HCL.HR

Recenzija

Super Mario 64 [N64]

Matej Majcenović

Godine 1985. gaming industrija zapala je u veliku krizu. Igre su se slabo prodavale, svi gameri bojali su da se ne dogodi ono najgore. No, život katkad zna biti kao bajka. Najgore noćne more svih tadašnjih gamera nisu se obistinile. Na scenu je stupio Mario i učinio nešto što niti jedna igra nikad nije i neće. Uzdigao je gaming iz pepela. Super Mario Bros. postala je igra koju su obožavali apsolutno svi: Mame, tate, stričevi, strine, tetke, djeca… Prodana u nevjerojatnih i još dan danas nedostižnih 40 milijuna primjeraka, Super Mario je postao junak kojeg je teško zaboraviti. Postao je maskota svih konzola, najpopularniji lik iz videoigre ikada. Pet godina kasnije Mario Bros. serijal dobiva svoj treći nastavak za kojeg mnogi tvrde kako je najbolji platformer ikad napravljen. No vratimo se u budućnost, 5 godina kasnije, vratimo se snovima o tri dimenzije. Da, pogađate, Super Mario 64 bio je prva trodimenzionalna igra u Mario Serijalu. Igra koja je pokrenula gaming revoluciju i onaj gamer koji to ne zna cijeniti ne zaslužuje se zvati gamerom.

Recenzenti su u to doba vjerojatno bili toliko opčinjeni tom revolucionarnom promjenom toliko da su pri ocjenjivanju veću pažnju davali grafici nego nečemu što je još tada bio puno bolji dio – samoj izvedbi. Mario 64 je bila igra koja je postavila standarde 3d igranja. I moramo priznati učinila je to vraški dobro. Bila je to igra uz koju sam proveo većinu djetinjstva, igra koja me od svih igara uspjela najdulje zadržati za ekranom. Igra čije ste sve tajne mogli otkriti tek nakon nekoliko mjeseci igranja, jer iako nije bila teška kao 2d prethodnici, u njoj ste uvelike morali upotrijebiti mozak.Veliko je pitanje ( na koje vam ja nažalost ne mogu dati odgovor ) koliko bi se mlađih gamera ova igra svidjela danas. Iako nemam odgovora slobodan sam da izrazim vlastito mišljenje. Današnji gameri vole sve igre preći što brže, a upravo radi toga jedna od čari igre Mario 64 igre bila bi sasvim izgubljena. Uvijek kad bi upalili igru imali bi onaj osjećaj da morate skupiti sve, da vam ništa ne smije ostati neosvojeno. Može li se takvo što izgubiti kroz vrijeme? Zaigrajte, sve je na vama.

Mario 64 je igra čiji uvod pamtim i dan danas, bez obzira na činjenicu da sam ga vidio samo jednom, i to prije dugih 10 godina. Mario, Please come to the castle, i’ve baked a cake for you. Peach. I tako Mario u nadi da će konačno nešto poševit odluči se zaputiti prema ogromnom dvorcu u kojem stanuje princeza Mushroom kraljevstva – Peach. Vani ga čeka Lakitu ( sjećate se kornjače na oblaku ) koja u ovoj igri umjesto da baca bodljikave kornjače na vas, uzima u ruke kameru i pokušava zabilježiti sve vaše avanture. Kamera u ovoj igri odlično je riješena, jer nam je u svakom trenutku omogućeno da kameru mičemo ljevo, desno, dalje, bliže ( sa C-tipkama ). Ukoliko vam se u bilo kojem slučaju dogodi da ne vidite ispred sebe, C tipke su tu kao naručene. Mario lagano i oprezno ulazi u dvorac gdje ga čeka Toad ( odmilja Gljivić ). Tzv. Gljivić mu objašnjava kako je zli Bowser oteo princezu i ne namjerava je vratiti sve dok se Mario ne usudi skupiti onoliki broj zvijezda koji Bowser traži da bi imao čast i privilegiju još se jednom boriti prsa o prsa sa vječnim neprijateljom. I tako počinje jedna od najljepših avantura u životu talijanskog vodoinstalatera.

Kako su se promijenile dimenzije, promijenio se i sam način igranja. Nema više onog sistema: prijeđi od početka do kraja u što manje vremena bez da izgubiš život. Ovog nam je puta Nintendo na raspolaganje stavio 15 potpuno različitih levela, i 120 ukupno osvojivih zvijezda. Svaki puta prije ulaska na određeni level Mario će dobiti kratke upute o tome što mu je činiti da bi uspješno dobio zvijezdu. Svaki level nudi nam drukčije zadatke, i u svakom će maksimum biti osvojivo sedam zvijezda. � est ćete moći prikupiti obavljanjem zadataka, dok će te za onu sedmu morati počistiti sve kovanice razbacane uzduž i popreko dotičnog levela. Osim tih zvijezda, moram napomenuti da i sam dvorac krije mnoge tajne, nemojte reći da vam nisam rekao. Nakon što Mario prikupi određeni broj zvijezda koji mu je potreban da bi se borio sa Bowserom, sljedi borba… Nakon što ga isprašite otvara vam se novo područje dvorca sa novim tajnama i levelima. I tako sve dok ne sakupite ( ako me pamćenje dobro služi ) nešto više od 70-ak zvijezdi koliko je potrebno za završni obračun.

Da bi prosječan igrač sakupio tih ”nužnih” 70-ak zvijezda za završetak igre potrebno je nekih 15-20 sati igranja, no pravi je izazov sakupiti sve zvijezde rasprostranjene kako po dvorcu, tako i po kraljevstvu gljiva. Njihovim sakupljanjem otvorit će te jedan od najpoznatijih Easter Eggova u igrama, ako neznate koji je sramite se, spojlati ne želim. Ovo je definitivno jedna od onih igara koja uz vrhunsku igrivost ima i ono nešto. Iako će mnogi ovu igru kao i mnoge druge Mario igre proglasiti igrom za djecu, ova igra to definitivno nije. Jer, vjerujte svako tko je odigrao bar jedan nastavak ovog izvanrednog platformera nikad to neće reći, jer zna koliko je truda uloženo u ovu igru, s koliko je ljubavi rađena. Zna da mu je to bila jedna od prvih igara, igra koja ga je ubacila u svijet gaminga u kojem i dan danas živi. Ovo su jednostavno igre koje moramo poštovati, igre bez kojih gaming ne bi bio ono što je danas. Mario spada među njih, a tu su činjenicu mnogi zaboravili. Mario 64 je korak do savršenstva. Vrijeme je za ponavljanje gradiva.

Prije nešto više od 10 godina 3D igre bile su san koji bi se svakog trena trebao pretvoriti u stvarnost. Svi su čekali igru koja će prva prezentirati ovaj revolucionarni i po svemu sudeći za gaming industriju ključni pomak.

0 Naša ocjena

Komentari (1)

  • bossanoga

    09.03.2010 - 23:56

    Super recenzija, ja sam više obožavatelj tih starijih igara poput Super Maria i Legend of Zelda… 🙂

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?