Super Mario Bros. Wonder je 2023. godine bio upravo onaj šamar koji je 2D Mario trebao. Nakon godina igranja na sigurno s New Super Mario Bros. formulom koja je iz nastavka u nastavak sve više mirisala na copy-paste, Wonder je donio svježinu kakvu serijal nije vidio od vremena Super Mario Worlda. Nepredvidivost maštovitih Wonder evenata u kombinaciji s bedževima, uz fantastičan dizajn levela i prezentaciju iz Marija su tako izvukli više šarma nego ikad prije. Naš Zoran je u svojoj recenziji igri dao potpuno zasluženih 92 i za sve informacije o osnovnoj igri, bacite oko na njegovu recenziju.

Čemu onda još jedna recenzija? E ovdje pričamo samo o Switch 2 verziji te igre i Bellabel Park proširenjima koja su u nju upakirana. Wonder je svojedobno imao jednu zamjerku koja se provlačila kroz brojne kritike: boss borbe bile su ispod razine ostatka igre, a sadržajno je ostavljao dojam da bi mu još dva-tri svijeta dobro došla. Switch 2 Edition s dodatkom Meetup in Bellabel Park pokušava odgovoriti na obje te kritike. I u tome djelomično uspijeva.

KOOPALING KAOS

Najsvjetlija točka novog sadržaja su, bez premišljanja, Koopaling boss borbe. Bowserova poznata ekipa razbacana je po postojećim levelima i dolazi pojačana Wonder moćima. Svaki od njih donosi transformaciju koja je kreativnija od bilo čega što je osnovna igra ponudila u tom segmentu. Od cirkusnog majmuna koji vas zasipa bombama, preko gusarima inspiriranog broda koji na vas baca kosture riba pa sve do protivnika koji leti na oblaku i na vas baca munje i druge vremenske neprilike. Bez pretjerivanja, ovo su najmaštovitije boss borbe u bilo kojoj 2D Mario igri, naročito jer ovog puta nije dovoljno da im nekoliko puta skočite na glavu kako bi ih porazili. Naravno, i dalje je ovo Mario igra pa ako ste stara gaming ili Mario iskusnjara, ne očekujte tu neku veliku razinu izazova.

Koopaling boss borbe su daleko najbolji single-player sadržaj u cijelom paketu.

Za dodatni izazov tu je i Toad Brigade Training Camp s preko 70 kratkih izazova koji variraju od vremenski ograničenih utrka do dionica gdje morate proći level bez dodirivanja ijednog neprijatelja, ponekad s unaprijed zadanim bedžem koji dodatno komplicira stvari. Početni izazovi možda jesu trivijalni, ali zadnja trećina nudi težinu kakvu osnovna igra nikad nije dosegnula. Za počistiti sve trebat će vam nekoliko sati što je ok za ovakvo proširenje, ali vas svakako ostavi gladnim za još.

Šteta je što smo dobili samo jedan novi power-up, no Super Flower Pot pošteno odrađuje svoj posao. Omogućuje vam lebdeći skok u stilu Yoshija i okomito gađanje cvjetovima, što uz presimpatične animacije likova  donosi prijeko potrebno osvježenje i ogromnu prednost protiv letećih meta. Dodani su i bedževi koji kombiniraju efekte dva postojeća bedža u jedan i iako zvuče kao značajna nadogradnja sustava, u praksi postoji premalo izazovnih misija gdje bi ih efektivno iskoristili.

Rosalina i Luma stižu kao novi igrivi likovi i nisu tu samo radi šminke. Drugi igrač može preuzeti kontrolu nad Lumom kako bi lebdio po ekranu, skupljao novčiće i ometao neprijatelje, a da je pritom potpuno neranjiv. Iznimno fora dodatak za roditelje s mališanima koji traže zabavu bez frustracija.

ZABAVA ZA DRUŠTVO, MANJE ZA SAMCE

Srce novog sadržaja je Bellabel Park, nova zona posvećena gotovo isključivo multiplayeru. I tu je potrebno biti iskren: ako nemate s kim igrati, dobar dio ovog proširenja vam je praktički nedostupan.

