HCL.HR

Recenzija

Metal Gear Rising: Revengeance

Christian Obadić

Koje su vam prve asocijacije kad netko spomene Metal Gear franšizu? Vjerojatno šuljanje, Solid Snake i kartonske kutije. Metal Gear Rising: Revengeance sadrži dvije od spomenutih stvari (hint – nije Snake), no one definitivno nisu jača strana ovog Metal Geara. Za ovu igru kažu da je spin-off za koji se smatra da pripada istom univerzumu kao i Metal Gear Solid igre, ali u isto vrijeme nije dio samog MGS serijala. Dovoljno je reći da je developer igre Platinum Games, poznat po brzim i uzbudljivim akcijskim naslovima poput Bayonette i Vanquisha, i odmah je jasno kakvu igru ovdje možete očekivati. Ukratko, u Revengeanceu nema pretjerane potrebe za skrivanjem jer je mač glavnog junaka Raidena dovoljno oštar da sasiječe bilo što i bilo koga na najsitnije komadiće.

Gotovo godinu dana nakon izlaska u verzijama za PS3 i X360, Metal Gear Rising: Revengeance izašao je u PC izdanju za 20 eura sa svim DLC sadržajima koji su u međuvremenu izašli. Brže bolje smo nabavili tu verziju, zaigrali ju i snimili odmah i jedan gameplay komentar da vam pokažemo kako stvar izgleda. Prije čitanja ostatka recenzije pogledajte video i imajte na umu da je objavljen godinu dana nakon izlaska igre za konzole.

Nakon vrlo kratkog i šturog tutorijala te uvodne scene, Revengeance vas odmah baca u središte akcije. Glavni junak Raiden zaposlen je u tvrtci Maverick kao tjelesni čuvar premijera neimenovane afričke države koji odmah u početku igre biva otet našem junaku ravno ispred nosa. Na Raidenu je naravno da ga pokuša spasiti no vrlo brzo premijer dobije mač između rebara, a naš junak jedva preživi pokušaj da osveti njegovu smrt. To je naravno samo početak priče pune terorističkih i futurističkih tema, a iako nećemo ulaziti u detalje zbog eventualnih spoilera, reći ćemo da je priča u globalu poprilično nebitna, a velika većina likova (čast nekim iznimkama) potpuno stereotipna i generalno nezanimljiva.

Na tu kritiku nadovezuje se i kratkotrajnost igre – od početka do kraja trebat će vam oko sedam sati i to pod pretpostavkom da vam je stalo do priče te da zbog toga ne preskačete niti jedan dijalog. No ako ste samo željni dobre akcije i odlučite preskočiti svaku cutscenu, Revengeance bi vam mogao trajati i kraće od toga. Naravno, biti će to nekoliko sati ispunjenih dobrom akcijom i uistinu spektakularnim boss fightovima, ali svejedno je to vrlo kratko.


Kad smo već kod borbi s bossovima, najlakše ih je opisati jednom riječju – epsko. Svaka borba ima svoju glazbenu temu koja se razvija dok okršaj polako eskalira. Neopisivo je dobar osjećaj korak po korak uništavati golemog Metal Geara veličine omanje stambene zgrade. Prvo mu malo rascjepkate oklop, onda mu odrubite ruku, nakon toga parirate gigantski mač deset puta veći od vašega, da bi ga trenutak kasnije za isti taj mač i uhvatili te nadljudskom snagom odbacili na drugi kraj grada. Nakon toga slijedi elegantno i fluidno skakanje po projektilima koje Metal Gear ispaljuje na vas, trčanje po zidu urušavajućeg tornja i kao finalni krešendo rezanje tog golemog mehaničkog stvora popola. Sve to samo u uvodnoj, nultoj sekvenci.

