HCL.HR

Recenzija

Enslaved: Odyssey to the West [X360, PS3]

Juraj Bevandić

O igri koju danas recenziramo u samom procesu izrade nismo čuli mnogo toga. Pažnju nam je počela privlačiti prije svega nekoliko mjeseci kada je razvojni tim Ninja Theory (priznajte, ne znate tko su ti ljudi) počeo izbacivati intrigirajuće materijale u vidu screenshota, trailera, a konačno i demo verzije. Ninja Theory inače je osnovan 2004. godine, a Enslaved: Odyssey to the West je njihova treća igra. Pamtimo ih ponajprije po solidnoj PS3 ekskluzivi Heavenly Sword, a obzirom da se spomenuti nije baš tko zna kako proslavio, da smo prije nekoliko godina doznali da nas žele iznenaditi vrhunskim naslovom, ne bismo bili previše optimistični oko samog projekta. Što nam je promijenilo mišljenje?

Cijelu igru prelazimo u ulozi majmunolikog čovjeka, koji iz nekog razloga nije zaslužio dobiti pravo ime. Ljudi ga stoga jednostavno zovu Monkey. I ne, to nije majmun s našeg foruma. Enivej, igra nas ne pušta same u post-apokaliptičkom New Yorku već je uz nas i ”prijateljica” Trip. Primijetili ste da je riječ prijateljica pisana pod navodnicima? Eh to je iz razloga što vas, dok u početku igre bježite s robovlasničkog svemirskog borda, Trip ustvari koristi za vlastiti interes, što je vidljivo kada s broda na kraju i pobjegnete. Naime, domišljata djevojka našem Majmunu na glavu stavlja uređaj koji ga tjera da sluša njezine naredbe.


A prva i primarna je da se kroz post-apokaliptični svijet probiju do njezina sela. Majmun u nedostatku opcija prihvaća zadatak, te tako kreće napeta avantura u kojoj tih dvoje likova paze jedno na drugo. Jer ako Trip ostane bez pulsa, uređaj ubije Majmuna. Ili u suprotnom, ako Trip ostane bez Majmuna, vjerojatnost je da neće preživjeti sama, što je vrlo jednostavna koncepcija koja fino objašnjava zašto su likovi prisiljeni pomagati jedan drugome. A što dublje ulazite u igru, likovi sve više dobivaju povjerenje jedan u drugoga te razvijaju uistinu čaroban odnos koji u igrama već dugo nismo vidjeli.


Koga god pitate kakva je igra, zasigurno će vam prvo spomenuti grafiku. Prezentacija nas je iznenadila time što smo očekivali nešto tamno i turobno pošto je igra smještena u vrijeme poslije apokalipse. Međutim, dobili smo prekrasnu igru. Naravno, nađe se tu pokoja mutna tekstura, ali ljepota ove igre je u šarolikoj paleti boja. Igra je nevjerojatno šarena, ali ne u negativnom smislu i ne poput nekakve dječje kvazi-avanturice. Sve zgrade obrasle su zelenilom, s prozora vise crvene zastave, okolo vas cvjeta cvijeće, a ispod grada se nalazi predivno plavo more. Drugim riječima, sve su boje tako usklađene da jedno vrijeme nećete moći vjerovati koliko to lijepo izgleda.

Igra je nevjerojatno šarena, ali ne u negativnom smislu i ne poput nekakve dječje kvazi-avanturice.

Ono što nas je zadivilo još više jesu animacije likova. Izrazi lica te sinkronizacija usana su izvedeni perfektno, čak do te mjere da kad isključite zvuk i titlove možete s lica pročitati što likovi govore te kako osjećaju. Zvučna podloga nije nešto vrijedno pamćenja, ali su glasovi likova pristojno izvedeni.

A što je s najvažnijim elementom igre – samim gameplayem? Igra se izvodi u trećem licu, a kad bismo je uspoređivali s dosad viđenim, opisali bi ju kao mješavinu God of Wara, Uncharteda te predzadnjeg perzijskog princa. Kontrole su prilično jednostavne, što je možda i mali minus jer postoje samo dva tipa napada koji možete vezati u razne kombinacije. Borbu zato nećete pamtiti po nekakvom svježem ili originalnom mehanizmu. Srećom, jedan drugi segment izveden je mnogo bolje.


