HCL.HR

Recenzija

Metroid: Other M [Wii]

Paolo Rajko

Stari Metroid u novom ruhu. Ili je novi u starom? Nebitno, shvatit ćete poantu malo kasnije. Samus u svom brodu prima poziv u pomoć s jedne svemirske stanice koja služi kao znanstveni institut za svakojaka istraživanja. Dolaskom na mjesto događaja, seksipilna Samus sreće tim specijalaca Galaktičke Federacije među kojima su i neki stari znanci. Budući da je priča od velikog značaja za igru, to je sve što ćemo vam otkriti u ovoj recenziji. Napomenut ćemo još samo to kako je igra direktan nastavak Super Metroida sa SNES-a te prethodi Metroid Fusionu za Gameboy Advance.


Već pri samom početku igre otkriva se i njezina prva mana, a kako bi ju lakše shvatili moramo nekoliko rečenica upotrijebiti za opis gameplaya. Za početak – postoje dva načina kontrole gospodične Samus. Prvi je onaj iz trećeg lica u kojem ona hoda u svim smjerovima skrolajući teren ispred nje, dok je drugi način onaj iz kojeg vidimo svijet kroz Samusin vizir, odnosno pogled iz prvoga lica na kakvog smo navikli u Metroid Primeu. Dakle, igra će nas na samom početku prebaciti u pogled iz prvog lica i tu počinje svojevrsni pixel-hunt. Tu se od igrača zahtijeva da pronađe… pa doslovce nekoliko piksela Wiimoteom u okružju od 360 stupnjeva, a tih nekoliko piksela nije posebno osvijetljeno kako to inače biva. Nasreću, takvih situacija nema previše, ali nema razumnog objašnjenja što je pjesnik (čitaj: developer) time htio reći.


Kad smo već kod loših stvari, idemo otkriti i drugu veću manu igre: mrak. Naime, u igri se istraživanje raznih hodnika često se svodi na besciljno tumaranje u potrazi za alternativnim prolazom, budući da smo prethodno naletjeli na zatvorena vrata. Nije ovo ništa zamorno, niti je ovo prvi put da ovakve situacije vidimo u video-igrama, no pojedini dijelovi tih hodnika jednostavno su previše mračni te se vrlo lako možete izgubiti u čitavoj tami. Još kada u računicu pribrojimo da je u tom mraku za napredak potrebno pronaći sićušni prolaz poput kakvog ventilacijskog otvora, stvar svakako zna iritirati. Drugim riječima, ako ne povećate svjetlinu na vašem TV prijemniku, ne preostaje vam ništa doli besciljnog tumaranja hodnicima u nadi da ćete naletjeti na nekakav skriveni prolaz. No dobro, sada kad smo prošli te dvije veće mane možemo preći na doslovno svjetlije dijelove igre, a njih itekako ima.

Samus uglavnom kontroliramo iz trećeg lica držeći Wiimote vodoravno što će starije generacije gamera nostalgično podsjetiti na NES kontroler i dobre stare dane button mashinga. Mijenjanjem pozicije Wiimotea iz vodoravnog u okomit položaj, kad je usmjeren prema ekranu, perspektiva se mijenja u pogled iz vizira i daje nam bolju kontrolu nad ciljanjem neprijatelja i objekata. Moramo priznati da je pogled iz prvog lica daleko bolje odrađen u Metroid Primeu 3, ali ne možemo se žaliti budući da je Other M igra koja se uglavnom igra iz trećega lica.


Dok na akciju gledamo iz prvoga lica, Samus se ne može kretati, no iako to zvuči ograničavajuće, ovakav sistem kontrole zapravo igri daje veći momentum u akciji. Mijenjanje perspektive tako postaje vrlo bitan dio gameplaya te nakon kratkog perioda navikavanja djeluje vrlo efikasno i dobro prilagođeno za specifičan način kontrole koji nudi Wii konzola. Što se tiče pogleda iz trećeg lica, tu igra nudi daleko više sadržaja u pogledu samog gameplaya. Samus trči, skače i puca po svemirskim kukcima, biljkama mesožderkama, letećim robotima i sličnim beštijama. A posebno vesele dijelovi akcije u kojima ud nekog stvorenja možemo zamrznuti i upotrijebiti protiv njega, a ništa manje impresivna nije ni scena skakanja na glavu neprijatelja uz obavezno korištenje lasera za potpuno uništenje.