Nakon toga slijedi elegantno i fluidno skakanje po projektilima koje Metal Gear ispaljuje na vas…

Kada kažemo da neprijatelje možete sasjeći na sićušne komadiće to uistinu i mislimo. Ono po čemu se Metal Gear Rising posebno ističe je takozvani Blade Mode – nakon što dovoljno izmlatite protivnika možete usporiti vrijeme i točno odabrati linije kojima Raiden poteže mač, a svaki zamah reže vašu žrtvu točno kako bi to očekivali. Ova tehnika je ključna za boss fightove budući da neki imaju štitove i oklope koje možete maknuti samo pomoću vještog rezuckanja točno po slabim točkama, a u okršajima s običnim kiborzima i mechovima možete ju koristiti da neprijateljima kirurškom preciznošću izvadite kralježnice i tako vratite energiju, odnosno izlječite se. To se zove Zandatsu i bome će vam trebati, budući da je kasnije u igri jedno neuspješno pariranje ponekad dovoljno da vas se onesposobi na nekoliko sekundi, a ako ste okruženi neprijateljima to je i više nego dovoljno da izgubite više od pola zdravlja.

Tu dolazi na vidjelo još jedna od negativnih strana igre, a to je činjenica da je za brži oporavak od onesposobljavanja potrebno manijakalno drmati analog kontrolera. Naravno, ako vam ide pariranje to neće biti toliki problem, ali tutorijal je toliko štur i kratak da pariranju uopće ne pridodaje nikakvu važnost – naprotiv, jednostavno ga na kratko spomene i to je to. To je golemi propust, tim više što je igru nemoguće završiti bez da usavršite tu tehniku – jedan od završnih boss fightova će se pobrinuti za to.


Alternativa pariranju baš i nema – jedini drugi način obrane je dodge, odnosno izmicanje, ali tu sposobnost morate otključati u in-game shopu i iskreno praktički je beskoristna ako se pored vas nalazi više od jednog neprijatelja. Kad smo već kod beskorisnih mehanika, potrebno je spomenuti sekundarna oružja. Uz svoju vjernu oštricu Raiden također može koristiti bacače raketa, granate i tome slično. Ne samo da je sve to neusporedivo slabije od mača, nego se Raiden nakon svake bačene granate odbija pokrenuti dok ista ne eksplodira, tako da svako korištenje sekundarnih oružja znači i par sekundi bez ikakve obrane. Osim sekundarnog oružja tu je primjerice i neizostavna kartonska kutija koja omogućava šuljanje, odnosno skrivanje, ali je puno jednostavnije i zabavnije u potpunosti zanemariti taj sporiji i oprezniji aspekt igre i jednostavno narezati svakoga tko se Raidenu nađe na putu.

Varijacija neprijatelja je poprilično zadovoljavajuća s obzirom na trajanje igre. Raznorazni mechovi i kiborzi svi imaju jedinstven izgled i napade. Zanimljivo je da ih Blade Modeom možete djelomično onesposobiti – ako kiborgu odsiječete ruku koja drži mač, on taj mač više neće moći koristiti. Naravno, ako imate priliku odsjeći mu ruku vrlo je vjerojatno da imate i priliku dokrajčiti ga, tako da ovo ne dolazi često do izražaja, ali je svejedno jedan zanimljiv detalj.

No koliko god protivnici bili jaki i brzi, poprilično je očito da vrlo često imaju šuplju glavu. Tako će primjerice helikopteri letjeti metar iznad poda, taman na dohvat ruke – iako bi te svoje rakete bez problema mogli pucati i sa malo sigurnije udaljenosti. Ako skočite na povišenu platformu neprijatelji imaju tendenciju da potpuno zaborave na Raidena, čak i ako bez problema mogu skočiti do njega. Nažalost, lock-on sustav i kamera pate od slično nelogičnih problema. Lock-on će svako malo dići ruke od svega i jednostavno otkazati poslušnost, dok se kamera voli zabuljiti u zid baš u žaru borbe. To pogotovo zna biti problem kod pariranja, pošto je jedini način za dobar tajming obraćanje pozornosti na protivničke vizualne signale prije svakog napada.


Grafički, igra izgleda vrlo lijepo iako su ponekad hodnici i prostorije prazni i jednolični. Očito je da zbog starog hardvera konzola i težnje developera za visokim framerateom (igra teži održati 60 sličica u sekundi), neki aspekti grafike moraju ispaštati. No ta praznina levela je gotovo neprimjetna dok se u žaru borbe obasjava čelik i frcaju iskre. Kvaliteta animacija je jednostavno sjajna – svi Raidenovi pokreti izgledaju nevjerojatno prirodno usprkos činjenici da nosi visoke pete koje su sigurno vrlo nepraktične; svaka žena bi bila ljubomorna na njegovu eleganciju.