Kao što možete pretpostaviti, Trip je integrirana u igru kako bismo mogli surađivati s njom. Najčešća suradnja jest dizanje metalnih predmeta koji nam blokiraju put kako bi Trip prošla dalje ili pak podizanje naše prijateljice u zrak kako bi dosegla inače nedostižna područja. Zauzvrat, ona nama pomaže svojim leptirom koji nam otkriva lokacije mina, te može stvoriti digitalnu maglicu kako bi omela protivnike i odvukla pažnju ili paljbu protivnika s vas. Taj uzajamni odnos radi prilično dobro i svakako je jedna od svjetlijih strana igre.


Vaši neprijatelji su roboti koji uglavnom služe za obranu grada, a vi ih svojom prisutnošću budite. Borba inače nije nužna u svim situacijama jer Monkey iz svoga štapa može ispucati neku vrstu omamljivača te tako mirnim putem rješavati protivnike. Dakako, borbu ne možete izbjeći jedino u sukobima s boss neprijateljima. Ono što nas tu smeta jest to da su bossovi uglavnom slični, te se rješavaju sitnijim varijacijama jednog pristupa, što rezultira nepoželjnom repetitivnošću nekih dijelova igre.


Kakva bi to bila mješavina gore navedenih igara bez penjanja po zidovima i skakutanja po raznim platformama? Pa, retoričko pitanje. Iako su Majmunove mogućnosti sjajne, samo snalaženje po okolišu baš i nije. Naime skokovi i penjanja su prilično kruta i skriptirana pa baš i nemate osjećaj slobode i glatkog izvođenja. A nema tu niti nekakve opasnosti pošto Majmun praktički ne može pasti pri tim skokovima. Skok u prazno je nemoguć, a pokušaj trčanja preko ruba u provaliju biti će zaustavljen majmunovim opreznim cimanjem ili rjeđe trčanjem u mjestu. Naposljetku valja spomenuti još i upgrade sustav – kako bi nadogradili sebe i svoju opremu, skupljate energetska jajašca koja Trip koristi kao resurs za nadogradnju.

Da zaključimo, Enslaved: Odyssey to the West je simpatičan akcijski platformer prekrasne grafike i dojmljive karakterizacije dvaju glavnih likova. Nekolicina mana još uvijek ga koči pa igru ne možemo preporučiti svakome. Fanovi žanra vjerojatno će mu progledati kroz prste i zažmiriti na sitnije zamjerke kao što su povremena recikliranja i ograničenja. Ostali to možda neće moći, ali sveukupno iskustvo igranje je pozitivno, a nikad se ne zna – možda vas baš Enslaved uvuče u žanr platformera. Stoga vam toplo preporučujemo da probate barem demo ove igre kako biste i sami mogli prosuditi isplati li se potrošiti vrijeme i novac na naslov koji je vizualno upečatljiv, ali inače manjkav na polju inovacija.

Ukoliko ste već probali demo verziju i bez našeg savjeta, ili možda pak već odigrali cijelu igru, svoje dojmove podijelite s nama kroz ocjenu i komentar(e).

Razvojni studio Ninja Theory u manje od godinu dana najavio je i dovršio svoju novu igru – Enslaved: Odyssey to the West. Kakve smo dojmove izvukli iz druženja s njom, pročitajte u ovoj recenziji.

78 Naša ocjena
  • vizualna prezentacija
  • karakterizacija likova i suradnja istih
  • na trenutke repetitivan
  • linearan i skriptiran gameplay

Juraj Bevandić

Strastveni gamer od malih nogu, u HCL-u je ispunio dječački san pisanja gaming časopisa. Najviše voli rastavljati igre, analizirati mehanike i širiti dobru riječ o mediju videoigara. Povukao se iz aktivnog gaminga kako bi gonio znanstvenu karijeru, ali ćete ga još uvijek uhvatiti pred raznim ekranima.

Komentari (5)

  • ?o?o_Mo?o

    16.10.2010 - 12:45

    premala ocjena. ja bi dao više.

  • wyzard

    16.10.2010 - 14:16

    srećom pa imamo ocjene korisnika 😉

  • Sam Fisher

    21.10.2010 - 10:18

    baš sam ju sinoć dovršio….i igra mi je odlična! nije sad da nikad bolju nisam igrao, ali isplati se odigrat 😉 …ocjena 90
    btw sve pohvale recenzistu!

  • Freddy

    17.01.2011 - 22:46

    hvala na pohvalama, dakako da se isplati odigrati igru 😉

  • The Last of Us

    17.12.2011 - 20:28

    ocjena 85, igra od koje nisam puno očekivao al ugodno iznenađenje

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?