karakteristična mjesta. Što nikako nije loša stvar, budući da je u oba nastavka level design fenomenalan. Nakon svih tih Tony Hawkowa, lijepo je napokon vidjeti skate igru u kojoj grad nije sastavljen od desetak tematski nepovezanih cjelina koje ni u jednom segmentu ne izgledaju uvjerljivo i realno. Naravno, i ovdje je grad pun rampi, bazena i skate parkova, no sve je toliko dobro utkano u sadržaj da uvelike pridonosi gameplayu, ne narušavajući istovremeno odličan dizajn.

Igra koristi isti grafički engine kao i njen prethodnik. Izgleda gotovo identično kao jedinica, ali se bolje izvodi. Konstantnih 60 sličica u sekundi odmor je za oči, pogotovo nakon prvog dijela, koji se vrtio u 30… u najboljem slučaju. Grafički ne spada u sam vrh ponude, no sve je odrađeno korektno te vjerujem da nitko neće imati nekih većih zamjerki. Jedina veća zamjerka grafičkom dijelu je hodanje, koje izgleda drveno i ukočeno, za razliku od animacija trikova, koje su najbolje koje smo ikad vidjeli u skate igri. Mnogo zamjerki nećete imati ni u vezi zvuka. Naraciju su odradili sami skejteri ( glumački potencijal većine je…. naprosto zavidan ), a soundtrack je odličan. Opet je to mišung svih mogućih žanrova i izvođača, tako da će se naći ponešto za svakoga.

Gameplay je, iako u osnovi ostao isti, doživio željeni facelift. Sve zamjerke koje su igrači imali više manje su uspješno ispravljene. Tako je uveden sasvim zadovoljavajuć broj novih poteza – handplant, lip, fingerflip, skitch i ostali napokon su našli mjesto u igri. No, osim zadataka u kojima će se to od vas tražiti, vjerojatno i nećete previše koristiti nove poteze iz arsenala. Zašto? Zato jer, koliko god su novi potezi kul i dobro implementirani, jednostavno nisu korisni kao već postojeći, što samo govori da su bičanja o malom broju trikova u jedinici bila prilično neopravdana. Ono što je korisno je hodanje. I na svu sreću, Black Boxovci nisu bili toliko retardirani da to iskoriste za uvođenje glupavih novotarija poput misija potpuno nevezanih za skejtanje, kao što je to učinio Activision sa Tony Hawk serijalom, već će vam ovdje hodanje služiti, osim očite funkcije dopiranja na inače nedostupna mjesta, i za pomicanje okolnih objekata poput klupa, stolova i rampi.

Također, moguće je bilo gdje u gradu stvoriti svoj Spot, odnosno odabrati područje koje se broji, postaviti svoj high score te uploadati na net kako bi drugi probali skinuti vaš rekord. Na papiru zvuči odlično, no u praksi se javlja nekoliko problema koji cijeloj stvari daju dojam nedovršenosti. Najveća boljka je težina tih objekata. Dovoljno su lagani da ih igrač može pomicati, no jednom kad ih pustite, oni ostaju jednako teški, što zna prouzročiti prilično glupave situacije. Recimo, ukoliko pomaknete rampu, kad odlučite isprobati koji trik na njoj, ona će se ponekad jednostavno prekrenuti. Druga boljka je igrino cjepidlačenje oko mjesta na kojem morate stajati da biste prihvatili neki predmet.