Što se tiče kvalitete zvuka, osim već spomenutih tema koje se postepeno razvijaju tijekom boss fightova, valja spomenuti i glasovnu glumu. Tu je igra opako podbacila, kako po pitanju glasa nekih sporednijih likova, tako i u vidu Raidenovog glasa koji je iz sekvence u sekvencu sve gori i gori, sve dok na kraju ne postigne kvalitetu njemačke sinkronizacije turskih sapunica.

Iako je Revengeance izuzetno zabavna igra, njeni golemi problemi su nezanimljiva priča, kratkoća i manjak dobrog razloga za ponovno igranje. Teško je oteti se dojmu da je sve to moglo biti mnogo bolje. Neke akcijske cutscene mogle su biti dio gameplaya, a na priči i likovima trebalo se još poraditi. Uz takve preinake i neka poboljšanja Metal Gear Rising: Revengeance mogao je biti jedan od najvećih hitova ove godine, ali na kraju će ovo biti samo još jedan zaboravljiv naslov u godini koja je već donijela i obećava neke bolje razrađene igre.

Metal Gear Rising: Revengeance nikako nije vaša tipična Metal Gear igra, ali je definitivno jedina u kojoj neprijatelje možete u slow-motionu razrezati na komadiće.

76 Naša ocjena
  • epske borbe s bossovima
  • vrlo zadovoljavajuća borba
  • kratkoća
  • nepamtljiva priča
  • nerazrađeni likovi

Komentari (12)

  • Ja Sam

    25.03.2013 - 17:04

    Žanr: Simulator rezuckanja na
    komadiće :DD

  • kiki330

    25.03.2013 - 17:50

    Potpuno se slažem u vezi pariranja, dugo mi je trebalo da ga usavršim i mislim da su to mogli puno bolje izvesti. jednostavno mi je glupo da za pariranje treba pritisnuti napad i smjer iz kojega protivnički napad dolazi. upravo zbog toga se često zna desiti (barem meni) da raiden izvede napad umjesto da parira. naravno da kod jačih neprijatelja napad ne znači ništa ako su oni već započeli svoj. što se tiče drmusanja kontrolera (lijevog analognog sticka), previše me puta koštalo energije, nekad nema vremena da se raiden oporavi zbog čega sam često ostavio da ga udare ili sruše na pod. no, jednom kada se savlada tehnika, igra (borba) postaje zabavna. zato sam je prošao dvaput i dajem ocjenu 80. a boss fight protiv jetstream Sama mi je jedna od najboljih borbi ikada. 🙂 ko je igrao znat će

  • brunojekralj

    25.03.2013 - 18:13

    STETA STO NEMA ZA pc

    • Adam Jensen

      @brunojekralj, 28.03.2013 - 09:13

      nije isključeno da će izaći za PC nekad

  • Kralj bizmisa

    25.03.2013 - 18:29

    mnogi su pohvalili igru i dali joj dosta veliku ocjenu za razliku od vas…

    • Me666

      @Kralj bizmisa, 25.03.2013 - 19:00

      mnogi su popljuvali igru i dali joj dosta nisu ocjenu za razliku od nas… ikad čuo za različitost mišljenja?

    • mokrEE

      @Kralj bizmisa, 25.03.2013 - 19:02

      da i?

    • Kralj bizmisa

      @Kralj bizmisa, 25.03.2013 - 19:06

      npr.gamereport je dao -5 ja mislim

    • Me666

      @Kralj bizmisa, 25.03.2013 - 19:06

      Blago nama na gamereportu 😉

    • Kralj bizmisa

      @Kralj bizmisa, 25.03.2013 - 22:23

      gamereport ftw 😛

    • Stormrage

      @Kralj bizmisa, 26.03.2013 - 00:05

      Ja se ne sjećam koja je igra na Gamereportu dobila manje od 3, tako da ;))))

    • napaljeon

      @Kralj bizmisa, 26.03.2013 - 13:03

      gamereport je bijeda njihova misljenja su im ko i oni skečevi u recenzijama..

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?