Lokalne kooperativne minigre su daleko najjači dio ponude. Fly Free, Captain Toad, primjerice je igra gdje jedan igrač kontrolira skakanje, a drugi kretanje što i najjednostavnije levele pretvara u frenetičnu vježbu komunikacije. Donut Block Maker jednom igraču daje ulogu crtanja platformi dok ostali pokušavaju preživjeti. Ima toga još i te kooperativne igre su zaista pametno dizajnirane – često stvari budu kaotične, smiješne i iznenađujuće taktične.

Ako nemate s kim igrati, dobar dio Bellabel Parka vam je praktički nedostupan.

Kompetitivne minigre, nažalost, ne dijele tu razinu inspiracije. Većinom se radi o utrkama na raznim vozilima, pucanje po protivnicima ili skupljanje nečega u varijacijama koje brzo dosade. Jedino što mi je držalo pažnju duže od par rundi bio je Phanto Tag – igra skrivača gdje se prerušavate u objekte iz levela. Nešto kao Mario verzija Prop Hunta. Online multiplayer je ograničen na te kompetitivne formate i nakon kratkog vremena postaje repetitivan. Tu jednostavno nema dubine ni raznolikosti koja bi vas držala iz večeri u večer.

Sam Bellabel Park ima i hub za dekoriranje cvijećem koje otključavate igranjem, plus Poplin bend kojem postupno dodajete instrumente. Simpatično, ali sadržajno površno – teško da je to nešto zbog čega ćete se vraćati igri.

Vizualno, Switch 2 Edition donosi primjetnu nadogradnju ionako lijepe igre.

Vizualno, Switch 2 Edition donosi primjetnu nadogradnju – poglavito zbog izvođenja igre u 4K u docked modu. Boje tu još više dolaze do izražaja, modeli likova su oštriji, a stabilnost od 60 fpsa je besprijekorna čak i u trenucima koji su na originalu znali štucati. Nije to razlika zbog koje ćete pasti sa stolice, ali kad stavite obje verzije jednu pored druge, primijeti se.

Pohvale zaslužuju i poboljšanja za lokalni multiplayer u osnovnoj igri: mogućnost udaljavanja kamere za širi pregled, opcija da kamera uvijek prati prvog igrača i automatsko teleportiranje igrača koji zaostanu umjesto pretvaranja u duhove. Sitnice na papiru, ali u praksi čine ogromnu razliku, pogotovo ako igrate s mlađom djecom ili manje iskusnim igračima.

WONDERFULLY KRATKO

Switch 2 verzija SMB Wondera pokušava biti odgovor na dvije najveće zamjerke originala i u jednoj potpuno uspijeva – Koopaling boss protivnici su kreativni upravo onakvi kakve je Wonder od početka trebao imati, a Training Camp izazovi su solidan bonus za one koji žele pravi test vještine.

Ostatak paketa gotovo u cijelosti ovisi o tome imate li s kim igrati. Ako imate – kooperativne minigre su pametno dizajnirane i fora spin na postojeće Wonder mehanike. Ako nemate, treba biti svjestan da plaćate dvadeset eura za sedam boss borbi, nešto izazova i vizualnu nadogradnju ionako lijepe igre. I tu dolazimo do ključnog pitanja: je li to dovoljno?

Za nove igrače koji Wonder nikad nisu iskusili, puni paket od osamdeset eura je bez razmišljanja preporuka jer dobivate jednog od najboljih 2D platformera posljednjih godina u svojoj definitivnoj verziji. Ako pripadate tom dijelu publike – za vas je ona ocjena koju smo imali u recenziji Switch 1 verzije.

Ocjena koju vidite ovdje je naša procijenjena vrijednost isključivo za nadogradnju već odlične igre. Za vlasnike originala koji uglavnom igraju solo, 20 eura za ovu nadogradnju je teže opravdati. Novog single-player sadržaja jednostavno nema dovoljno da opravda cijenu bez multiplayer komponente, koliko god taj sadržaj bio kvalitetan.