Srećom, ostatak gameplaya je odličan i adiktivan, pa ćete se nakon svakog igranja kao krek kurva vraćati po još i još. Ako niste igrali prvu igru, trebali biste znati da je gameplay frustrirajuć koliko i zabavan. Često možete čuti da su najbolje kontrole one koje se lako nauče, no kojima se teško ovlada. To ovdje nije slučaj – ovdje je čak i najlakše trikove potrebno naučiti da biste ih imali pod prstima. No upravo zato slijetanje velikog komboa pruža puno više zadovoljstva nego u bilo kojoj Tony Hawk igri. Lijevim stickom kontrolirate tijelo, desnim kontrolirate dasku, tipkama A i B se odgurujete od podloge, a shoulder tipke služe za izvođenje grabova. U početku je zbunjujuće, no kasnije je vrlo intuitivno i prirodno. Jedini problem je što je prilično teško uvijek izvesti baš onaj trik koji želite, budući da se kretnje desnog sticka za različite trikove često ne razlikuju dovoljno. No to je kompromis koji moramo prihvatiti želimo li analogne kontrole. A želimo, jerbo pružaju puno bolji osjećaj imerzivnosti.

Karijera se i ovoga puta vrti oko dva velika časopisa – Thrasher i Skateboard Mag. Cilj vam je, naravno, dospjeti na naslovnicu oba časopisa. Dakako da ćete to postići obavljanjem raznih zadataka za druge skatere, fotografe, spašavanjem svijeta i svega ostalog što ste već navikli raditi. Foto sessioni, utrke, natjecanja i razni drugi zadaci variraju od smiješno laganih do nehumano teških, tako da će se i najiskusniji oko nekih izazova morati dobrano potruditi. Ovaj put je zadataka u svakom trenutku puno više, što pridonosi nelinearnosti igre. Također, kao novost je uvedena teleportacija do zadataka. Više ne morate skejtati od lokacije do lokacije da biste došli do skejtera/ Simone Gotovac/fotografa/propalice koji će vam dati zadatak. Ideja nije loša, no bojim se da će većina igrača samo skakati sa zadatka na zadatak, što bi bila velika šteta, jer tek neobaveznim skejtanjem po gradu možete otkriti neka najbolja mjesta. Padovi, koji su prošli put izgledali dosta loše, su nešto poboljšani, no i dalje izgledaju prilično neuvjerljivo.

Fizikalni engine odlično odrađuje svoj posao i svi udovi i zglobovi na tijelu gibaju se točno kako bi trebali… da je skejter mrtav. No budući da nije, sasvim bi se sigurno opirao slamanju svake kosti u tijelu. Kad smo već kod slamanja kostiju, čak i ono ovdje donosi određene bodove i novac. Naime, vaši najgori padovi se zapisuju u posebnu statistiku kojom se možete pohvaliti online, a što više kosti polomite pri padu, više novaca dobijete. Blesavo, a i ne uklapa se baš u imidž „simulacije“ skejta, no nije obavezno, pa nećemo dizati preveliku buku oko toga.

No igru ću ipak malo pljusnuti zbog nepotrebnih čuvara. Naime, tijekom renoviranja San Vanelone, velika tvrtka Mongo Corp. je uložila veliku količinu novca da bi otjerala skejtere iz grada. Tako su postavljeni metalni obruči po rukohvatima i spomenicima kako se po njima ne bi moglo grindati, a i osiguranje u gradu je puno gušće ovoga puta. Naravno, vi možete pozvati frenda koji će vam za određenu svotu osloboditi rampe, rukohvate i ostalo (jedan po jedan). Ideja sama po sebi nije loša, jer daljnjim igranjem praktički otvarate nove mogućnosti, no problem je u tome što će zaštitari nakon nekog vremena vratiti te iste blokade. To mi se ne sviđa, budući da vas igra tako praktički kažnjava nizašto.

Skate 2 je igra koja nije donijela previše novosti u žanr, no budući da je jedinica bila igra s malim brojem mana (a i njih je znala sakriti dobrim dizajnom), nikakve ključne izmjene nisu bile ni potrebne. Dobili smo prilično ušminkanu jedinicu sa novim gradom, trikovima i zadacima. I kad je igra ovako dobra, ne bunimo se. Ako imate živaca za svladavanje zahtjevnih kontrola, u Skateu 2 vas čeka mnogo zabave. Igrajte dok još možete, EA Black Box se raspao. Tko zna kako će izgledati sljedeći nastavci serijala…