Ne samo zabrana,nego i uskracivanje i svih uredjaja za igranje (PC i PS1) ,osim Nokie i zmijicom koju su ionako imali u dzepu

Jesam, zbog loših ocjena . Gospođa majka je krivila video igre, te za kaznu uzimala kontrolere dok se ocjene ne isprave. Tada sam mislio da je to pretjerana kazna, dok je danas je u potpunosti shvaćam.

Kakva zabrana? Ne slušam nikoga niti će mi itko zabranjivati. Spreman sam se fizički sukobljavati sa svakime tko mi hoće nešto zabraniti.

Nisam smio ni pogledat kompjuter, ako nije vikend i nemam zadaće i tako je i trebalo biti. Neki dan btw. mama priča kako gleda djecu mojih bratića, sestrični, kako samo bulje u ekrane i ne mogu se što je najgore fokusirati na jednu igru, već i njih vrte kao da su tiktok videi… kaže, vi ste buljili, al ste barem bili ustrajni, isti level pokušavali preći sto puta u nekoj igri.

Čuj zabrana. Odnjeli cijeli komp ili konzolu 😂😂😂 nije pomoglo jer bi kod frenda onda bježao igrat

Nikada,jer sam rijetko igrao igre ko mali,vise voli provoditi vrijeme s drustvom vani,a na gekming se tek navukao pred kraj srednje

Jesu kad su ocjene bile loše. Al tu su se zajebali, nisu bile loše jer sam igro igre nego zato jer sam glup.

Naravno! Ali doslovno sam prejebao igricu…nekoliko puta! ajme majko mojih roditelja haha
Ugl, nisam bio loš učenik(4.2-4.5 prosjek ocjena), ali imao sam jaaaako puno izostanaka sve 4 godine. 200-400 svake godine i tako mi je cale znao uzeti 1. ključ od sobe gdje su mi bile sve te drke… nadjem ja kljuc, on primjeti. 2. stvar mi uzme kabel od monitora, nabavim ja kabel naravno haha onda kad je skužio da se igram pa mi uzeo monitor. Nadjem ja monitor, pa je i to skužio pa ga negdje odnio haha nabavim ja 2. monitor..
U principu su tražili samo da ne izostajem, a ja samo to nisam mogao haha tako da bi mogao svojim roditeljima napraviti spomenik za života haha

Zbog loših ocjena. Mama je uzimala kabel od PS1, nije pomoglo jer sam počeo uzimati kabel od radia pa nije mogla slušati radio. Doduše, nije joj palo na pamet da uzme kontroler😊. Ponekad mi je branila jer sam jednostavno previše vremena provodio pred konzolom. A prijetnje da će razbiti ili baciti konzolu su me neko vrijeme plašile dok nisam shvatio da je to blef. Čak sam drugi i treći razred prošao sa vrlo dobrim, prvi sa dobrim. Dakle, s obzirom na ocjene ipak se ne bi moglo reći daa sam u školi popustio zbog igranja igara.

Divna davna vremena kad si znao cijenit sve sto imas a nisi imao puno,danas djeca a i mi odrasliji imamo sve i opet ne cijenimo,nismo zadovoljni i trazimo jos a nema dalje..

Sedmi razred, dobio tri na kontrolnom iz matematike, majka zabranila računar, imao pravo samo gledati kad mi dođu rođqci pa igraju igre na mom računaru, mada i ja sam igrao krišom kad majka ode na posao. Kasnije se sestra naljutila na mene pa me odrukala. Drugi put je majka nosila kabal od kućišta na posao.

Kao djete imao sam zabrana, iako sam bio u školi odličan, jednostavno roditelji su zabranjivali jer sam konstantno igrao nešto i to sve pod izrekom moje majke”Život će ti proći pored računala”.

Danas više nije tema zabrane igranja nego nedostatak vremena i obaveza, pogotovo jer sam obiteljski čovjek, pa se i danas ponekad našalim sa sobom da mi žena brani da se igram video igara iako to zapravo nije istina 🙂

Nope. Nisam nikada imao nikakvih zabrana za igranje igara. Razlog je bio jednostavan: godina i zemlja proizvodnje. Kućno računalo je bilo misaona imenica do tamo negdje kraja srednje škole. Bilo je nešto malo kozolitisa, onih kineskih, sa placa, pa SNES, pa GameBoy, prvi, moj, baš moj komp je sletio na kraju srednje škole. Stari je imao neku 386 kantu, ali to se koristilo isključivo za posao. I igranje gurka… Sokobana 🙂 i Princa od perzije… to su bile jedine dvije igre na “kompu”. Kad smo otkrili internet, a majko mila i draga…. račun od tadašnjih 3600 HRD-a nikada neću zaboravit.

Stara uzme kabal za napajanje od plejke pa ti rođo gledaj u nju i kontrolere ali đaba hahahahahha