Kao što smo već jednom konstatirali, u velikoj većini slučaja nastavci su tu da budu lošiji od originala, i naravno, zarade nešto novaca. Srećom po nas gejmere, kada se priča o GeoW 2, prvi dio rečenice možemo izbrisati, dok u drugi dio rečenice možemo dodati; srećom za Microsoft, uz dodatak; zaraditi mnogo novaca. U svakom slučaju, Gears of War 2 nam stiže 2 godine nakon hvaljenog originala, kako kaže Cliff Bleszinski; ekskluzivno na Xbox 360 konzolu. Koliko će to biti istina, vrijeme će pokazati. No, da napokon pređemo na ono glavno i započnemo sa recenzijom.

Dakle, Gears of War 2 nastavlja tamo gdje je prvi nastavak stao… s razmakom od 6 mjeseci. Nakon neuspješnog pokušaja istrebljivanja Locusta s Lightmass bombom, spomenuti se vraćaju jači no ikad u namjeri da unište čovječanstvo na planetu Sera. Uz pomoć nepoznate sile imaju mogućnost potopa kompletnih gradova, te je na vama da ih spriječite u potopu posljednjeg ljudskog grada, posljednjeg zrna nade (kako ga u igru vole nazvati) – Jacinta.

Za razliku od prije gdje ste se uglavnom branili od napada, u ovom nastavku je naglasak stavljen na napad. Plan je da lovina postane lovac, tako da se kompletni resursi šalju u napad na The Hollow. Treba udariti Locuste gdje vas najmanje očekuju i tako to. Ponovno preuzimate ulogu vođe Delta jedinice Marcusa Fenixa, kojemu se pridružuje njegov vjerni drugar Dominic ‘’Dom’’ Santiago. Tu je i novi lik – Benjamin Carmine, brat poginulog Anthonya iz prve igre. Tijekom igre će vam se pridružiti Damon Baird i Augustus Cole kako bi Delta jedinica bila potpuna. Općenito, priča je mračnija nego prije, poprilično dobro koncipirana, te je evidentno na nju stavljen veći naglasak nego u prvom nastavku. U igri postoji veliki broj animacija koje su odlično raspoređene, tako da ni najmanje ne ubijaju ritam igranja. Osim što saznate dosta toga o samim Locustima, saznate kakvu je sudbinu doživio brak Dominica i Marie. Ne mogu reći da je priča nešto ekstra, no za ovakav tip igre je sasvim ok.

Ono što prvo upada u oči jest, raznolikost misija. Za razliku od prvog nastavka gdje ste praktički cijelu igru propješačili, dečki i cure iz Epica su nam za ovu priliku pripremili nekoliko različitih tipova misija. Osim dobrog starog trčkaranju uokolo, u više navrata ste u mogućnosti voziti se na različitim prijevoznim sredstvima, kao i na nekima koje preferiraju Locusti. Da sada ne spojlam , reći ću samo kako se radi o najzabavnijim misijama kampanje. Kampanju možete prelaziti klasično solo, kao i kooperativno. Ono što je odlično jest mogućnost da za svakog igrača posebno odaberete težinu. Naravno, odabir težine će se odraziti na agresivnost neprijatelja koji vas napadaju, kao i količinu metaka koje možete ‘’popiti’’. Način igranja je dorađen sa nekoliko jako korisnih detalja. Primjer; ako dopustite da vas Locusti napune streljivom i upadnete u ‘’bleed out time’’, odabirom smijera i pritiscima na A možete puzati do vašeg najbližeg suborca koji će vas zaliječiti. Nema više nepokretnog čekanja u nadi da će netko doći. AI vaših suboraca je na razini, te će vam uvelike pomoći u borbi, pogotovo na višim razinama težine. Osim što koristite okoliš za zaklon, sada možete koristiti štitove koje možete pokupiti od određenog neprijatelja, kao i same Locuste. Nakon što ga napunite olovom toliko da padne u bleed out time, možete dotrčati do njega, podignuti ga, te ga koristiti kao živi štit. Naravno, ima toga još, no neću vam otkriti baš sve detalje.

