Need for Speed (2015) – pokušao vratiti “underground vibe”, otišao u rikverc

Need for Speed je u periodu nakon uspješnog Most Wanteda imao čitavo desetljeće vrludanja i vožnje u nejasno definiranom smjeru. Pokušavalo se sve i svašta: simulacijski NFS, onaj s pričom, pa rebootovi Hot Pursuita i Most Wanteda… Nešto je od toga bilo uspješno, ali pamtimo i dosta promašaja. Na kraju je pala odluka da će serijal doživjeti puni reboot te će se igra za 2015. zvati samo “Need for Speed“.

Za novi početak serijala angažiran je i potpuno novi developer – Ghost Games iz Švedske. Isprva je to djelovalo obećavajuće. Serijal si je uzeo godinu dana pauze, prvi put još od 2001. godine, a bilo je najavljeno i kako će se igra tematski vratiti u đir Undergrounda, s fokusom na ulično utrkivanje i sređivanje automobila. I da, ponovno će koristiti FMV sekvence za prikaz svoje priče, baš kao u doba Most Wanteda. Također je djelovalo obećavajuće kad je rečeno da će se u igri pojavljivati stvarne ikone iz automobilskog svijeta, kao što su pokojni Ken Block, zatim Magnus Walker i Akira Nakai.

Nažalost, Need for Speed iz 2015. na kraju nije u potpunosti ispunio očekivanja publike, blago rečeno. Grafika je bila dobra, glazba je poslužila za dobar ugođaj, ali je samo utrkivanje bilo suhoparno te u nekim pogledima slabije nego u originalnim Underground igrama. Primjerice, ovdje nije bilo drag utrkivanja. Slično se moglo reći i za sustav sređivanja automobila – bilo ga je, ali nije mogao držati svijeću onome što je godinama prije nudio Underground 2. Osim toga, igra na konzolama nije podržavala volane, a PC verzija kasnila je sa izlaskom skoro pola godine.

Igra na konzolama nije podržavala volane, a PC verzija kasnila je sa izlaskom skoro pola godine.

Na sve te prigovore došao je još jedan mrski minus – igra se nije mogla igrati bez internetske konekcije, a čak se nije mogla ni pauzirati tijekom utrkivanja. Zapravo je Need for Speed bio najraniji pokušaj Electronic Artsa da nam proda igru kakvu danas znamo pod terminom “live service”. Samo su to tada nazivali “living game”.

Igra je naknadno dobivala ažuriranja s dodatnim sadržajima. Ukupno smo vidjeli šest značajnijih nadopuna, no “living game” nije imao podršku dugog trajanja. Već je dvije godine kasnije uslijedio NFS Payback pa su svi već zaboravili na ovaj reboot. Danas ga se ipak može pronaći u prodaji te je često dostupan na popustu za svega nekoliko eura.