Dok na akciju gledamo iz prvog lica, Samus se ne može kretati, no ovakav sistem kontrole igri daje veći momentum u akciji.

Bossevi su jedan od zanimljivijih aspekata igre. Dakako – ima lakših i težih, no trebali bi biti dovoljan izazov svakom igraču. Pobjeđuje ih se po principu “nađi slabost i udri po njoj”, dok oni izvode svoje napade po određenom uzorku. Nismo sigurni ako je ovo odrađeno namjerno ili slučajno, ali kod nekolicine bossova može se pronaći jedno mjesto gdje oni jednostavno ne mogu doprijeti do Samus, a odakle se mi možemo slobodno raspucati i pobijediti ih s lakoćom.


Važan element igre je Samusino odijelo koje skriva više funkcija nego što se čini na prvi pogled. Po ustaljenom običaju, mnoge funkcije njenog odijela su u početku zaključane te se otključavaju kako se napreduje kroz igru. Ovaj put su to objasnili time što njen nadređeni zbog opasnosti nepoznate lokacije nije odobrio sve mogućnosti odmah u startu. Logično, nema što. Neke od tih funkcija su ispaljivanje laserske zrake, raketa i super raketa, pretvorba u metalnu loptu, gravitacijsko odijelo, itd. Iako nema toliko funkcija koliko je imalo u Metroid Primeu, ovo znanstveno fantastično odijelo itekako dobro funkcionira kao jedan od osnovnih elemenata gameplaya.

Povremene CG animacije u kojima imamo priliku čuti Samus kako priča se ne mogu prekinuti. Ali zašto bi ih prekidali? Prekrasne su i što je još važnije ovo je jedan od rijetkih trenutaka kada glavni lik u nekoj Nintendovoj franšizi nije mutavac sposoban izreći tek par bolnih usklika. Što se tiče dizajna levela, kroz cijelu igru prolazimo zatvorenim hodnicima te povećim sobama. Jedini eksterijer u koji nas Other M postavlja je holografska simulacija prirode u nekim prostorijama. Da, baš kao u Zvjezdanim stazama.


S grafičke strane igra je odlična. Pametan level dizajn pun tamnih boja dobro maskira nisku razlučivost grafike koju Wii servira, stoga igra u globalu izgleda jako dobro. Možemo spomenuti kako će se ponekad pri otvaranju vrata koja vode u novu prostoriju igra zamrznuti u svrhu loadiranja uz tekst “now loading”, ali pohvalno je što takvih situacija ima zaista malo, a kada se dogode – traju kratko. Popratna glazba baca igrača u pravi ugođaj te je usklađena s igrom, kao i zvukovi na koje nemamo zamjerki, doduše – ne možemo im uputiti ni neke posebne pohvale.


Metroid: Other M morate nabaviti. Dobro, ne morate. Ali zašto bih vam prenio krivu poruku? Nije da sam zapravo potplaćeni djelatnik Nintenda koji se infiltrirao u HCL kako bi podvalio loše poluproizvode po prevelikoj cijeni. Šalu na stranu, ovo je igra iznadprosječne grafike (shodno mogućnostima Wii konzole), izvanrednog old-skul gameplaya, solidne priče i prekrasnih animacija. Naravno, ima svoje boljke, neke iritantnije od drugih, ali je na kraju krajeva vrlo ugodno iskustvo. Ako ste fan Metroid franšize ne razmišljajte previše, ovo se mora odigrati. Ako ste pak Wii nabavili radi fitnesa i tenisa, ovo vjerojatno nije igra za vas. Svi ostali – slobodno navalite!

Jeste li već odigrali novi Metroid? Ukoliko ste registrirani član našeg portala, svoje dojmove podijelite s nama putem komentara i ocjene.

Nastavljajući vlastitu tradiciju izrade mnogobrojnih nastavaka, Nintendo nam je isporučio još jednu pustolovinu avanturistice Samus Aran u novom nastavku Metroida s podnaslovom Other M.

88 Naša ocjena
  • old skul
  • grafika
  • animacije
  • izmjena prvog i trećeg lica
  • ponekad premračne prostorije
  • pixel-hunt

Komentari (1)

  • FljegmA

    27.09.2010 - 19:24

    Nisam nikad igrao metroid(imam samo 14 god.),nemam wii a ipak sam procitao cijelu recenziju svak cast 🙂

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?