Sjećate li se koliko je prvi Gears bio… siv? Da je postojala nagrada za najsivlju igru ikada, dobitnik bi bio poznat i prije dodjele nagrada. Srećom, novi Gears koristi puno širu paletu boja zahvaljujući velikom broju različitih okoliša po kojima ćete se kretati. Grafički, igra zasigurno spada među 5 najljepših igara na tržištu u ovom trernutku. Fenomenalan izgled okoliša, efekti, voda, Locusti, sve izgleda fantastično i vrlo detaljno. Nažalost, ako ste istraživački tip kao i moja malenkost, tu i tamo ćete jednostavno naletiti na mutnjikave teksture koja izgledaju zaista ružno, da ne kažem jeftino. Naravno, ponekad se dogodi da posvjedočite učitavanju tekstura što je očito postala normalna praksa sa igrama koje pokreće Unreal Engine 3. Srećom, takve situacije su doista svedene na minimum. Sa zvučne strane, sve je ispolirano do najsitnijih detalja. Eksplozije i zvukovi oružja su odlični, glasovna gluma je natprosječno dobra, te smatram da nitko na nju ne bi trebao imati prigovora. Steve Jablonsky (Transformers) je zaposlen kao skladatelj na ovome nastavku i može se reći kako je napravio odličan posao. Mnogo orkestracija, promjena tempa, kao i kvalitetna level glazba jamče odličnu podlogu za događaje na ekranu.

Dolazimo do aspekta zbog kojeg velika većina ljudi kupuje ovu igru, a to je multiplayer. Za početak, tu je 10 sasvim novih mapa, sa mogućnosti downloada 5 remakeanih mapa iz prvog nastavka. Tu je i podrška za 10 igrača (do sada 8). Uz već poznate modove igre kao što su Warzone, Assassination, Execution, Annex i King of the Hill, dodana su 4 nova moda. Pa da kažemo nešto o njima. Submission se bazira na svima poznatom Capture the Flag modu, jedina je razlika što zastavu zamjenjuje civil kojeg morate odvesti do lokacije uz pomoć štita. Guardian je timski način igre i kao što mu ime govori, jedan od igrača je vođa, te je ranjiv, dok ga svi ostali pokušavaju zaštititi. Pogađate, kada vođu ubiju, runda je gotova. Wingman dijeli igrače u dvije grupe, s naglaskom na ubijanje i liječenje. Horde vas stavlja u tim sa još 4 igrača. Zadatak vam je obraniti se od valova Locusta koji s vremenom postaju sve jači i opasniji. Za one koji nisu navikli igrati online, tu je split-screen način igre s podrškom botova za sve modove osim Horde. Nažalost, online igranje ni ovaj put nije bez zamjerke s obzirom na lag (morate ga mrziti) koji se pojavi tu i tamo, ne prečesto srećom. Ponekad se pojavi i poneki bug, recimo da vam ne registrira pogotke kako spade. Nadamo se da će se prblemčići s vremenom riješiti jer je svakome jasno da će se dvojka duuugo vremena igrati na žici, minimalno do sljedećeg nastavka.

Uz sve dobre strane koje je preuzeo iz prvog dijela, Gears of War 2 donosi lepezu sasvim novog sadržaja koji u većini slučajeva uspjeva u svojoj namjeni. Nova oružja, novi načini ubijanja, još veća brutalnost, kao i novi multiplayer modovi igri daju na raznolikosti samim time joj uvelike produžujući trajnost, te iako igra malo pati online, ne možemo joj previše zamjeriti s obzirom da se radi o uvjerljivo najpopularnijem naslovu (uz Halo 3) na Xbox Liveu. Ako ste željni napucavanja i nedostaje vam adrenalinska inekcija, ili općenito želite zaigrati nešto zabavno, Gears of War 2 je svakako igra za vas.

Ne zaboravite ostaviti svoj komentar na ovu recenziju i igru u boxove ispod, a ukoliko imate kakvo pitanje oko igre, želite se upustiti u kakvu raspravu o njoj ili nešto slično tome, idealno mjesto za vas je naš forum i s njime Gears of War 2 topic.